Ako iz najljepšeg crnogorskog primorskog grada Perasta pogledate prema najužem dijelu Bokokotorskog zaliva, Verigama, primijetićete dva mala ostrva koja izgledaju kao iz najljepše bajke. To su Gospa od Škrpjela i Sveti Đorđe.
Bajkovita ostrva, okružena morem, s pogledom na stari grad Perast, obavezna su stanica brojnih turista, kako iz zemlje, tako i iz inostranstva.
Od Perasta do Gospe od Škrpjela vožnja traje tek nekoliko minuta. Mi smo imali “privilegiju” da na ostrvu ne zateknemo posjetioce, pa smo uživali u božanstvenom pogledu na crkvu. Slušajući najljepšu pjesmu šuma mora, pokušavali smo da “upijemo” svaki milimetar nevjerovatne ljepote ovog ostrva.
Naš vodič, mještanin Stefan, ispričao nam je zanimljivu legendu o nastanku ostrva.
“Dva lokalna ribara, braća Mortešić, jedno jutro bili su na ribanju. Na mjestu gdje je sada Gospa od Škrpjela, na hridi koja viri iz mora, 1452. godine, pronašli su Gospinu sliku. Ponijeli su je i smjestili u svoj dom. Nakon izlječenja od teške bolesti, koju je preživio jedan od braće, peraški mještani odlučili su da uz počasti, Gospinu sliku prenesu u Crkvu Sv.Nikole”, priča nam Stefan.
Nakon toga, na hridi, u moru ispred Perasta gdje i pronađena slika, Peraštani su odlučili da sagrade malu crkvicu Gospi u čast.
U slavu zaštitnice morepolovaca
Crkva je i dobila ime po morskoj hridi - grebenu koji viri iz vode, koji imaju latinski naziv „scopulus“, a u kod ribara i mornara na Jadranskom moru poznat je kao „škrpio ili škrpjela“, pa otuda i korijen imena crkve.
“Narednih godina Peraštani su oko hridi nasipali kamenje i podignuta je mala kapela. Oko 100 brodova je, do početka XVII vijeka, uz obod same hridi, potopljeno, jer je tada dosta pirata napadalo Perast”, kaže Stefan i objašnjava da je riječ o katoličkoj crkvi.
Vremenom mala crkva je uvećana, tako se 1580. godine, pominje u njoj veliki broj srebrnih zavjetnih pločica. Uređenje crkve Paraštani nastavljaju i u XVII vijeku. Čuveni Tripo Kokolja, jedan od najvećih baroknih slikara iz Perasta, dekoriše unutrašnjost cijelim ciklusom slika.
Vjekovima je nastajalo ovo, ljudskom rukom pravljeno, ostrvo. Njegovi temelji u dubinama zaliva skrivaju na stotine isluženih jedrenjaka, koji su napunjeni kamenom i potopljeni, kako bi ostrvo i dalje stajalo nad vodom.
Površina ostrva danas je oko 3.000 m2. Na ostrvu se nalaze muzej, crkva i suvenirnica. U muzeju se čuvaju brojne srebrene ploče koje su moreplovci darivali u znak zahvalnosti.
“Prva škola za moreplovce bila je u Perastu, a ljudi iz Perasta vjerovali su da je Gospa od Šrpjela zaštitnica morepolovaca. Oni koji su išli na plovidbu, koja je tada trajala oko dvije do dvije i po godine, kada bi se bezbjedno vratili donosili su po jednu srebrenu ili zlatnu ploču i davali Gospi kao znak zahvalnosti. A na ploči je svakoj drugi motiv i to su motivi nečega što se njima zanimljivo desilo na tom putovanju. Najveća kolekcija tih srebrenih pločica je i danas na Gospi”, kaže Stefan.
Fašinada
Za ostrvo se vezuje i običaju koji se zove Fašinada. Naime, svakog 22. jula praznik je Marije Magdalene, a to je dan kada se u Perastu slavi početak gradnje ostrva. Naziv Fašinada potiče od italijanske riječi fascinare, što znači dovlačenje.
Danas je ovaj običaj kulturno-turistička atrakcija, ali mještani ga se ne drže zabave radi. Nekada je proslava praznika bila obaveza, a svaki Peraštanin morao je isloviti sa barkom napunjenom kamenjem. Cilj ovog običaja je očuvanje ostrva.
U davna vremena, u smiraj dana mladići iz Perasta kitili bi veću barku, ukrašavali i punili je kamenjem. Običaj je nalagao da prva barka ne bude okićena, a u njoj su se nalazili župnik, gradonačelnik i još četiri osobe, koje su smatrane posebno zaslužnim građanima.
Običaj vezan za prvu barku sačuvan je do današnjih dana, pa ona na pučinu isplovljava neokićena i bez kamenja. Za prvom barkom kretale su i ostale, napunjene kamenjem.
Fašinada je običaj koji doprinosi očuvanju ostrva i crkve, jer morske struje tokom godine dovedu do slabljenja ostrva, pa se dodavanjem kamena ono učvršćuje. Običaj nikada nije prekinut, ni u najtežim vremenima tokom ratova…
Zanimljivo je da se do danas očuvala tradicija da žene ne ulaze u barke.
Uprkos tome što je riječ o katoličkoj crkvi, vremenom je ustaljen običaj koji na najljpši način svjedoči o suživotu, miru i toleranciji stanovnika Perasta: dvojica uvaženih građana iz prve barke za Fašinadu budu katoličke vjeroispovjesti, a dvojica pravoslavne ili neke druge.
Ministarstvo kulture 2013. godine uvrstilo je Fašinadu na Listu nematerijalnih kulturnih dobara od nacionalnog značaja.
Ostrvo čuva jedinstveno umjetničko djelo
U muzeju na ostrvu čuva se i jedinstveno umjetničko djelo Peraštanke Jacinte Kunić koje je nastalo u periodu od 1803. do 1828, dok je čekala muža pomorca da se vrati kući.
“On je plela goblen tako što je vlasi kose miješala sa zlatnim nitima. Kako je žena plela, starila je, a time je njena kosa mijenjala boju i postajala sijeda. Na slici se to vidi. Preminula je a goblen nije završila”, priča Stefan.
Gospu od Škrpjela danas posjeti na hiljade turista.
“Prošlog ljeta, prosjeku je, samo u avgustu, ostrvo dnevno posjećivalo više od 6-7 hiljada ljudi”, priča nam Stefan.
Karta do ovog magičnog ostrva, van sezone, košta pet eura po osobi.
O nestvarnoj ljepoti Gospe od Škrpjela svjedoči i to što je nedavno magazin "Travel and Leisure" uvrstio na listu najljepših mjesta u Evropi i to na visoko četvrto mjesto.
Crnogorski biser iza sebe je ostavio Briž (Belgija), Gord (Francuska), Sao Migel na Azorskim ostrvima (Portugal).
