Jedan od glavnih problema je činjenica da insitucije čuvaju pojedine informacije od očiju javnosti pod oznakom "povjerljivo", iako ti podaci u suštini ne bi trebalo da budu tajni.
Problem je i to sto državni organi ni nakon sto Upravni sud presudi u korist stranke, ne postupaju po presudi.
Od preko 30 hiljada zahtjeva za slobodan pristup informacijama koje je u proteklih pet godina podnio MANS, svaki treći je odbijen, ističe Vuk Maraš.
Prema njegovima riječima glavni problem je što državni organi trazene informacije stavljaju pod oznaku – povjerljivo. Problem je takođe čisto i otvoreno odbijanje da se tražene informacije daju:
" Svakako tu je, dugi niz godina prednjačila uprava policije kao organ koji u kontinuitetu ignoriše naše zahtjeve. Proglašavanje podataka tajnim iako oni to u najčešćem slučaju nisu, predstavlja drugi ogroman problem i ključan problem u primjeni zakona o slobodnom pristupu informacijama u Crnoj Gori. Dominantno je u oblasti privatizacije i prodaji državne imovine odnosno imovine građana Crne Gore. Agencija za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja koju je vodio sadašnji ministar ekonomije gospodin Branko Vujović, je tu bio apsolutni šampion zajedno sa Savjetom za privatizaciju"
Maraš dalje ističe da je problm i to što se ponekad informacije samo daju na uvid, bez kopija, što, pred nekom međunarodnom instancom nije dokaz.
Sudija Upravnog suda Ljubinka Popović Kustudić generalno zadovoljna je petogodišnjom praksom primjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Ona, kao i Vuk Maraš među glavnim nedostacima vidi – prečesto korišćenje oznake „povjerljivo“:
"Tu se javlja još jedan problem, nema mogućnosti ispitivati niti pravnog sredstva protiv odluka kojima se označava stepen tajnosti nekog dokumenta. Takva oznaka tajnosti vas pgraničava pa vi više ništa ne možete tu da uradite. I onda dođemo do jedne pat pozicije i ovako jedne čudne situacije"
Ukoliko institucija ne izadje u susret zahtjevu za slobodan pristup informacijama, slijedi postupak pred Upravnim sudom. MANS je trenutno pokrenuo 4 200 takvih tužbi.
I pošto se utvrde kršenja, pa Upravni sud presudi u korist stranke, ostaje problem nepostupanja po presudi. Vuk Maraš kao glavni razlog za to vidi nepostojanje adekvatne kaznene politike.
"Zbog toga što u Zakonu o slobodnom pristupu informacijama mi i dalje nemamo efikasan prekršajni postupak i zbog toga ni jedna institucija i niti jedan pojedinac u ovoj državi nije odgovarao zbog kršenja Zakona o slobodnom pristupu informacijama"
Maraša i MANS naviše zanimaju dvije stvari - zasto je visoki funkcioner ANB-a Zoran Lazović bio na svadbi Safeta Kalića, kao ko je i pod kojim uslovima garantovao milionski inostrani kredit premijeru Milu Đukanoviću:
" Pobijen pristup tim dokumentima, iako se zna da je gospodin Đukanović u tom periodu živio maltene na granici siromaštva , te da on nije imao imovine da grantuje posebno ne za milijonski kredit. Nismo mogli da saznamo ni ko je, eventualno garantovao za taj kredit i čime je taj neko grantovao. Tajni su i podaci o tome šta je visoki funkcioner Agencije za nacionalnu bezbijednost, gospodin Zoran Lazović, radio na svadbi jednog kontroverznog biznismena Safeta Kalića. Ni to nije javno, niti građani Crne Gore znaju šta rade ljudi koji su plaćeni njihovim novcem i koji bi trebalo da rade u njihovom interesu"
Vuk Maraš primjećuje da su preporuke OEBS-a obavezujuće i da bi samim tim trebalo da imaju primat nad drugim državnim pravnim aktima.
Radka Bečeva kordinatorka OEBS-ovog programa za medije ističe da je u Crnoj Gori, u suštini primjena Zakona o slobodnom pristupu informacijam dobra, ali da je neophodna harmonizacija srodnih zakona:
"Harmonizaciju Zakona o slobodnom pristupu informacijama sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti i Zakonom o tajnosti podataka."
U Analizi primjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama stoji i da je rok od osam dana prektratak za odluku da li da državni organ dostavi traženu dokumentaciju.
Glavni prekršioci Zakona o slobodnom pristupu informacijama su Uprava policije, Ministarstvo unutrasnjih poslova, Ministrastvo uredjenja prostora, Ministarstvo pravde, Skupština i Savjet za privatizaciju.
Pozitivan primjer su Predsjednik i Centralna banka
