Mjeseci smanjenja ponude i nedovoljnih ulaganja mogli bi se strmoglavo obrušiti ka novom povratku rastuće tražnje, jer dolazak vakcine podiže nadu u brži povratak u normalu. To je savršen recept za pretvaranje trenutnih naftnih previranja u tržišne oskudice sposobne da gurnu cijene dovoljno visoko, iznad 65 dolara za barel, kako bi istraživačke i proizvodne kompanije ponovno otvorile bušotine.
Nakon 10 mjeseci otpuštanja i prisilnih konsolidacija izazvanih gašenjem povezanim s pandemijom, više cijene bi bile vijest dobrodošla za proizvođače i kompanije koje nude usluge u naftnoj industriji, rafinerije koje od njih zavise, a da ne pominjemo uglavnom ruralne zajednice širom Teksasa, Luizijane, Oklahome i Pensilvanija koje proizvode veći dio tradicionalnih američkih fosilnih goriva. No, potpuni povratak neće se dogoditi preko noći, uprkos neobuzdanom entuzijazmu trgovaca.
Američka referentna vrijednost West Texas Intermediate (WTI) zatvorila je prošle sedmice trgovanje uz cijenu od 50 dolara po barelu, prvi put od februara, kada su bočice s novom Pfizerovom vakcinom počele da stižu u bolnice. Za sada potrošnja nafte ostaje na deprimirajućem nivou, jer vlade nameću nova ograničenja putovanja kako bi usporile širenje virusa tokom praznika – sezone koja bi u bilo kojoj drugoj godini bila povezana s većom potražnjom za naftnim derivatima.
Za sada potrošnja nafte ostaje na deprimirajućem nivou, jer vlade nameću nova ograničenja putovanja kako bi usporile širenje virusa tokom praznika – sezone koja bi u bilo kojoj drugoj godini bila povezana s većom potražnjom za naftnim derivatima.
Cijene gasa su u većem dijelu zemlje ispod dva dolara po galonu. Postoji čitavo more uskladištene nafte koja čeka poboljšanje tržišnih uslova. Globalne zalihe nafte dostigle su gotovo najviši iznos od skoro tri milijarde barela, a prošireni savez OPEC-a, predvođen Saudijskom Arabijom i Rusijom, ima ogromne proizvodne kapacitete.
Vrijeme dok se ovi tržišni medvjedi natjeraju u zimski san potrajaće koliko i proces vakcinisanja cijele zemlje protiv koronavirusa. Ali potencijal da se potrošnja nafte vrati na tradicionalne nivoe prije nego što je ponuda bila dovoljna da snabdjeva tržište predstavlja ili veliki prijetnju ili priliku, u zavisnosti od perspektive.
Naftna industrija je drastično smanjila ulaganja u istraživanje i bušenje od 2015. godine kao odgovor na sužavanje tržišta kapitala i zahtjeve investitora za većim prinosima. Globalno su ulaganja u naftu i gas u 2014. godini iznosila oko 880 milijardi dolara. Očekuje se da će ove godine ulaganje iznositi 383 milijarde dolara, što predstavlja najniži nivo u posljednjih 15 godina i nevjerovatnih 20% manje ulaganja u odnosu na 2019. godinu, prema podacima energetske konsultantske kuće Rystad Energy.
Rukovodioci istraživanja i proizvodnje nerado biraju velike investicije nakon što im se u posljednjih pet godina dva puta dogodio oštar pad cijena. Taj nivo bojažljivosti u pristupu nije nešto što će nestati preko noći. Međutim, tržište očigledno očekuje da će se industrija u bliskoj budućnosti vratiti. Kompanije za istraživanje i proizvodnju zabilježile su poplavu investicija u posljednjih šest sedmica koja je povećala vrijednosti zaliha za 50%.
Međunarodna agencija za energetiku (IEA) očekuje da će se tražnja za naftom vratiti na nivo prije pandemije od 100 miliona barela dnevno u roku od 12 do 18 mjeseci. Međutim, analitičari IEA upozoravaju da, ako se aktuelni niski nivoi ulaganja i dalje zadrže do 2025. godine, na dnevnom nivou oko devet miliona barela snabdjevnih kapaciteta moglo bi da ne bude materijalizovano. To je otprilike količina viška nafte na tržištu koja se sada stvara zbog obustava povezanih s pandemijom.
Glavni operativni direktor ConocoPhillipsa Met Foks nedavno je rekao akcionarima da bi iz istih razloga u narednim godinama moglo da bude izgubljeno čak četiri miliona barela svakodnevno. Sektor proizvodnje iz škriljaca, koji je ove godine zabilježio pad proizvodnje u iznosu od više od milion barela na manje od sedam miliona barela, teško će sam popuniti prazninu ako se uska tržišta kapitala ne otvore i ne dopuste naftnim kompanijama da investiranje.
Sve ovo se nadovezuje na sliku ponude i tražnje koja je namijenjena američkim proizvođačima za 2021. i 2022. Ovi faktori samo će odrediti veličinu manjka u ponudi. Ipak, izbjeći jedno od to dvoje izgleda nemoguće.
