Čitamo kako je Radoman Čečović, osoba koja i dalje radi na mjestu koje bi trebalo da zauzima profesor jezika i književnosti u podgoričkoj gimnaziji, svoju učenicu izdvajao od ostalih učenika, ukazivao joj pažnju koju drugima nije, a zapravo osiguravao teren za ono što je planirao učiniti odmah nakon njezine mature – kad će skinuti svoju masku prijateljski nastrojenoga profesora u zamjenu za njeno skidanje garderobe. Po savremenoj terminologiji – udžbenički primjer gruminga.
To radi predator, priprema svoju žrtvu za seksualni obred koji joj je namijenio da bi zadovoljio svoja gnusna htjenja. Nije to profesor, to je predator i progonitelj. Osoba s planom kako zadobiti i kako zloupotrijebiti nečije povjerenje.
Dok uhodi svoju žrtvu, djelovaće kao šarmantna, interesantna osoba od povjerenja. Pa će poneki njegov pohotni pogled ili lascivni komentar djelovati kao prijateljska šala ili slučajnost. „Učinilo ti se“ – baš kao što se učinilo i direktorici Gimnazije da je riječ predatora pouzdan oslonac da su ostale učenice bezbjedne.
Seksualno uznemiravanje ne znači (samo) neželjeni seksualni kontakt. Seksualno uznemiravanje znači i neželjeni pritisak na seksualne odnose; i neželjeno dodirivanje, primicanje, naginjanje, štipkanje...; i neželjene seksualne komentare, šale, poglede...; neželjene mejlove, poruke, pozive koji imaju seksualnu konotaciju...
Seksualno uznemiravanje nikad nije slučajno. Seksualno uznemiravanje nikad nije neplanirano. Seksualno uznemiravanje je ponašanje! A ono ne nestaje i ne prestaje uz 30% smanjenu novembarsku platu.
Misli li direktorica Gimnazije, iskreno me zanima, da seksualni predator koji uznemirava učenicu to uradi samo jednom i da mu više nikad neprimjeren pogled ne skrene na neku drugu učenicu? Misli li da prevarant prestane varati ako ga jednom u prevari uhvate?
Misle li oni što upravljaju crnogorskom prosvjetom da ta osoba ili njen pogled neće šetati od učenice do učenice i od koleginice do profesorice, radnice, novinarke?
Ne zaboravimo da je i Aleksandar Stamatović radio u osnovnoj školi, i u srednjoj školi, i radi na Fakultetu, a otvoreno pred kamerama govori novinarki kako ne može oči da odvoji od njene majice i onoga što je ispod i iznad nje. Mislimo li svi da mu se omaklo? Pa se omaklo i (sasvim prikladno – muškom) tročlanom Vijeću Etičkog odbora Univerziteta Crne Gore pojašnjenje da seksistička izjava zapravo predstavlja odu novinarki i njenoj profesiji?
Zar se Biljana Vučurović, Goran Radonjić, Saša Raičević, Predrag Janković razlikuju od Radomana Čečovića i Aleksandra Stamatovića? Svako ko omogućava da seksualni predatori opstaju u obrazovnome sistemu Crne Gore – odgovoran je za ugrožavanje sigurnosti svake žene u tome sistemu i u cijelome društvu. A imena tih ljudi – i zlostavljača i njihovih pomagača – trebaju se znati.
Naš obrazovni sistem strahotno liči na onu organizaciju, da joj ne navodim ime ni atribute, čiji članovi imaju samo jedan cilj: da pohotno uživaju lišeni krivične odgovornosti. U njoj se jataci ne odaju i ne izdaju. To su ti vektori meke moći, u kojima se dnevnik ili ispitna prijava nose kao utoka, profesorska titula kao lozinka, a kao skriveni žargon podzemlja – prljave misli koje će, preigravajući se, pretočiti u traumatične riječi.
Naučeni su da ne moraju biti lijepi (ni fizički ni psihički), ni pametni, dogod su uporni.
Tek će se rijetke usuditi da bolesnika nazovu bolesnikom. I da cijelome sistemu i društvu, onako uzgred, daju dijagnozu. U takvima svijetli nada da možda još i ima lijeka.
