Rektor Univerziteta Crne Gore dr Predrag Miranović ocjenjuje da izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju nije mijenjana autonomija Univerziteta ali je propušteno da se precizno, zakonski, ona utvrdi i obrazloži.
- Dio Zakona o visokom obrazovanju koji se tiče autonomije univerziteta uopšte nije diran, što znači da nije ni bilo namjere predlagača, Ministarstva prosvjete i nauke, da se Zakon pročisti ili mijenja u tom pravcu. Ali, autonomija univerziteta nije apstraktni pojam. Ona ima svoje organizacione i finansijske pretpostavke, i u drugim zemljama je sasvim precizno zakonski obrazložena. Šteta što to nije bio slučaj i kod nas, jer se zna tačno što je autonomija univerziteta. Postoje mehanizmi kojima se ona osigurava i obezbjeđuje, i na organizacionom i na finansijskom planu“, objašnjava dr Miranović i kaže da se do skora Univerzitetu prenosila ukupna suma, pa bi Univerzitet formirao unutrašnji budžet.
- Već neko vrijeme smo na takozvanom programskom finansiranju, koje nas potpuno sputava, jer se sredstva dobijaju po preciznim stavkama. Sasvim je jasno da bih ja volio da imam sopsteni budžet i da napravim plan kako ću novac da rasporedim. O autonomiji u određivanju visine primanja koja su regulisana kolektivnim ugovorom – ne treba ni da govorimo. Akademska autonomija, pak, ni do sada nije bila ugrožena, ni za državni, ni za bilo koji univerzitet – svi odlučuju o tome na koji način će da regrutuju svoje studente. Želja Ministarstva koja je donekle uvažena je u tome da se maturski ispit vrednuje više nego što je do sada vrednovan, ističe rektor Univerziteta Crne Gore.ANALITIKA: O autonomiji se nije u javnosti ni govorilo već je energija potrošena oko evidentne namjere Vlade da državnu kontrolu nad univerzitetom zapravo poveća – biranjem većine članova Savjeta za visoko obrazovanje.
MIRANOVIĆ: Da. Umjesto dosadašnjeg rješenja da od 11 članova u Savjetu, pet bira Vlada, bilo je predloženo da od 13 ćlanova Vlada bira čak sedam, što bi državi omogućilo apsolutnu kontrolu nad ovim tijelom koje ima značajna ovlašćenja – od predlaganja strategije visokog obrazovanja, do odlučujućeg mišljenja u izdavanju i oduzimanju licence za rad visokoškolsih ustanova.
Ipak, u međuvremenu je napravljena potpuna izmjena tog člana koji se odnosi na Savjet. Sada je formulisano da se „članovi Savjeta biraju iz redova istaknutih stručnjaka iz oblasti visokog obrazovanja i nauke, tehnologije i umjetnosti i oblasti privrede, društvenih djelatnosti i drugih relevantnih oblasti i iz reda studenata“, što je takođe važno.
ANALITIKA: Digla se velika prašina, tvrdili ste da će se učiniti velika politička greška, obesmisliti Bolonja, postaviti pod pitanje članstvo takvog Savjeta u Evropskom registru agencija za osiguranje kvaliteta... I onda – preokret. Jeste li to sve završili lobiranjem van očiju javnosti?
MIRANOVIĆ: Da. U razgovore je bio, naravno, uključen ministar Stijepović. Učestvovao sam na sastanku na kojem su bili i predstavnici privatnih univerziteta gdje sam izložio šta će od tih odredbi biti problem za nas, što ima dalekosežne, a što praktične posljedice. Najveći dio primjedbi je uvažen, ali nije bilo eksponiranja u javnosti.
Što se Bolonje tiče, dio njenih standarda odnosi se na to da sami fakulteti i univerziteti obezbjeđuju sistem osiguravanja svoga kvaliteta, a dio standarda vezan je za tijela koja kontrolišu visokoškolske ustanove. To tijelo mora biti nezavisno. U nekim državama postoje agencije za kontrolu kvaliteta. U našoj je to Savjet za visoko obrazovanje. Dakle, onaj ko prihvata Bolonju, prihvata i te standarde.
Što se Evropskog registra tiče, mi ni sada nismo članovi te asocijacije. Tek treba da apliciramo. Ukoliko ne poštujete princip nezavisnosti tog tijela, u našem slučaju Savjeta, ne možete biti član te asocijacije, jer dovodite pod sumnju sve akte i certifikate koje izdajete u svojoj državi.
Vi možete i ne morate biti član Evropskog registradruženja. Ali, ako neko iz inostranstva pita – dobro, ko je izdao ovaj akt o registraciji? Da li mogu da mu vjerujem? Vjeruje mu se ako se ponaša po usvojenim evropskim principima. A to je suština Bolonje. Ista pravila za sve.
ANALITIKA: Kako to da niko sa privatnih univerziteta nije reagovao a u Savjetu su, po dosadašnjem rješenju, sjedjeli i njihovi predstavnici?
MIRANOVIĆ: Imali su i oni primjedbe, ali se nisu javno oglašavali. Bila je jedna odredba koja je predstavljala kamen spoticanja sa predstavnicima privatnih univerziteta – da je Ministarstvo to koje propisuje što je minimalna školarina, pa se odustalo od takvog rješenja. Godišnja školarina na našim privatnim univerzitetima je 1.700 eura, do 2.500 na vizuelnim umjetnostima. Na državnom univerzitetu već dugi niz godina školarina je na mnogim studijskim programima 500 eura.
ANALITIKA: Šta mislite o stavovima da se ovim zakonom žele favorizovati privatni univerziteti, i to prvenstveno zbog poznate vlasničke strukture Univerziteta Donja Gorica?
MIRANOVIĆ: Poznato je da i sada privatni fakulteti mogu da konkurišu za sredstva iz budžeta, i to iz oblasti naučnoistraživačke djelatnosti. Sredstva koja se dobijaju za nauku na konkursima koje raspisuje Ministarstvo prosvjete i nauke, isključivo su na konkurentnoj osnovi. Hoću da kažem - i do sada je postojala mogućnost da država finansira neki program na privatnom univerzitetu, ukoliko smatra da je taj program od javnog interesa. Ovdje je glavna bojazan, međutim - ko je taj što proglašava javni interes?
ANALITIKA: A što se studenata i njihovog statusa na privatnim i državnom univerzitetu tiče? Kakve su tu novine?
MIRANOVIĆ: I državni i privatni univerziteti imaju autonomiju što se tiče upisne politike. Bitna promjena je u tome što sada i student privatnog univerziteta ima pravo na dom. Međutim, pravo na dom ni do sada nije bilo vezivano za državni univerzitet, već za pravo na kredit. Onaj ko je imao pravo na kredit, imao je pravo na dom. Mislim da je u redu da student sva svoja prava crpi samo iz činjenice da je student. Na Univerzitetu Crne Gore oko 15 hiljada studenata studira o svom, a ne o državnom trošku, što znači da ni oni do sada nisu mogli konkurisati za dom. Problem je sa kapacitetima tih domova, koji dugo nisu proširivani, a ne u izjednačavanju prava svih studenata. Nadam se da će to biti prioritet u nekom narednom periodu –izgradnja još jednog studentskog doma. Kredit i dom trenutno ima pet hiljada studenata u Crnoj Gori.
ANALITIKA: Na mjestu ministra sada je partijski čovjek. Među njegovim prethodnicima bilo je univerzitetskih profesora. Ne zalazeći u to da li su ti univerzitetski profesori bili i partijski kadrovi – sa kim je lakše razgovarati?
MIRANOVIĆ: Kvalitet komunikacije svakako ne zavisi od toga. Ali, ako bolje razmislim, možda bih prednost dao upravo partijskom kadru, operativcu. Možda i iz razloga što je univerzitetski profesor na tom mjestu isuviše involviran u unutaruniverzitetske odnose.
ANALITIKA: Ima li političkog djelovanja na Univerzitetu Crne Gore?
MIRANOVIĆ: A ja Vas pitam - ima li dana da otvorite novine, uključite radio i televiziju, a da ne vidite i čujete nekoga od naših profesora, iz partijskog ili iz nevladinog sektora da javno daje neku ocjenu ili stav?
ANALITIKA: Kako se na to gleda unutar Univerziteta?
MIRANOVIĆ: Ne možemo biti izolovani od društva. Ako profesor odluči da svoj politički i društveni angažman kanališe kroz neku političku partiju – to je njegovo pravo. Ali, neka istraživanja i ankete koje smo vodili na tu temu pokazuju da studenti nisu blagonakloni prema toj vrsti unutaruniverzitetskog angažmana.
ANALITIKA: Uvriježeno je mišljenje da se crnogorski studenti i profesori ne odlikuju posebnim kritičkim duhom prema vlasti? Konformizam, poltronerija..?
MIRANOVIĆ: Sigurno je da ima tog kritičkog duha. Studenti su se bunili svojevremeno na neke odluke senata koje im nisu išle u prilog. A kada nisu mogli u okviru institucija univerziteta da to riješe, radikalizovali su protest. Ne bih rekao da je riječ o poltronstvu. Vjerujte da ja stalno stimulišem profesore da izlože javno svoje stavove i mišljenja u javnosti. Naravno, kao pojedinci, intelektualci.
Što se studenata tiče, mislim da se nedovoljno osjeća da ovaj Univerzitet ima 20 hiljada studenata. Gdje je ta energija? Iz tog kvantiteta, ne vidim da se rađa kvalitet. Ja često govorim da studiranje nisu samo knjiga i učenje. Trebalo bi i sami da se bore da poboljšaju kvalitet svog studiranja i studentskog života.
ANALITIKA: Nastavili ste politiku svog prethodnika, dr Ljubiše Stankovića, da univerzitetskom kadru obezbjeđujete stanove po povoljnim uslovima. Jeste li uspjeli da tako zadržite u Crnoj Gori njen najobrazovniji, a time i najkvalitetniji univerzitetski kadar ?
MIRANOVIĆ: Ne samo da smo ih zadržali, nego se pojavio i jedan negativan trend. Sada mnogo teže i sa manje volje idu na studijske boravke, i na ostala usavršavanja u inostranstvu. Kada sam ja studirao – redovi su bili za Fulbrajtovu stipendiju. Sada se ne grabe ni za nju ni za ostale stipendije. Ja zavidim ovim mladim ljudima kakve danas imaju mogućnosti u odnosu na moje vrijeme. Ali, malo ih iskorišćavaju i sve manje su zainteresovani. Mislim da je to porazno, a čini mi se da dio razloga za to leži i u činjenici da su jedan značajan životni segment – stambeno pitanje, riješili ovdje.
Gordana Borović
