Gligić će, uz brojne uspjehe tokom njene profesionalne karijere, ostati naročito upamćena kao šefica laboratorije instituta "Torlak" u periodu epidemije velikih boginja, koja je pogodila Jugoslaviju 1972. godine.
Ona je tada uspjela da izoluje virus variole vere, nakon čega je sa ekipama išla u pogođena područja - pa i u najzabačenije djelove ondašnje države, kako bi utvrdili da li je došlo do širenja velikih boginja.
"Osjećala sam se kao vojnik. Ulagali su u mene, u moje obrazovanje da u takvim situacijama budem od koristi. Bila bi izdaja da nijesam pomogla", prisjećala se svojevremeno borbe protiv variola vere.
Vlasti ondašnje Jugoslavije dobile su javnu pohvalu Svjetske zdravstvene organizacije zbog načina na koji je zaustavljena epidemija, a upravo je među najzaslužnijima, ako je i najzaslužnija za to bila dr Ana Gligić.
Kao naučnica koja je uživala renome na globalnoj sceni, Gligić je objavila niz izuzetnih naučnih radova, među kojima su posebno zapaženi bili oni o virusu marburg i mišjoj groznici.
Podsjetimo, dok se vjerovalo kako je variola vera u Jugoslaviji usljed vakcinacije iskorijenjena, pri čemu su njeni posljednji slučajevi bili zabilježeni tridesetih godina, buknula je 1972. u jednom selu kod Đakovice. Ispostavilo se kako je virus donio mještanin koji je boravio na hadžiluku u Meki.
Tada je potvrđeno 184 slučajeva velikih boginja na Kosovu, u Srbiji i Crnoj Gori, pri čemu je 40 ljudi umrlo.
U našoj državi, bilo je registrovanih slučajeva u Plavu. Ta opština je u to doba bila stavljena u jednomjesečni karantin, što je rezultiralo efikasnim iskorjenjivanjem zaraze.
