Ljumović je nosio dres Titograda, gdje je i počeo trenersku karijeru, nekoliko mečeva odigrao je za Budućnost u koju je došao 1984. i narednih 19 godina ostao kao koordinator mlađih selekcija, trener prvog tima i trener u omladinskoj školi...
- Šanjo je prije svega bio iz fudbalske porodice, jer su njegova braća Cvetko i Vlatko bili odlični fudbaleri. Po završetku karijere je počeo u omladincima OFK Titograda, da bi prvi trener postao 1971. taman kada sam se ja priključio timu vrativši se iz vojske - kazao je za sajt Budućnosti, Janko Miročević.
- Bio je nevjerovatno talentovan trener, predviđala mu se blistava karijera, a koliko je bio posvećen, koliko je znao o fudbalu na raznim seminarima u Jugoslaviji su ga nazivali ,,mali Miljan“. Sa Titogradom je imao rezultate i bio je uspješan trener. Radio je petnaestak godina u kontinuitetu kao prvi trener OFK Titograd - dodao je Miročević.
Šanjo Ljumović je 1984. godine postavljen za trenera Budućnosti umjesto Milutina Miša Folića.
- Vodio je brigu o svemu, davao se maksimalno, bio posvećen djeci. Nevjerovatan čovjek sa nevjerovatnom energijom za fudbal - rekao je Miročević.
Ljumović je obavljao posao skauta. Imao je oko i istanačan osjećaj za mlade igrače. Znao je da prepozna talenat gledajući fudbal na ulici, poligonu, ispred zgrade.
Aleksandar Nedović, Ardijan Đokaj, Goran Perišić - samo su neki od igrača koje je trenirao i selektirao legendarni Šanjo.
- To je čovjek koji me je pronašao i koji mi je bio prvi trener - rekao je Nedović, sadašnji šef stručnog štaba Budućnosti.
- Naravno da me najljepša sjećanja vežu za njega, bukvalno me je pronašao na poligonu Sportskog centra Morača i odveo me na prvi trening Budućnosti. Bio je stari stadion, stare tribine i to je za mene bilo sve. Kao da sam osvojio svijet. Širio je toplinu svuda oko sebe, znao je svima da nam priđe, usadio nam je ljubav prema fudbalu i Budućnosti. Uradio je velike stvari za nas igrače, ali i za Budućnost - poručio je Nedović.
Kada više nije želio da trenira prvi tim, Ljumović se maksimalno fokusirao na mlađe kategorije.
Kroz njegove ruke prošle su razne generacije - između ostalih Mirko Ćiro Raičević, Rade Petrović, Nikola Vukčević, Goran Burzanović, Marko Mugoša, Balša Božović, Ivan Giga Vuković...
- Čika Šanjo je za sve nas bio bukvalno drugi otac. Uveo nas je u Budućnost, bio nam prvi trener uz Janka i Tonka Miročevića čiju smo školu fudbala pohađali. Uvijek je bio za sve klince tu, ponašao se kao drug prema nama, bio vrhunski pedagog - govori Balša Božović, čija je generacija pjetlića sa Šanjom Ljumovićem 1997. godine osvojila prvenstvo Jugoslavije u Kladovu.
Ljumović je 2003. godine doživio moždani udar, koji ga je onemogućio da dalje stvara.
- I kada se desilo to što se desilo, bio je uz nas. Naravno, nije mogao da nas trenira, ali je bio sa strane, gledao nas i pratio stalno sa tribina. Stvarno smo mu svi zahvalni na svemu što je učinio za nas - većina igrača je došla do prvog tima, neki bili i reprezentativci - poručio je na kraju Balša Božović, nekadašnji prvotimac Budućnosti, a sada trener pjetlića u podgoričkom klubu.
