Zahtjevi da se obnovi smrtna kazna, iako nesprovodivi, jer bi to značilo istupanje iz Evropske unije i Savjeta Evrope i promjenu Ustava, čuli su se i u protestnom maršu ulicama Čenstohove na jugozapadu Poljske poslije sahrane Kamila sredinom maja, na koju su došle mase ljudi iz cijele Poljske, ali povratak najteže kazne za zločin nema većinsku podršku Poljaka.
"Ljudi, pa kakav je to svijet? Kazne za takve monstrume moraju da budu mnogo oštrije. Kada su u pitanju takvi izrodi, zalažem se za smrtnu kaznu", reagovao je premijer Moravjecki na vijest da je Kamil preminuo u bolnici poslije 35 dana, koliko su se ljekari borili za život djeteta sa teškim opekotinama tijela i prelomima noge i ruku.
Obnavljanje smrtne kazne kao premijerov recept da se spriječi da svake godine u Poljskoj nekoliko hiljada mališana završi u bolnici zbog povreda koje su im zadali roditelji ili staratelji, a oko 30 djece godišnje porodično nasilje i zlostavljanje ne preživi, u anketi za portal Virtualna Polska podržalo je 48,3 odsto Poljaka, dok je 46,3 odsto bilo protiv, a 5,4 odsto anketiranih nije znalo kako da se izjasni.
U porodici, gdje je u jednom od socijalnih stanova u Čenstohovi živjelo četvoro odraslih sa osmoro djece starosti od šest mjeseci do 21 godine, nije pomoglo ni to što je porodica bila pod nadzorom sistema, a socijalni radnici, škola, ljekari, policija, sudovi uredno su bilježili izgrede i predavali jedni drugima papire, a mali Kamil bježao od kuće nekoliko puta, nije spriječilo da očuh sistematski zlostavlja Kamila, a majka, tetka i teča ćute.
Posljednji put očuh je Kamila premlatio zbog toga što mu je mobilni telefon pao sa stola, odvukao ga pod tuš i polivao vrućom vodom, bacio ga na peć, a onda su ga ostavili bez ljekarske pomoći, koja bi mu po ocjeni ljekara spasila život, čitavih pet dana, dok nije došao da ga obiđe biološki otac i pozvao hitnu pomoć i policiju.
Kamil je primljen u bolnicu u Katovicama 3. aprila sa opekotinama na 25 odsto tijela, polomljene obje ruke i noge i praktično svih 35 dana, koliko su pokušavali da ga spasu ljekari, bio je u vještačkoj komi.
Očuh i majka uhapšeni su odmah, a kada je Kamil preminuo, krivično djelo posebno brutalnog zlostavljanja prekvalifikovano je na ubistvo, dok su tetka i teča optuženi za to što nisu pozvali pomoć, nego pustili dijete da se muči čitavih pet dana.
Ministar pravde i generalni tužilac Zbignjev Žobro naredio je takođe istragu socijalnih ustanova, škola i sudova, da se nađu konkretni krivci što nasilje nije spriječeno.
Stručnjaci i poljska opozicija upozorili su, međutim, da pooštravanje kazni za nasilje nad djecom, a posebno prijedlog vraćanja smrtne kazne, za koji i premijer zna da se ne može sprovesti, predstavlja samo populistički pokušaj da se prikrije činjenica da sistem zaštite djece, u kome se sadašnje poljske vlasti koncentrišu više na borbu protiv rodno senzitivnih sadržaja i navodne LGBT seksualizacije djece u školama, jednostavno ne funkcioniše.
"Smrt Kamila je poraz cijelog sistema brige o djeci i suzbijanja porodičnog nasilja", upozorilo je Udruženje sudija porodičnih sudova i navelo čitav spisak problema, počev od nedovoljne povezanosti sudova, socijalnih radnika i policije, posebno u situaciji kad porodica mijenja mjesto boravka, do toga da su još 2021. godine bez uspjeha apelovali da se predmeti nasilja nad djecom tretiraju po hitnom postupku.
Sve češće se dešava da tek smrt jednog djeteta pokaže prave razmjere problema u konkretnoj porodici, upozorile su poljske sudije i apelovale su da se uvedu obavezne analize svakog smrtnog slučaja djeteta nakon zlostavljanja, kao što je svojevremeno učinila Velika Britanija.
"Nemamo nijedan zakonski akt koji bi bio posvećen zaštiti djece, ne o roditeljima, socijalnim službama, već baš o djeci", upozorila je u dnevniku Gazeta viborča Ana Kravčak iz fondacije Dajmo djeci snagu, čiju peticiju i prijedlog zakona da se u Poljskoj uvede takva analiza su potpisale 22.000 ljudi.
Sociolozi upozoravaju da u Poljskoj, u kojoj je inače zakonom iz vremena prethodnih vlasti zabranjeno tejlesno kažnjavanje djece, u društvu vlada uvjerenje da su šamari i batine nužni element vaspitavanja djece, što smatra, prema ranijim anketama, 40 odsto Poljaka.
Poljski zaštitnik djece Mikolaj Pavlak izjavljuje da treba razlikovati šamar od batina, a ministar prosvjete i nauke Pšemislav Čarnek svojevremeno je u jednom članku ubjeđivao da su tjelesne kazne nužne da se dijete vaspita.
"Ko zaista voli (dijete), on ga kažnjava surovo", napisao je sadašnji ministar Čarnek.
- Društvena dozvola za nasilje nad djecom stvara uslove da se prelaze granice. Svaki od nasilnika poslije se pred sudom pravda da je lupio samo par šamara i da mu nije jasno kako je djetetu pukla jetra - upozorio je još 2014. godine na problem prethodni dječji ombudsman Kšištof Mihalak.
Umjesto hejta na društvenim mrežama, koji se izlio na socijalne radnike, policiju i sudije iz slučaja Kamila ili populističkih zahtjeva da se vrati smrtna kazna, koji političare ništa ne koštaju, promjene u sistemu zatražili su sada prvi put složno u nadležnim grupama u poljskom parlamentu predstavnici vlasti i opozicije.
"Sistem ne može kao prioritet da štiti roditeljsku vlast nad djetetom. Dužan je da štiti dijete", kazala je poslanica opozicione ljevice Anita Kuharska Djedjić, dodajući da su se poslanici grupe za položaj djeteta u poljskom pravu i grupe za dječja prava dogovorili da sistem mora da se promijeni tako da štiti prvo i prije svega dijete.
