Kandidovanje istorijskog jezgra Cetinja, Starog Bara, Duklje i Biogradske Gore na tentativnu listu potencijalnih dobara UNESKO-a - o čemu je javnost obavještena ovih dana - trebalo bi da znači da će Crna Gora ubuduće veću pažnju posvetiti očuvanju kulturne i prirodne baštine. Ne samo u simboličkoj ravni: postavljanje na listu UNESKO dobara, znači vrlo konkretne obaveze koje određena država mora poštovati.
Oštri kriterijumi: Drugim riječima, neće to biti baš jednostavan zadatak: rigorozne zahtjeve ove organizacije Ujedinjenih nacija nije lako ispuniti. Prije svega, učlanjenje među najprestižnije lokalitete svijeta obavezuje državu članicu da na najbolji način štiti i prezentuje svoje dobro. Da to nije nimalo jednostavan zadatak i da je izazov za stručnjake, posebno u tranzicionim društvima kakvo je naše - potvrđuje primjer Kotora.
Arhitekte i urbanisti su nepodjeljeni u tvrdnji da se proteklih godina, posebno na primorju, previše gradilo i da se sa takvom praksom mora prestati. To se posebno odnosi na Kotor sa zalivom, jer je baština svijeta.
U ovakvim slučajevima teško je pomiriti interese lokalne samouprave i službi zaštite, što se vidi na projektu zaobilaznice oko grada. Lokalna kotorska vlast zacrtala je gradnju zaobilaznice, vođena rješavanjem problema totanog saobraćajnog kolapsa u ljetnjim jesecima. Izgradnja zaobilaznice oko starog grada definitivno bi značila rješenje ali bi, istovemeno, narušila izgled zaleđine starog grada i trajno izmijenila pejzaž Kotora.
Zbog toga je zatražena stručna ekspertiza. Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture, međutim, još nije dao odgovor na projekat. Naime, odgovornost ove institucije je velika, jer bi izgradnja puta – ne samo izmijenila pejzaž – nego imala uticaj na doživljaj srednjevjekovnog grada kao neodvojivog dijela jedinstvenog zaleđa.
Potreba za strategijom: Kotorani su, dakle, pred teškim izazovom: kako zaštiti istoriju i duhovnost grada i države, a poštovati potrebe modernog života?
U nevladinoj organizaciji Ekspedicio iz Kotora, koja je realizovala više projekata iz oblasti zaštite, ističu da je neophodno slijediti smjernice UNESKO-a, stvaranjem takozvane “bafer” zone- zaštitnog pojasa i tako sačuvati prostor od nekontrolisane gradnje.
Arhitektica Sandra Kapetanović, koja je bila član tima za tentativnu listu, naglašava da u organizaciji Ekspedicio smatraju da cijeli Bokokotorski zaliv treba zaštititi kao cijelinu. Naime, preporuka stručnjaka iz UNESKO-a je da se razmotri mogućnost preimenovanja cijelog ovog područja u kulturni pejzaž. Na listi svjetske baštine do sada je registrovano šezdeset šest kulturnih predjela.
Evropske zemlje sve više promovišu ovakav pristup zaštite štiteći predjele zaštitnim zonama.Tako je očuvan Val d` Orsio u Toskani i smatra se jednim od najljepših pejzaža svijeta. Ovjekovječen je u filmovima “Život je lijep”, ” Engleski pacijent” i mnogim drugim. Njemačka je – na isti način - sačuvala 65 kilometara srednjeg toka Rajne sa okolinom, koja se takođe nalazi na UNESKO-voj listi; tako je sačuvan i čuveni Austrijski Vahau...
Svi ovi predjeli slijede preporuke ove svjetske organizacije, što znači da ne smije biti stihijske gradnje i uništavanja tradicionalnog graditeljstva. Upravo se insistira na autentičnisti prostora i njegovom očuvanju kao glavnom pokretaču razvoja. Od Kotora se očekuje da slijedi ovakve primjere i zadrži status spomenika kulture univerzalne vrijednosti.
Suzana KAPETANOVIĆ
