Crnogorski sudovi saglasni su da je Budvanska rivijera prilikom prodaje imovine u Petrovcu podgoričkoj kompaniji Zetagradnja prije 11 godina bila nesavjesna ugovorna strana, jer je zaključila kupoprodajni ugovor znajući da bivši vlasnici pretenduju na to zemljište.
Taj stav nedavno je potvrdilo vijeće sudija Apelacionog suda Nevenke Popović, Katarine Đurđić i Rama Strikovića odbacujući žalbu Budvanske rivijere na dio presude kojom je obavezana da zbog ništavosti ugovora o kupoprodaji Zetagradnji isplati 516,3 hiljade eura.
Ipak, Privredni sud će morati ponovo da odlučuje o ostalim tužbenim zahtjevima, jer je ukinut dio presude kojim je utvrđeno da je raskinut ugovor o prodaji 4,4 hiljade kvadrata sa objektom stare škole od 650 kvadrata u Petrovcu te da zbog toga moraju platiti 2,16 miliona eura.
Restitucija
Tužba Zetagradnje uslijedila je nakon što je kotorski Osnovni sud usvojio zahtjev bivših vlasnika da se ugovor između Budvanske rivijere i Zetagradnje vrijedan 2,8 miliona eura oglasi ništavim. To je potvrdio i Viši sud, ali je u ponovljenom postupku oglašena djelimična ništavost ugovora za 816 kvadrata zemljišta.
“Tužilac svoj zahtjev zasniva na činjenici da je kupljeno zemljište umanjeno za površinu od 816 kvadrata zbog čega je izgubio interes za realizaciju investicije zbog značajno umanjene površine kat. parcele br.726/1 KO Petrovac i proteka vremena i da zbog toga nema pravni interes da se ugovor o kupoprodaji zemljišta održi na snazi u preostalom dijelu – navodi se u sudskim spisima.
Budvanska rivijera je stava da nijesu ispunjeni uslovi za raskid ugovora uz navode da su postupili u skladu sa ugovorom i predali nepokretnost koja je uknjižena na Zetagradnju nakon isplate 2,8 miliona eura. Iz ove kompanije osporavaju da su bili nesavjesna strana, navodeći da je postupak prodaje sprovela Komisija za aukciju po odredbama Zakona o privatizaciji uz instrukcije Savjeta za privatizaciju, te da u momentu zaključenja ugovora nije postojala ni zabilježba restitucije ni zabrana raspolaganja. Ukazuju da bivši vlasnici nijesu imali pravo na povraćaj nepokretnosti, već samo na obeštećenje čiji je obveznik bila država, odnosno Fond za obeštećenje. Tvrde i da je zemljište izgubilo vrijednost koju je imalo u momentu prodaje, jer je u međuvremenu DUP stavljen van snage te da je Zetagradnja rušenjem stare škole onemogućila vraćanje zemljišta u prvobitno stanje.
Sud je bio stava da je Zetagradnja bila savjesna ugovorna strana, za razliku od Budvanske rivijere zbog čega ima pravo da joj se vrati 516,3 hiljade eura koje se odnose na dio zemljišta čija je prodaja oglašena ništavom.
"Stoga ne stoje navodi žalbe tuženog da je pogrešan zaključak prvostepenog suda, jer je među strankama i nesporna činjenica da je predmetni ugovor o kupoprodaji djelimično ništav za površinu od 816 m², što je utvrđeno pravosnažnom odlukom Višeg suda u P. Gž. br.707/17-12 od 23. 1. 2018. godine i da samim tim tužilac ima pravo da zahtijeva vraćanje dijela plaćene kupoprodajne cijene u skladu sa čl. 102 st.1 ZOO-a", stoji u odluci Apelacionog suda.
Nejasno
Međutim, sudije ne mogu prihvatiti zaključak Privrednog suda u odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva, jer nije jasno utvrđeno da li su ispunjeni uslovi za raskid ugovora koji se odnosi na preostalih 3,6 hiljada kvadrata. Zetagradnja, kako smatraju sudije Apelacionog suda, nije dostavila nijedan dokaz o nemogućnosti gradnje objekta na preostalom dijelu, pa je sud odluku zasnovao samo na iskazima vlasnika ove kompanije Blagote Radovića i rukovodioca pravnog sektora da na preostalom dijelu zemljišta nijesu mogli realizovati investiciju.
"Sve navedeno jasno ukazuje da se osnovano žalbom tuženog ukazuje da nije jasan zaključak prvostepenog suda kada utvrđuje da je ugovor o kupoprodaji raskinut u dijelu od 3.609 m² i da je tužena dužna trpjeti upis na svoje ime na kat. parceli br. 726/1 ukupne površine 3420 m². Odredbom čl. 126 ZOO-a je propisano da se ugovor ne može raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela obaveze", stoji u odluci.
Privredni sud će u ponovljenom postupku morati da utvrdi da li je Zetagradnja, na kojoj je teret dokazivanja, mogla na preostalom dijelu zemljišta izgraditi planirani objekat.
