„Argument ‘te pjesme su starije od Ljotića’ neodoljivo podsjeća na ‘svastika je stari indijski simbol’, ili ‘za dom spremni je stari hrvatski pozdrav’, tanke i providne pokušaje rehabilitacije fašizma u procesu kontrarevolucije poslije 1990″, navela je Rapajić u pisanoj izjavi.
Ona je navela da u Sabranim djelima Momčila Nastasijevića nije uspjela da nađe nijednu od pjesama recitovanih na akademiji, ali da ih je našla, kako se izrazila na „modernim neonacističkim kompilacijama ‘pobjedničkih pesama srpskih dobrovoljaca'“, i u časopisu „Srpski dobrovoljac“ iz 1943. i 1944. godine.
„Tu se kao autor pjesme ‘Mrtvi niste’ pominje izvjesni Dimitrije Dika Narandžić, kaplar-dobrovoljac Trećeg dobrovoljačkog odreda ljotićevskog Srpskog dobrovoljačkog korupsa“, istakla je Repajić.
Dodaje da su svi ovi fašistički konteksti, kako ratni, tako i savremeni, nekako promakli organizatorima svečane akademije, koji su umjesto očiglednog izbora poput “Po šumama i gorama”, ostarjelim partizanima u publici predstavljali ljotićevsku poeziju i četničku ikonografiju.
„Skoro pa deluje kao da je namerno i u skladu sa tridesetogosišnjim revizionizmom“, zaključila je Repajić.
