Nekada voditelj noćnog kluba taj 36-godišnji Ukrajinac kaže da je evakuisao više od 200 ljudi u šest vožnji, a u konvoju su mu se pridružili i neki drugi vozači. Rusija je prošle nedjelje objavila da je preuzela kontrolu nad srušenim, ali strateški važnim lučkim gradom koji je od početka ruske agresije trpio neke od najtežih napada u rusko-ukrajinskom ratu.
Stotine ukrajinskih branilaca još se kriju u katakombama čeličane, a prema ocjeni ukrajinskih vlasti u gradu je još oko 100.000 civila. Kako su propadali pokušaji uspostavljanja humanitarnih koridora, privatne evakuacije bile su spasonosni bijeg za civile iz opkoljenoga grada kojem je ponestalo svega.
"Kada sam krenuo prvi put, grad je bio dimni oblak, poput ognjišta. Pri zadnjoj vožnji ostali su samo pougljenjeni ostaci zgrada", rekao je.
Kombi izrešetan
Purišev je objavio videosnimke sa svojih vožnji i tako pružio jedan od rijetkih uvida u opkoljeni grad koji je nepokriven mobilnom mrežom te informacija iz njega i nema.
Vozilo, kupljeno posebno u svrhu evakuacije, pri čemu su mu novčano pripomogli prijatelji, nosi ožiljke napada - oštećeni su vjetrobransko i tri stakla sa strane te jedna vrata. Crveni kombi popravljao je između vožnji.
"Vozilo je bilo pod artiljerijskom vatrom, minobacačkom, u pucnjavi iz vatrenog oružja i nosi gomilu ratnih ožiljaka".
Tijela u tepisima
Za vožnju područjem koje je pod ruskom okupacijom trebalo mu je osam sati do Mariupolja.
U samom gradu trudio se da ne gleda u mrtva tijela po cesti niti u automobilske olupine u strahu da ne ugleda mrtvo dijete. Mrtve su pokapali na ulicama blizu trgovačkih centara, noćnih klubova čak u dvorištima dječjih vrtića. Neka su tijela bila zamotana u tepihe pa tako ostavljena na klupama u parku.
Osoblje njegovog nekadašnjeg noćnog kluba pripremilo je sklonište u podrumu zgrade. Nekih 200 ljudi bilo je unutra uključujući starije i jednu trudnicu. Puriševljev prvi refleks bio je da spasi osoblje noćnog kluba ali ni sam ne zna kako našao se u situaciji da evakuiše ljude iz skloništa.
"Najstrašnije su bili trenutci kada sve utihne. Jednom, tišina je trajala osam sati. Mislili smo: to je to, gotovo je. Kada je počelo ponovno, bilo je tako užasno da su se djeca pomokrila".
Imali su svoje "sakupljače" koji su izlazili van u potrazi za hranom i čistom odjećom.
Čuvao ga Bog
Prisjeća se udovice koja ga je molila da izađe van i skine vjenčani prsten s ruke njenog mrtvog supruga poginulog u vazdušnom napadu. "Nisam bio sposoban da to uradim", priznaje.
Od vožnji je odustao 28. marta kada mu je vojnik, proruski separatista rekao neka se više nikada ne vrati jer ili će ga zarobiti ili gore od toga. Purišev vjeruje da ga je Bog čuvao.
"Jedina povreda koju sam zadobio bilo je pri pucanju stakla s vozačeve strane. Spasio me kaput i imam samo ogrebotinu. Bog me čuvao, naravno. Moj kombi pazio je na mene".
Nakon rata planira da kupi novo vozilo. "Biće to događaj za pamćenje kad se vratimo u Mariupolj".
