Između mitova i legendi, evo kako su, prema pisanju jedne knjige, ona dva slova osvojila cijeli svijet.
OK! Nema korišćenije fraze u svijetu, priznaćete. Nema boljeg načina da nekome kažete da je nešto „u redu“, a da vas taj neko razumije, pa i ako ne govori vaš jezik.
A od kada postoji to čuveno „OK“?
Duga knjiga o dva slova: Staro je, izgleda, preko 100 godina. I, nisu li zapravo, ta dva slova koja su obišla svijet - nisu li ona, možda, jedno od većih američkih otkrića?
Alan Metkalf, sekretar Američkog društva za dijalekt brojao je koliko puta se riječ pojavljuje na vebu. I, shvatio je da je riječ o poduhvatu poput onog da se more isprazni kantom. A u stvari, nastao je iz šale, a ušao u široku upotrebu preko dvije izborne kampanje.
Riječ je o priči koju je pomenuti istoričar jezika rekonstruisao u knjizi „Ok: The Improbable Story of America's Greatest Word“, koja će se uskoro pojaviti u knjižarama (ne našim). Knjiga ima 200 strana!
Dakle, autor knjige tvrdi da je otac te rječice Čarls Gordon Grin (Charles Gordon Greene), koji, svakako, nije očekivao da će imati toliko uspjeha: u suprotnom, zaštitio bi je kao izum.
Grin je bio izdavač Boston Morning Posta i stalno je, navodno, izmišljao akronime za svoje čitaoce: novi jezik za najvjernije, u suštini, sličan onom kakav se danas koristi na internetu. Gospodin Grin je punio svoje tekstove skraćenicama, poput „NG“ (no go – ne idi) GC (gin coctail, koktel sa džinom), ili, nevjerovatnijim, poput, "raotflmmfaoiaatkflmm", što bi značilo "rolling around on the floor laughing my motherf ing ass off in an attempt to keep from losing my mind". Neka prevede ko zna.
Dok, 23. marta 1839, u jednoj prepirci sa rivalnim Providence Journal mu je ispalo ono "o. k." Što je trebalo da znači "all correct".
Ali, zašto onda sa O i K, kad ove dvije riječi počinju sa A i C?
„Oll korrect“: Ovo skraćivanje, smatra Metkalf, povezano je sa izgovorom. Kao još neki primjeri Grinovih skraćenica, na primjer „ow“ od „all right“ (u redu)
Ali, ništa ne bi bilo od slave, da se u cijelu priču nisu uvukle dvije predsjedničke predizborne kampanje. Leganda kaže da je bitan bitan za priču jedan populista i masakrator Indijanaca, Endrju Džekson (Andrew Jackson, sedmi predsjednik SAD), kojeg su protivnici optuživali da je polupismen. Godine 1828. napravili su jedno njegovo lažno pismo puno gramatičkih grešaka koje je, međutim, imalo suprotan efekat. Dobio je more glasova. Nema dokaza, ali priča kaže da je u pismu stajalo neko „oll korrect“, koje je doprinijelo da se rječica raširi.
Ali, jedan drugi predsjednik dao je „okeju“ stvarnu, masovnu, tada barem američku popularnost.
Martin van Buren (na slici), osmi predsjednik SAD-a, 1840. je ušao u borbu za svoj drugi predsjednički mandat.Dolazio je iz Kinderhooka, u državi Njujork. Njegove pristalice zvale su ga OK, od „Old Kinderhook“, koje je u njegovom slučaju postavljeno uz pravog čovjeka. Bila je to spektakularna predsjednička kampanja. Dva slova našla su se na svakom oglasu.
Film je takođe učinio svoje, a u SMS porukama koristimo ga svi. Na kraju, probajte da nađete neku efikasniju riječ od te. OK?
(La Stampa, prevod: G. Borović)
