Nedavna propast tendera za prodaju nikšićkog Onogošta je još jedan u nizu neuspjelih pokušaja privatizacije, koja se - od izbijanja globalne ekonomske krize - svodi isključivo na sporadične otkupe tenderske dokumentacije, dok je prodaja državne imovine potpuno stala, ako izuzmemo prodaju nikšićke Željezare kroz stečaj.
Posljednja značajna (polu)privatizacija bila je u stvari dokapitalizacija EPCG 2009. godine, koja je u godini pada nacionalnog BDP-a od 5,7 odsto u posljednji čas stabilizovala javne finansije. U međuvremenu je sklopljeno nekoliko aranžmana sa renomiranim investitorima (Oraskom, Sokar) na bazi iznajmljivanja imovine.Međutim, uskoro bi situacija mogla da se promjeni, ukoliko prvenstveno bude ozbiljnog interesovanja za kupovinu Kontejnerskih terminala, Montekarga i Pošte Crne Gore, profitabilnih firmi koje se nalaze u ovogodišnjem planu privatizacije. Prihodi od privatizacije, između ostalog, služe i za „peglanje“ budžetskog i deficita tekućeg računa platnog bilansa, odnosno manjka u robnoj razmjeni sa inostranstvom.
No, Crna Gora, kao i ostale zemlje, prema procjenama međunarodnih analitičara ne mogu – dok traje kriza – očekivati neke veće prtihode od privatizacije.
Čekajući bolja vremena: Engleski poslovni list Financial Times objavio je da su prihodi od privatizacije na globalnom nivou lani opali čak za 56 odsto na 94,4 milijardi dolara, sa rekordnih 213,6 milijardi u 2010. godini. Drastičan pad se tumači kao posledica odluke mnogih vlada da odlože rasprodaju državne imovine za neka bolja vremena, zbog loših tržišnih uslova i nemogućnosti da se postigne makar približna cijena realnoj vrijednosti.
Da li će sličan potez povući i crnogorska Vlada? Iz Ministarstva finansija je saopšteno Portalu Analitika da se pitanje privatizacije i valorizacije državne imovine razmatra u zavisnosti od stepena kvaliteta ponude.
- U svakom slučaju, ono što je polazno opredjeljenje je da se valorizacija državne imovine razmatra u onim slučajevima kada se time obezbjeđuje zapošljavanje, izgradnja turističkih i drugih kapaciteta, tj. svih parametara koji utiču na dugoročno ostvarivanje prihoda i kreiranje ambijenta održivog ekonomskog razvoja, ističu u Ministarstvu finansija.
Špekulanti umjesto strateških partnera: Ekonomski analitičar Siniša Lekić ističe u izjavi Portalu Analitika da je u svakom poslu potrebno
pronaći optimum između ponude i tražnje, jer je jedino tada uspjeh zagarantovan.-Osim krize i odlaganja tendera, broj privatizacija se smanjio zato što vlade pokušavaju nastaviti trend iz perioda buma i teško prihvataju smanjenje početne cijene. Kod nas je broj privatizacija osjetno opao i često imamo tendere na koje se niko ne javlja. Da li je to rezultat previsoke cijene ili nedostatka novca, pitanje je kojim treba da se pozabavi Ministarstvo ekonomije, ističe Lekić i naglašava da je za uspješnu privatizaciju od izuzetnog značaja određivanje početne cijene preduzeća koja se privatizuju.
-Prava procjena početne cijene uglavnom rezultira uspjehom, dok previsoke tenderske cijene odbijaju potencijalne investitore. U Crnoj Gori je malo uspješnih privatizacija, što je takođe otežavajuća okolnost. Najave o privatizaciji većih državnih preduzeća su mrtvo slovo na papiru i u dogledno vrijeme ne treba očekivati promjene u vlasničkoj strukturi. Postojeće privatizacije zapale su u velike probleme: KAP jedva čeka da promjeni vlasnika, a slična situacija je sa Vektrom, Solanom i mnogim drugim kompanijama koje nerentabilno posluju, kaže Lekić.
Prema njegovoj procjeni, kljuni problem je u lošim privatizacionim ugovorima i nesprovođenju plana investicija, potrebnih da bi kompanije mogle uspješno da nastave sa radom. Osim toga, Vlada Crne Gore bi, smatra lekić, morala da vodi računa ko su investitori, odakle dolaze i da li je vlasništvo tih kompanija transparantno.
- Kod nas se često na tender javljaju kompanije koje nemaju traženi bonitet i rejting, uz to sa sjedištem na egzotičnim of šor ostrvima, pa je teško provjeriti prave namjere investitora. Uglavnom se radi o špekulativnim privatizacijama koje nemaju namjeru da nastave sa proizvodnim programom, već se privatizacija pretvara u kupovinu zemljišta i transformaciju u građevinske zone, naknadnim promjenama prostornih planova. Prava privatizacija mora da ima stvarnog strateškog partnera, koji se dokazao u tom proizvodnom programu i poznaje tržište. Uspješna privatizacija je kad se nastavi sa proizvodnim programom, poveća broj zaposlenih i posluje bez gubitaka- konstatuje Lekić.
Rasprodaja porodičnog srebra: Iako u prvom polugođu nije bilo većih privatizacija u globalnim okvirima, do kraja godine bi moglo doći do
preokreta. Ali to nije dobra vijest već bi se te „ubrzane“ privatizacije dešavale zbog - eskalacije krize u Evropskoj uniji, što bi natjeralo pojedine članice da oglase na prodaju čak i „porodično srebro“. Tako će Grčka uskoro objaviti oglase za prodaju kompanija iz energetskog i telekomunikacionog sektora, Italija prodaje dvorce iz doba renesanse, dok Slovenija ponovo priprema prodaju Merkatora. Slovenci nude i brojna druga preduzeća, ali je interesovanje slabo.Prema procjenama Vlade Crne Gore, za sada je privatizovano oko 80 odsto državne imovine. Iako se prihodi od privatizacije projektuju konzervativno - u ovogodišnjem budžetu Crne Gore na svega 10 miliona eura - trebalo bi imati u vidu da nije dobar trenutak za prodaju državne imovine, već bi do izlaska iz krize bilo poželjno raditi na animiranju i povratku poljuljanog povjerenja investitora, nakon afere Telekom i izvjesnog raskida ugovora sa ruskim vlasnicima KAP-a. Ukoliko bi Lukšićeva Vlada ipak nastavila sa brzopoteznom privatizacijom, to bi bio znak da u budžetu, uprkos podignutih kredita, još uvuijek ima mnogo rupa...
Siniša GORANOVIĆ
