Specijaliteti sa roštilja od mljevenog ili komadića mesa, poznatiji i kao ćevapi, pljeskavice, hamburgeri, ražnjići... sasvim sigurno su dio jelovnika velikog broja stanovnika ovog dijela Evrope, ali i drugih mjesta gdje žive.
I drugi vole da jedu „s nogu“, pa evo koji se gradovi, s obzirom na raznolikost i kvalitet, s ponosom nazivaju prijestonicama ulične hrane. Ako sumnjate da je hrana koju nude zdrava i u dobra - samo slijedite lokalce i sigurno vam se ništa loše neće dogoditi.
Bangkok:Teško je pronaći trg ili trotoar u Bangkoku na kome nema pokoji štand sa lokalnim specijalitetima. Ulična hrana je u tom gradu način života, posebno tokom noći, bez obzira na to da li volite tjesteninu, meso ili vegetarijanska jela. Mogu se pronaći i štandovi sa predivnim voćem, pa čak i slatkišima. Najbolja mjesta za hranu su Kineska četvrt, pijaca Nang Loeng, ulice oko Kao Sana i kvart Saočingča u blizini zgrade gradske uprave. Nešto više od eura možete uživati u dva ili čak tri lokalna specijaliteta u nizu.
Tel Aviv: Kiosci izraelskog glavnog grada najbolje su mjesto za isprobavanje autentičnih vegetarijanskih jela. Falafel se obično doživljava kao nacionalno izraelsko jelo, ali svakako terba probati i sabih, lepinju punjenu jajima i turšijom. Otkrićete da je sva ulična hrana vrlo ukusna, kvalitetna i, naravno, košer - posna. Uz vegetarijanske falafele koji s prilogom i lepinjom koštaju oko euro i po, nude se i veliki mesni sendviči šavarma nalik turskom kebabu, po cijeni od oko dva i po eura, razna peciva, pite i kolači.
Istambul: Uz već pomenuti kebab koji se peče na svakom uglu, istambulske ulice su poznate po simitima, pečenim krompirima koji se jedu uz razne priloge i prelive, ali i riblje sendviče balik ekmek, čiji se miris širi obalom Bosfora. Tu su još i nezaobilazne baklave koje će zadovoljiti i najgladnije sladokusce. Što se cijena tiče, one su nešto više u otmenim kvartovima kao što su Taksim, posebno na glavnoj ulici Istiklal Kadesi, dok se prema periferiji smanjuju. Ali, veliki kebab sa gomilom priloga uglavnom ne stoji više od euro i po kuna.
Pariz: Osim u pariskim bistroima, uz skupi obrok od tri jela, u francuskim specijalitetima možete uživati i na ulici. Ogladnite li tokom dana, jedinstvene sendviče u bagetima pronaći ćete u Latinskoj četvrti oko bulevara Sen Mišel, dok u Mareu morate probati falafele u ulici Rosier. Noću, pariski vazduh je oplemenjen mirisom svježih palačinki, posebno na Monparnasu, ali i u Latinskoj četvrti i u blizini noćnih klubova. Palačinke sa raznim namazima koštaju oko tri eura, a bagueti sa šunkom i sirom skoro četiri eura.
Meksiko Siti: Flauta, tako, burito i tamale samo su neke od ljepota meksičke kuhinje koje se mogu probati na svakom koraku ovog metropolisa. Ako se bojite da meso nije dovoljno svježe, bacite se na povrće. Na kraju ostavite malo mjesta za takozvane fruterose i hugerose, prodavače svježeg tropskog voća i sokova, cijeđenih na ulici. Ako ni zbog čega drugog, onda kako biste izbjegli vodu. Burito u uličnoj prodaji košta manje od eura, a takos upola manje.
Marakeš: U Medini ili starom dijelu Marakeša je mnoštvo prodavnica. Ono što je glavni gradski trg danju, noću postaje festival ulične hrane, performera, zabavljača i krotitelja zmija na otvoernom. Ako imate u sebi avanturistički duh, možete probati tradicionalnu ovčju glavu. Za konzervativnije, tu su riblji ražnjići, jela od patlidžana ili kus kus. Noćna pijaca Žema el Fna, na primjer, nudi stotine marokanskih jela po povoljnim cijenama. Velika zdjelica supe stoji oko 40 centi, a složenac od povrća nešto više od eura.
Hong Kong: Ulični prodavci hrane nalaze se na gotovo svakom uglu u Hong Kongu. Široki rezanci, knedle od ribe s karijem, ljepljivi tofu, razne druge punjene knedle od tijesta poznate kao dim sum, samo su neki od ukusa koje ne smijete propustiti ako se nekada nađete u ovoj azijskoj metropoli. Uz štandove koji hranu pakuju „za ponijeti“, postoje i oni sa stolicama, kako rezance u sosu ne biste morali da jedete baš s nogu. Inače, zdjela rezanaca sa povrćem košta samo euro.
(Preuzeto sa: T Portal)
