Ćeto Kualunkue ili, kako bi ga mi nazvali, Nikogović, komični je lik nepopravljivo korumpiranog, vulgarnog političara sa Kalabrije. Za razliku od Martina Lutera Kinga, Nikogović kaže: “Ja nemam san”. On je centralni lik jedne nove italijanske komedije, ali je ovih dana djelovao prilično realno.
Naime, 17. januara, tužioci iz Milana su italijanskom parlamentu dostavili dosije izjava, izvještaja i transkripata snimljenih razgovora koji su ličili upravo na gore pomenutu komediju.
Premijerove bahanalije: Svi dostavljeni dokumenti dio su “scenarija” koji opisuje orgije organizovane u domu italijanskog premijera, Silvija Berluskonija, u kojima je učestvovalo preko dvadeset polunagih žena, a “radnja” se događala u prostoriji opremljenoj šipkama za ples, te kostimima medicinskih sestara i policajki. Sve to je korišteno za druženje nazvano egzotičnim imenom “Bunga Bunga”.
Otkrivanje “scenarija” Berluskonijeve najnovije afere do sada je možda najviše zaprijetilo vladi na čijem je čelu. Italijanskom premijeru je stavljeno do znanja da će biti krivično gonjen za plaćanje seksa maloljetnoj prostitutki i pokušaj prikrivanja istog, čime je zloupotrijebio svoj položaj. Navodna prostitutka je široj javnosti poznata kao Rubi, plesačica iz Maroka.
Istražitelji, koji su dosije poslali u Rim jer im je za detaljnu pretragu potreban pristanak parlamenta, tvrde da je Rubi posjetila Berluskonijevu vilu u blizini Milana čak osam puta tokom 2010. godine. Tužioci vjeruju da imaju dovoljno dokaza protiv Berluskonija. Italijanski premijer bi, kažu, i prije maja mogao završiti u zatvoru.
Dobrovoljni odlazak nije opcija: Naizgled očigledno rješenje situacije, koje bi, čini se, samo po sebi bilo nametnuto bilo kom drugom premijeru u sličnoj situaciji za Berluskonija je “van pameti”.
“Ostavka?”, začuđeno je upitao novinare ”Jeste li poludjeli?” I tako je još jednom odbio da prihvati odgovornost za postupke zbog kojih bi se većina javnih figura odlučila, ne samo za povlačenje iz javnog života, nego čak u manastir. Ovo je inače već sedmi skandal u koji je Berluskoni lično umiješan.
Većinu političkih lidera u drugim zemljama stranke kojima pripadaju, u sličnim situacijama ubijede da odu “za dobro partije” i prije nego optužbe stignu do suda. Međutim, prema biračkom zakonu koga je uvela upravo Berluskonijeva prethodna vlada 2005. godine, biranje parlamentaraca zavisi isključivo od lidera partije, pa su takvi scenariji u ovoj situaciji gotovo nemogući. Tako mnogi političari u Berluskonijevoj stranci Narod za slobodu svoj položaj duguju - gospodinu Silviju.Stranačke kolege italijanskom premijeru do sada su ostale odane. Međutim, vlada je u ovom trenutku oslabljena toliko, da možda neće biti u mogućnosti da podrži poreske reforme koje predlaže populistička stranka u vladajućoj koaliciji pod nazivom Sjeverna liga. Budući da je od odobravanja tih reformi zapravo zavisi podrška koju Sjeverna liga daje Berluskoniju, sve su prilike da će nedodorljivi Berluskoni ovog puta zaista završiti na sudu. Međutim, mogao bi Berluskoni i na tom putu pronaći neko skretanje za bijeg, kao i uvijek.
Slamke za spas: Za početak, njegovi advokati tvrde da tužioci iz Milana nemaju pravo da istražuju navode optužbi jer se vila gospodina Berluskonija nalazi izvan sudskih granica grada. Oni takođe ističu da i premijer i njegova mlađana djevojka poriču da je među njima bilo seksulanog odnosa i tvrde da naročito nema nikakvog dokaza da je premijer za takav odnos platio. Zvanični opisi “Bunga Bunga” druženja podrazumijevaju razne bahanalije, ali u njima zvanično nema opisa seksa.
Optužba po kojoj je premijer zloupotrijebio položaj je lakše dokaziva, a mogla bi donijeti i veću kaznu - 12 godina naspram 3, koliko je predviđeno za seksulani odnos sa maloljetnom prostitutkom. Međutim, premojerovi advokati mogli bi protestovati da takve optužbe zahtijevaju suđenje na specijalnom sudu i odobrenje Donjeg doma parlamenta.
Dvije velike prijetnje se nadvijaju nad ovom neizvjesnom situacijom. Jedna je da će vlada, koja u protekle dvije godine nije uradila puno toga i u narednim mjesecima ostati inertna. Drugi, možda još i veći rizik, sa čijom nas je mogućnošću Berluskoni upoznao nedavno, je da će tražiti novi mandat da ukine nezavisnost sudstva, što bi moglo ugroziti osnove na kojima je ova, 150 godina stara zemlja podignuta. Jadna Italija.
(The Economist, pripremila i prevela: Mira Grebović)
