Iako je bivši ministar zdravlja Dragoslav Šćekić, pred sam kraj mandata, ustvrdio da je Ministarstvo pod njegovim vođstvom uradilo više nego što je urađeno u posljednjih 20 godina u zdravstvu, njegova zaostavština će, prema ocjeni predsjednice Sindikata doktora medicine Milene Popović-Samardžić, biti sporna odluka da se opšte bolnice u Beranama i Kotoru na papiru pretvore u kliničko-bolničke centre, a kupovina PET skena je ostala obećanje na papiru, kao i stavljanje prioriteta na prevenciji.
Ona, iako je ministar Kenan Hrapović, kako kaže, bio više kritikovan, Šćekića karakteriše kao najmanje uspješnog ministra zdravlja do sada, uz opasku da u javnom prostoru Crne Gore ne postoji odgovornost za izgovorenu riječ, pa samim tim i Šćekić može davati takve paušale i neutemeljene izjave.
“To kažem iz razloga što većina projekata kojima se gdin Šćekić hvali su projekti iz 2018. godine koje je pripremila administracija vrlo kritikovanog tadašnjeg ministra Hrapovića. Pod tim podrazumijevam izgradnju infektivne klinike sa dermatovenerologijom, obnavljanje i opremanje mikrobioloških ambulanti i kopirana obećanja o izgradnji bolnice u Pljevljima”, kazala je u razgovoru za Pobjedu Popović-Samardžić.
Manjak znanja i ozbiljnosti
Prema njenim riječima, jačanje i razvoj zdravstvenog sistema odvijao se na nivou lokalpatriotizma samog ministra, pa se tako u okolnostima gdje Klinički centar ima samo jednu funkcionalnu angiosalu, one kupuju za KBC Berane i Kotor koje ne raspolažu sa potrebnim kadrom ili brojem izvršilaca, niti imaju definisan plan postupanja šta raditi u slučaju komplikacije koja zahtijeva uključivanje kardiohirurgije, koje u ovim ustanovama ne postoje.
“Na kraju, Strategija razvoja zdravstva za period 2023-2027. pokazuje sa koliko malo ozbiljnosti i znanja je vođen zdravstveni sistem za vrijeme mandata gdina Šćekića. S druge strane, primjećujemo da je u ovom periodu došlo do razvoja pojedinih, tek registrovanih veledrogerija koje su samo za godinu od osnivanja sa osnivačkim kapitalom od jednog eura došli do prihoda od preko 500.000 eura. Medica Lana je, primjera radi, osnovana tek 19. 1. 2022. sa osnivačkim kapitalom od jeddnog eura, dok je godinu završila sa prihodima od preko 500.000 eura i neraspoređenom dobiti od 43.000 eura. Takođe, gdin Šćekić tolerisao je brojne nepravilnosti u radu Montefarma dok je bio ministar zdravlja. Primjera radi, Montefarm je kršio zakon kada je naplaćivao šest odsto marže preko maksimalne dozvoljene cijene lijeka, što je suprotno zakonu. Ovakvom praksom, Montefarm je poskupljivao ljekove državi i značajno otežavao rad Fonda za zdravstveno osiguranje”, kaže Popović-Samardžić.
Na konstataciju da smo za vrijeme mandata ministra Šćekića, uz učestalo pominjanje rekonstrukcije objekata i kamena temeljaca za nove, i pored značajnog povećanja plata svjedočili čestom nezadovoljstvu zdravstvenih radnika, pa i odlasku dragocjenih kadrova iz javnog zdravstva, predsjednica Sindikata doktora medicine izričita je u stavu da plan razvoja kadrova u zdravstvu mora proizaći iz vizije, poznavanja trendova u medicini, poznavanja opterećenja populacije bolestima, prevencije...
“Međutim, do sada nijesmo imali na čelu resora zdravlja timove koji su vladali znanjem, ili koji su dali doprinos prikupljanju kvalitetnih podataka u cilju sprovođenja analiza ili pak koji su bili vođeni vizijom izgradnje savremenog zdravstvenog sistema. Partitokratsko kadriranje u zdravstvu obilježile su zloupotrebe, mobing i disciplinski postupci protiv neistomišljenika, izostanak rada na povećanju kvaliteta zdravstvenih usluga, uvođenja reda u vidu procedura, protokola rada, normative”, kazala je ona.
Prema njenim riječima, tako kreiran ambijent koji nikada nije bio zadovoljavajući, dodatno je pogoršan što je određeni broj njenih kolega natjeralo da napuste KCCG.
“Ovako vođen zdravstveni sistem jednako je opasan i po zdravstvene radnike i po pacijente i ne odgovara na stvarne potrebe stanovništva. Sve ovo govori u prilog činjenici da resor zdravstva nije na listi prioriteta Vlade već služi kao podrška izgradnje partijskih infrastruktura”, navodi Popović-Samardžić.
Potemkinova sela
Ona je objasnila i zbog čega se priča o dva nova klinička centra, u Beranama i Kotoru, može podvesti pod metaforu „Potemkinova sela“.
“Pođimo od činjenice da niti KBC u Beranama, niti u Kotoru, raspolažu potrebnim kadrom. Berane planira potpuno angažovati kadar iz KCCG za rad u angiosali. KBC u Kotoru raspolaže samo jednim stalno zaposlenim kardiologom, dok je jedan angažovan posebnim ugovorom za rad u ambulanti iz penzije, a planirano je školovanje još jednog. Dakle, ustanova ne raspolaže sa tri stalno zaposlena kardiologa, već samo jednim. U vrijeme donošenja ovakve odluke KCCG ima samo jednu funkcionalnu angio-salu. KCCG jedini raspolaže potrebnim kadrom i podrškom u slučaju komplikacija koje se rješavaju na kardiohirurgiji. Ovakva odluka donijeta je i suprotno mišljenju i preporuci stručnjaka koji su, sve su prilike, samo formalno konsultovani, vjerovatno s namjerom da Ministarstvo samo osnaži svoju odluku njihovom podrškom. Međutim, kako je podrška kolega sa kardiohirurgije i kardiologije ovakvoj ideji izostala, ministar Šćekić i njegov tim njihovo mišljenje su samo ignorisali”, kaže Popović-Samardžić.
Ona navodi da svuda u svijetu, da bi zdravstvena ustanova dobila status kliničko-bolničkog centra, mora raspolagati kadrom sa akademskim zvanjem i time bila uključena u nastavni program Medicinskog fakulteta.
“Recimo, u Hrvatskoj u Pravilniku se navodi da najmanje dva ljekara moraju biti sa naučnim zvanjem, od kojih jedan mora biti vanredni ili redovni profesor, a jedan može biti docent. Ovo su samo neki od uslova da bi ustanova imala status klinike ili kliničko-bolničkog centra” rekla je ona.
Ono što posebno zabrinjava, prema njenom mišljenju, je što nije urađen plan postupanja u slučaju razvijanja komplikacija tokom procedura, konkretno u angiosali.
“Na koji način će se pacijent hitno transportovati do KCCG gdje postoji kardiohirurgija i da li će? Ili će se u tom slučaju odustati od pacijenta. Govorimo o procedurama koje zahtijevaju brzu reakciju. Primjera radi, u KCCG angiosalu i kardiohirurgiju dijeli samo jedan sprat. Podsjećam na udaljenost Berana i Kotora od Podgorice, na zastoje u tunelu Vrmac koji tokom ljetnje sezone mogu trajati i do sat vremena. Samo helikopterski transport može pacijentu dati šansu da preživi ovu vrstu komplikacija. I za ove situacije treba imati u vidu da kardiohirurgija u KCCG ima samo jednu salu i svakodnevni program.
Da li ove ustanove mogu pacijentima garantovati taj nivo sigurnosti tokom intervencije koji isključuje i najmanji rizik od komplikacije”, pita se Popović-Samardžić.
Ugroženo zdravlje
Ona je na pitanje novinara o potencijalnoj ugroženosti stanovništva, odgovorila da je ovakvim rukovođenjem zdravlje stanovništva ozbiljno ugroženo.
“Mišljenja sam da u Crnoj Gori predugo traje stanje potpunog nedostatka odgovornosti javnih funkcionera. Čak i u situaciji kad se donose ovako rizične odluke. U prilog tome govori i činjenica da je Dragoslav Šćekić čašćen pozicijom potpredsjednika u novoj Vladi. Nedostatak institucija, potpuni nedostatak odgovornosti javnih funkcionera za loše javne politike, suprotno preporukama struke i nekim osnovnim mjerama sigurnosti, te partitokratija predstavljaju najveću prijetnju razvoju Crne Gore i interesima građana”, kazala je ona.
Kada govorimo o demografskoj statistici, Crna Gora je jedna od rijetkih država koja nema dostupnu i pravovremenu statistiku uzroka smrtnosti našeg stanovništva. Kao država raspolažemo samo ukupnim brojem umrlih, ali ne i podacima od čega naši stanovnici umiru. Nedostak takve statistike, odnosno detaljnih podataka o uzrocima smrti, govori da naša zdravstvena politika nije zasnovana na dokazima, da nemamo pouzdanu osnovu za kreiranje zdravstvene prevencije, da nemamo pokazatelje koji govore o kvalitetu života naših građana, jer je uzrok smrti ne samo pokazatelj zdravstvenog, već i ekonomsko-socijalnog nivoa našeg razvoja.
Na pitanje da li se ikada prema donosiocima odluka išlo sa nekom incijativom da se obezbijede resursi kako bi država konačno počela da vodi ove važne statistike, Popović-Samardžić kaže da godinama unazad upozoravaju javnost da gotovo nijedna odluka Ministarstva zdravlja ne proizilazi iz analiza ili prikupljenih podataka.
“Upravo iz tog razloga se luta sa svakom promjenom ministra zdravlja i dijapazon prioriteta je toliko širok da koči razvoj zdravstvenog sistema. Uglavnom se ministri vode lokal-patriotizmom ili ličnim interesom koji obrazlažu nepostojećim javnim interesom. Naravno da u takvom sistemu interesi građana ispaštaju. Čak i tamo gdje je vrlo lako riješiti problem prikupljanja podataka i provjere njihovog kvaliteta, menadžeri ustanova su se oglušivali na te inicijative sa čime je samo Ministarstvo zdravlja bilo vrlo upoznato. Odgovornost ne postoji i to je najveći problem i prepreka progresu”, zaključila je Popović-Samardžić.
