Najavljene izmjene Zakona o krivičnom postupku kojim novi ministar pravde predviđa ukidanje maksimalnog roka od tri godine trajanja pritvora za advokata Marka Radovića predstavlja prikrivanje ranijih loših zakonskih rješenja koja su uticala na broj sudija i efikasnost postupka, ali i direktno kršenje Ustava Crne Gore.
Predsjednik Advokatske komore Danilo Mićović upozorava da je rok od tri godine prepreka ,,komfornom“ postupanju sudija te da bi brisanje ove odredbe imalo za posljedicu situaciju dugotrajnih postupaka.
Za njega je nedopustivo da se izlazak na slobodu pojedinih okrivljenih zbog isteka roka od tri godine iskoristio za medijsku kampanju sa ciljem prebacivanja odgovornosti na advokate.
Podsjetimo, ministar pravde Andrej Milović je inicirao izmjene Zakona o krivičnom postupku koje predviđaju izuzetak od oslobađanja optuženih nakon tri godine pritvora bez prvostepene presude i to za tačno određena krivična djela, kao i ukidanje ročišta za ispitivanje i ocjenu zakonitosti i opravdanosti optužnice, što već čini dio Prijedloga izmjena i dopuna ZKP-a.
Ove izmjene, kako je Milović pojasnio, rezultiraće bržim donošenjem presuda jer neće postojati zakonski osnov za zloupotrebu i interes okrivljenih i njihovih branilaca za izmišljanje razloga za odugovlačenje suđenja.
- Jasno je da se ovakvim prijedlogom žele nadomjestiti neka loša rješenja iz drugih zakona, koja su uticala na broj sudija i efikasnost postupaka, što je neprihvatljivo. Istupi uvaženog ministra u posljednje vrijeme ukazuju da je krenuo od posljedice, a ne od uzroka, što nije dobro, i takav pristup sigurno neće dovesti do kvalitetnog rješenja - kazao je za Pobjedu advokat Radović i član radne grupe Ministarstva pravde za izmjene Zakona o krivičnom postupku.
Prijedlogom da se ukine rok od tri godine trajanja pritvora za advokata Radovića ozbiljno se dovodi u pitanje svrha pritvora i član 174 Zakona o krivičnom postupku u kome se navodi da se pritvor može odrediti ako se drugom mjerom ne može ostvariti nesmetano vođenje postupka.
- Ozbiljno se dovodi u pitanje i član 30 Ustava Crne Gore, u kome se navodi da trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće moguće vrijeme, tako da je ovo pitanje veoma osjetljivo. Polazeći od načela, odnosno obaveze hitnog postupanja u pritvorskim predmetima, postavlja se pitanje šta je garancija te hitnosti i čime se ona obezbjeđuje ako ne rokovima, čije probijanje za posljedicu ima ukidanje pritvora - smatra advokat Radović.
On je podsjetio da od 2009, kada je u Zakon o krivičnom postupku uveden rok od tri godine, do 2020. nikada nijedan okrivljeni nije izašao iz pritvora zbog probijanja ovog roka, koji je u Sloveniji, kako navodi, čije standarde težimo da dostignemo, čak i kraći za godinu.
- Činjenica je da je u proteklih nekoliko godina određeni broj okrivljenih, među kojima su i optuženi za najteža krivična djela (za koja se može izreći kazna dugotrajnog zatvora), izašao iz pritvora, zato što u roku od tri godine od podizanja optužnice nije donijeta prvostepena presuda. I to je razlog zašto je od strane određenih subjekata inicirana priča o ukidanju navedenog roka. Međutim, očigledno je da ti subjekti nijesu dobro i potpuno sagledali stanje, odnosno razloge koji su doveli do ovih situacija - pojašnjava advokat Radović.
Mićović i Radović su saglasni da su vanredni razlozi kao što su korona, štrajk advokata, odlazak većeg broja sudija u penziju u velikoj mjeri doveli do odugovlačenja sudskih postupaka i probijanja roka od tri godine za donošenje prvostepene presude.
Prvi slučaj izlaska okrivljenih iz pritvora zbog isteka navedenog roka desio se u vrijeme pandemije virusa Covid-19, tačnije sredinom 2020. godine. Tada je na slobodu pušteno 11 optuženih za članstvo u kriminalnoj organizaciji koju su, kako tvrdi SDT, formirali Ranko Radulović, Erogen Brajović i Igor Vukotić.
Advokat Radović, koji je bio branilac tih okrivljenih, kao poseban kuriozitet navodi da je po njihovom izlasku predsjedniku Višeg suda podnio zahtjev za ubrzanje postupka i nakon toga Vrhovnom sudu tužbu za pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.
- Zahtjev i tužba su mi usvojeni, međutim, taj predmet se i dalje nalazi u fazi glavnog pretresa, daleko od prvostepene presude, a okrivljeni se uredno odazivaju na svaki poziv suda, jer im je stalo da dokažu da nijesu krivi za ono za šta se optužuju. Dakle, čak i u situacijama gdje su okrivljeni dali sve da se postupak ubrza, to se nije desilo - ističe advokat Radović.
Kako je do sada nekoliko branjenika advokata Radovića u drugim predmetima izašlo iz pritvora, on ukazuje da je upoznao razloge i stanja koja su dovela do ovakvih procesnih situacija.
- Na prvom mjestu to je pandemija virusa Covid-19, kada zbog mjera koje su bile na snazi u velikom broju predmeta nije bilo moguće ispoštovati te mjere. Vrlo često se dešavalo da neko od učesnika postupka bude zaražen, čak i da ima samo simptome, ili da bude u kontaktu sa zaraženom osobom, pa da to bude razlog odlaganja. Ovakvo stanje trajalo je sigurno nekih godinu i po do dvije (od marta 2020. godine do početka 2022. godine) - podsjeća Radović.
Na koronu se nadovezao i štrajk advokata u maju 2021. godine, da bi onda u ljeto 2021. znatan broj sudija odlukom Sudskog savjeta bio razriješen sa funkcije, među kojim sudijama je bio veliki broj krivičara.
- Neki su i dobrovoljno otišli, a dvoje sudija Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici je raspoređeno na mjesta sudija za istragu, pa su njihovi predmeti dodijeljeni u rad drugim sudijama. Popunjavanje upražnjenih mjesta je takođe trajalo dugo. Zbog svega ovoga došlo je do odlaganja velikog broja suđenja, te vraćanja suđenja u početnu fazu, a pojedini predmeti za teška krivična djela su stajali nezakazani neopravdano dugo - ukazuje advokat Radović.
Za sve to vrijeme rok do tri godine je tekao, pa je kao posljedica svega navedenog došlo do izlaska iz pritvora određenog broja okrivljenih.
- Dakle, riječ je vanrednim razlozima, odnosno okolnostima, koje se nijesu mogle predvidjeti i na šta pritvorena lica nijesu uticala. Moguće je da su pojedini okrivljeni uticali na odugovlačenje postupka, ali svakako da to nije od značaja - smatra Radović.
On napominje da je odugovlačenju postupka doprinijelo to što tužilaštvo u istrazi nije davalo spise odbrani.
- Odbrana je tek nakon prijema optužnice i poziva na ročište za kontrolu bila u prilici da se kod suda upozna sa spisima predmeta, koji proces je trajao, što je isto tako vodilo odugovlačenju postupka, ali svakako opravdano, iako ne značajno (dugo). Taj proces je trajao kako zbog toga što služba za kopiranje Višeg suda duže vrijeme ne funkcioniše kako treba, tako i zbog toga što se uglavnom radi o ozbiljnim (obimnim) predmetima, gdje je potrebno vrijeme da se upoznate sa stanjem u spisima predmeta - navodi Radović.
Propusti u istrazi i nedostaci u optužnici, kako navodi Radović, uticali su na efikasnost postupaka, jer je bilo optužnica koje su potpuno opravdano vraćane tužilaštvu u postupku kontrole, neke i više puta.
Prepoznajući da kontrola optužnice kao faza krivičnog postupka doprinosi dugom trajanju postupka u cjelini članovi prošle radne grupe u vrijeme mandata ministra pravde Marka Kovača saglasili su se da se ona ukine.
- Saglasili smo se da se vrati prigovor na optužnicu kao ranije, ali da se rok od tri godine pritvora ne dira, iako je postojao prijedlog Uprave policije da se rok digne na pet godina - kaže Radović.
Bez obzira što je uvođenje prigovora na optužnicu umjesto ročišta bilo na direktnu štetu okrivljenih, Radović navodi da se ipak saglasio sa ovom izmjenom, želeći na taj način ispred Advokatske komore da da doprinos rješenjima koja će voditi efikasnosti postupka i pokaže da je neosnovano veoma često spočitavanje advokatima da odugovlače i opstruiraju postupke.
- Prijedlog za ukidanje ročišta za kontrolu optužnice, uz sve prethodno navedene rizike, dat je upravo kako bi se ubrzao postupak, a ostao rok iz člana 179 ZKP-a, a sada ispada da treba i taj rok da se ukine, a prijedlog za ukidanje ročišta i uvođenje prigovora da ostane - navodi advokat Radović.
Predsjednik Advokatske komore, advokat Mićović, tvrdi da produženjem roka trajanja pritvora zakonodavac ne bi stimulisao ažurnost i efikasnost postupanja u pritvorskim predmetima, već bi došlo do neosnovanog i neopravdanog dugog trajanja postupka, a samim tim i pritvora.
Činjenica da do 2020. nije zabilježen nijedan slučaj prekoračenja roka od tri godine, uprkos kompleksnosti i komplikovanosti predmeta za Mićovića znači samo da je ova zakonska odredba upravo bila motivacija postupajućim sudijama da u ovom zakonom propisanom roku sprovode postupke i donose odgovarajuće odluke.
Mićović je na kraju kazao da se problem crnogorskog pravosuđa ne smije rješavati produženjem pritvorskog roka i preko leđa pritvorenika.
Advokat Medojević: Otkloniti razloge koji su nas doveli do ideje o ukidanju pritvorskog roka
Produženje trajanja pritvora koji nije kazna i koji u svakom predmetu mora biti sveden na najmanju i najnužniju mjeru s jedne strane bi značio ograničenje procesnih i građanskih prava tim licima, a sa druge strane ne bi doprinosio efikasnijem i cjelishodnijem postupku, pojašnjava advokat Nikola Medojević za Pobjedu.
- U najkraćem: takva ideja u osnovi može imati dobru namjeru, ali dobre strane takvog rješenja prosto - ne vidimo. Jedan čuveni sudija, a potom još čuveniji advokat, svoj pristup sudijskom pozivu objašnjavao je riječima: „Uzrok tražim, uzrok sudim“.
Ako pođemo od takve, mislim superiorne i optike i logike, onda je sva priča o produženju roka trajanja pritvora - izvedena i nepotrebna. Pravo pitanje je koji su i kako se otklanjaju razlozi koji su nas do ovakvog prijedloga uopšte doveli. Dakle, broj sudija i obezbeđenje radnih uslova, kvalitet optužbi, ažurnost i posvećenost pozivu, vraćanje (uspostavljanje!) autoriteta i kvaliteta sudova i čitav niz drugih aspekata, materijalnih i procesnih, opravdanih i neopravdanih... su zapravo srž problema i jednačina koju treba rješavati – smatra advokat Medojević.
