U Hrvatskoj su u svibnju održani lokalni izbori na kojima smo birali nove župane, gradonačelnike i načelnike. Gledajući po županijama, kojih je u Hrvatskoj s Gradom Zagrebom ukupno 21, možemo reći da je vodeća stranka, HDZ, dobitnica i ovih izbora jer je na razini županija uvjerljivo pobijedila.
Međutim, ispod površine, stvarno stanje bitno je drugačije i ne tako sjajno niti za HDZ niti za SDP, kao dvije najveće parlamentarne stranke. Iako se potvrdila kao najjača stranka, HDZ je izgubila mnoge županijske centre, a posebno je indikativno slabljenje HDZ-ovog utjecaja u Dalmaciji.
Veća uključenost građana u izborne procese znači i veći legitimitet onima koji su dobili njihovo povjerenje.
S druge strane, SDP-u se na lijevom biračkom spektru pojavila ozbiljna konkurencija, platforma Možemo.
Ukratko, rezime ovih lokalnih izbora je - promjena. Građani su pokazali da žele nova lica u politici i nove ideje. Najveće promjene dogodile su se u glavnom gradu Zagrebu, gdje je, nakon smrti Milana Bandića koji je Zagrebom vladao 20 godina, vlast osvojio Tomislav Tomašević s platformom Možemo. Premoćna pobjeda zeleno-lijeve koalicije zapravo je potvrda da su građani Zagreba platformu Možemo prepoznali kao opciju koja je potpuna suprotnost vladavini Milana Bandića i svemu onome što Zagrepčani žele što prije zaboraviti.
U drugi krug lokalnih izbora u Zagrebu prošao je i Miroslav Škoro s Domovinskim pokretom što je veliki uspjeh za tu relativno mladu stranku koja zagovara demokršćanske i konzervativne politike, ali ujedno i potvrda daljnjeg slabljenja HDZ-a i SDP-a u gradu Zagrebu gdje već godinama ne uspijevaju iznaći kvalitetnog kandidata za gradonačelnika.
Iz HDZ-ovih ruku „otet“ je i Split, gdje je HDZ-ovog Vicu Mihanovića porazio Ivica Puljak, kandidat Centra. Dobitak za HDZ svakako je Osijek, gdje je baš njihov kandidat, mladi Ivan Radić prepoznat kao ta nužna i Osijeku potrebna promjena.
Građani su na ovim izborima u političku mirovinu poslali i mnoge dugogodišnje lokalne čelnike, koje je većina, ali i oni sami, smatrali sigurnim pobjednicima. Tako je svoju utvrdu, Varaždinsku županiju izgubio dugogodišnji župan Radimir Čačić, predsjednik Narodne stranke Reformisti.
Među očekivanim pobjednicima bili su i Darko Milinović u Ličko-senjskoj županiji, Damir Bajs u Bjelovarsko-bilogorskoj, kao i Goran Pauk u Šibensko-kninskoj županiji. U ovoj posljednjoj HDZ je vladao od 1993. godine.
Očito je da je u ovim županijama došlo do zasićenja i birači su poželjeli nove ljude u lokalnoj politici.
Međutim, ta promjena morat će biti vidljiva i na konkretnim djelima i rezultatima. Podrška građana obvezuje i nosi veliku odgovornost. To posebno vrijedi za grad Zagreb gdje se od platforme Možemo i Tomislava Tomaševića očekuje zaista veliki zaokret u dosadašnjem modelu upravljanja, konkretni i, u razumnom roku, vidljivi rezultati.
Građani su na ovim izborima u političku mirovinu poslali i mnoge dugogodišnje lokalne čelnike, koje je većina, ali i oni sami, smatrali sigurnim pobjednicima.
Očekivanja građana su velika, jer objektivno Zagreb može i mora bolje. Ukoliko ta promjena izostane i podrška će se brzo topiti.
Ono što je još važno napomenuti je i relativno slaba izlaznost građana na izbore općenito. Kampanje ni ovaj puta nisu bile motivirajuće, kao ni debate kandidata, a izostao je i poziv na izlaznost na čemu više trebaju raditi svi - stranke, mediji, ali i udruge civilnog društva.
Naime, veća uključenost građana u izborne procese znači i veći legitimitet onima koji su dobili njihovo povjerenje. Dodatno, to utječe i na kvalitetu političkih opcija koje se nude.
Autor je direktor Agencije IMC
