U praizvedbi dramskog teksta koji je na konkursu nacionalnog teatra 2010. godine proglašen za najbolji domaći savremeni dramski tekst igraju: Nada Vukčević, Dušan Kovačević, Olivera Vuković, Tijana Bjelica, Radmila Božović, Kristina Stevović, Julija Milačić, Gojko Burzanović, Žaklina Oštir, Žana Gardašević – Bulatović, Tanja Torbica, Gordana Marković, Jelena Minić i Jadranka Mamić.
Telst ke dramaturški obradio Veselin Radunović, uz asistenciju Stele Mišković. Muziku potpisuje Žarko Mirković, scenski pokret i koreografiju Tamara Vujošević - Mandić, scenografiju je uradio Milija Pavićević, a kostime Natalija Vujošević.
- Kad čujemo da neko ima jaja – ne treba nam tumač: znamo odmah da je junak koji drugoga može da satjera u mišju rupu. Jaja su... Sve što prepoznajemo kao moć. Ovo su muška jaja, naravno, jer je ova moć muška; doslovno – najčešća, a kulturološki – isključivo: čak i ako je nasilnik zapravo nasilnica, opet su njena jaja muška. I žene imaju svoja jaja, iako se ona ne potežu svaki čas u kafanskim razgovorima, naprotiv, i iz te činjenice proističe odgovarajuća ženska moć – one rađaju. I tako, eto, stižemo do dva temeljna stuba moći na kojima se temelje patrijarhat i civilizacija – muška opsesija i žensko rađanje – napisala je Nataša Nelević o svom tekstu.
- Prije Drugog svjetskog rata, britanska spisateljica Virdžinija Vulf je zapisala da je muškarcima potrebno naći novo zanimanje, da bi ušli u novu sferu razvoja i distancirali se od ratnika u sebi. Kad je Balkan u pitanju to vrijeme je upravo – sada - zaključuje Nick Upper.
(Foto: CNP)
