“Formiranje zajedničkog preduzeća je načelno dogovoreno, ali je ostalo da se realizuju neke tehničke pretpostavke. Vjerujem da ćemo rješenje naći do sredine februara kada se može krenuti u realizaciju tog velikog razvojnog projekta. Neophodno je dobiti sve potrebne dozvole i saglasnosti, od Agencije za zaštitu životne sredine, rekao je Portalu Analitika predsjednik Odbora direktora Jadranskog brodogradilišta „Bijela“ Stanko Zloković (na slici dolje).
Prema zvaničnim procjenama, izgradnja kapaciteta za remont ekskluzivnih jahti koštaće oko deset miliona eura, a u početku bi se remontovala plovila manje i srednje veličine. Kasnije, nakon dodatnih ulaganja, radiće se i jahte najvećih dimenzija.
Vlada sve pepustila brodogradilištu: Tehničku organizaciju posla oko formiranja zajedničkog društva sa ograničenom odgovornošću, Vlada će, pomalo neočekivano, prepustiti - upravi brodogradilišta.
“Tehničke stvari koje se tiču organizacije zajedničkog preduzeća, udjela partnera i ostalih stvari, Vlada je prepustila menadžmentu brodogradilišta”, rekao je Portalu Analitika ministar ekonomije Branko Vujović (na slici lijevo).Vlada i Savjet za privatizaciju su dali saglasnost za formiranje takvog preduzeća uvjereni da je to budućnost toga preduzeća.
“Ima mnogo opravdanih argumenata koji idu u prilog tome da klasično brodogradilište kao poslovni koncept, u smislu održivog razvoja, nije kompatibilno sa unikatnim akvatorijumom Boke Kotorske. Formiranje zajedničkog preduzeća za remont jahti između Mankove marine i brodogradilišta je nešto što predstavlja optimum u pomirenju svih konflikta, naročito u pogledu izazova koji stoje pred nama u funkciji valorizacije Bokokotorskog zaliva”, rekao je ranije u izjavi za Portal Analitiku potpredsjednik Vlade i predsjednik Savjeta za privatizaciju Vujica Lazović.
Zajedničko preduzeće-mamac za prodaju brodogradilišta: Dobro upućeni tvrde da će Vlada daleko lakše i skuplje prodati brodogradilište, nakon formiranja zajedničkog preduzeća. Naime, da brodogradilište ne bi bilo “ekološki sporno”, potrebno je da se riješi problem deponovanja otpada iz ove kompanije, što je uslov dobijanja ekološke dozvole.
Zajedničko preduzeće će, prema svim procjenama, biti superprofitabilno jer će se baviti veoma skupim remontom jahti.
U prilog tome je činjenica da se najbliži remontni zavod za velike jahte nalazi u italijanskoj Ankoni, dok je tivatska marina za ekskluzivne jahte smještena na svega nekoliko kilometara od brodogradilišta. Planom privatizacije za 2010. godinu predviđena je prodaja državnih 61,7 akcija brodogradilišta, a Vlada se, ako bude trebalo, može pojaviti kao garant za kredit strateškom partneru.
Od partnera se očekuje nova tehnologija: Budući strateški partner mora prenijeti državnoj kompaniji tehnologiju, znanje i vještine u oblasti remonta jahti i opravke velikih brodova-kruzera. Upravo kompanija “Compositeworks” ima slično uspješno preduzeće u Francuskoj, samim tim i iskustva za ovu vrstu posla.
Brodogradilište će u zajedničko preduzeće unijeti tri hektara zemljišta, a strateški partneri sredstva, znanje i tehnologiju uz obaveznu obuku kadrova. Ne treba podsjećati da će novo preduzeće morati da uposli novu radnu snagu, kako u remontu jahti, tako i u pratećim ekskluzivnim turističkim sadržajima.
Svjetska kriza zapljusnula i brodogradilište: Svjetska ekonomska kriza uticala i na poslovanje Jadranskog brodogradilišta. Da stvar bude zabrinjavajuća, interesovanje stranih brodovlasnika za remont je opalo, jer oni biraju luke na Dalekom istoku, gdje su troškovi remonta niži. Prihodi brodogradilišta su posljednjih mjeseci prošle godine opali, pa se može desiti da brodogradilište nakon dužeg niza godina, ostvari negativan poslovni bilans.
Eksperti grčke asocijacije brodovlasnika, veoma uticajne grupacije ne samo u Evropi, prognozirali su prošle godine da će broj brodova na svjetskim morima do septembra 2011. godine, biti smanjen čak za 37 odsto, što je loša vijest za remontna preduzeća.
Za nauk neuspjeli tenderi: Vlada je do sada raspisala tri tendera za privatizaciju Brodogradilišta, ali su sva tri okončana neuspješno. Na prvom tenderu nije bilo zainteresovanih, dok je drugi propao sredinom juna 2008. godine, jer se Tenderska komisija nije uspjela dogovoriti sa prvorangiranim kiparskim konzorcijumom C&S ltd i Mercury, a odmah zatim ni sa drugorangiranim- švajcarskim Avangardom. ”Kamen spoticanja” je bila, navodno, sudska tužba protiv brodogradilišta zbog potonuća broda “Meksiko”. Treći tender je propao početkom prošle godine zbog toga što potencijalni partneri iz Abu Dabija, nijesu željeli da poštuju socijalni program za radnike.
Preduzeće za remont velikih plovila trebalo bi da u bliskoj budućnosti donese prilično novaca. Iznajmljivanje mega jahte na nedelju dana košta 200.000 eura, remont mega jahte košta minimum 500.000 eura, što znači da ovakav luksuz sebi mogu priuštiti samo najbogatiji. Mankova marina treba da primi do 700 takvih plovnih objekata. Čini se – zaokružen posao na vidiku. Da li će to konačno Crna Gora, nakon niza neuspješnih privatizacija, dobiti preduzeće koje će superprofitabilno poslovati?
Predrag Zečević
.
