Omiljeni kolega Peđa bio je novinar koji je jednako vrednovao profesionalne i ljudske kvalitete, u oba segmenta insistirajući na visokim standardima i kriterijumima. Znali smo da se možemo osloniti na njega u svim situacijama - zbog svestranosti i zbog vazda spremne pružene ruke pomoći. Bio je široko obrazovan, zanatski potkovan i osobene topline, emotivnosti i vedrine, novinarski radoznao i profesionalno uporan.
Pisao je i uređivao u više oblasti i rubrika, spreman da posavjetuje kolege i da bez riječi preuzme dio onog nemjerljivo velikog posla za koji se ne vidi potpis u novinama, ali bez čijeg bi doprinosa naredni broj bio znatno siromašniji, neuređeniji i manje prijemčiv čitaocima.
Naš Peđa bio je i uspješan organizator redakcijskog rada, ne štedeći energiju i prkoseći ljekarskim preporukama zbog odavno narušenog zdravlja...
Tokom zajedničkog rada u redakciji i u pojedinim rubrikama prilazio je kolegama na tih, nenametljiv i neposredan način, sa uvijek iskrenim i blagim osmijehom i istančanim osjećajem za diskretnu sugestiju. Bio je dio Pobjedinog tima i u turbulentnim crnogorskim vremenima – i tada su došli do izražaja njegovo znanje, lojalnost, urbanost, ali i inteligencija i smirenost kad treba donijeti tešku i pravednu zanatsku i kadrovsku odluku.
Naš Peđa ostaće upamćen i po velikom doprinosu u vrijeme prelaska na nove tehnologije. Dok je većina nas zazirala od prvog računara u internet odjeljenju, izdižući na pijedestal vjernost pisaćoj mašini, on nam je uporno i strpljivo govorio o prednostima kompjutera.
Iz tog vremena ostale su i mnoge anegdote koje su na duhovit način obilježile raskorak između njegovog objašnjavanja i našeg odbijanja da prihvatimo savremeni sistem rada i nastojanje da shvatimo značaj digitalne arhive i internet prezentacije kao uvoda u sadašnje portale.
Dobronamjeran, spontan, gospodstven, jednostavan i iskren - naš Peđa bio je izuzetno omiljen zbog naročito korektnog odnosa prema kolegama, odnosa istaknute skromnosti, a naglašeno lišenog sujete. Zbog svega toga je sa njim bilo posebno lijepo i rijetko lako sarađivati, čak i u ,,sitnim satima“ kad se utrkuju pravi naslovi sa rokovima u štampariji...
Poštovale su ga i voljele i mlađe kolege, jer se i prema početnicima odnosio kao prema ravnopravnim sagovornicima, često im napominjući da od toga koliko nauče i budu vrijedni zavisi njihova sjutrašnja pozicija. A, ličnim odnosom, naš Peđa dao je pošten primjer i ispunio najvažniji zadatak – bio je čovjek.
