Piše: Mihailo RADOJIČIĆ
Socijalni protesti su nevolja a ponekad i trend. U zapadnoj demokratiji je u trendu biti protiv. Recimo: kad suveren jedne zemlje dođe u posjetu drugoj podstiče se izvjesni kontrolisani protest; određena grupacija prijavi svoj stav, politički, vjerski, ekološki, antiratni; uz nekoliko parola i uzvika iskaže svoje pravo zbora. Tako se održava demo-kondicija: i vuci siti i ovce na broju... U nas je protest muka, kad raja globe plaćati ne može. Riječ raja – podanici - sirotinja, je turskog porijekla. Odomaćila se u regionu kao sinonim za socijalu. Zanimljivo, izraz u CG nikad nije zaživio iako je sirotinje oduvijek bilo i na pretek i za izvoz.
Protesti i protestanti: Protesti robova u starom vijeku su uvijek završavali oružanim ustancima koji nikad nijesu dobijeni kao ni seljačke bune kasnije.
Tek su radnički protest, uz mnogo izgubljenih bitaka, dobili poneku pobjedu s malo prava, ali se proleteri svih zemalja nikad nijesu ujedinili. Proleteri su iščezli sa socijalizmom jer kapatilizam takvu definiciju radnika ne prima a, ako je prepozna, ne priznaje klasu pod tim imenom. Tu su naši radnici potonuli. Nijesu postali klasa novog sistema. Protesti 90-ih su bili gotovo moda. Fotke sa mitinga gladnih svjedoče da su moderno i izgledali. U pedantno, konopom ograđenom prostoru u svečanim odijelima izvikivali su parole gladi. Za izigravanje gladi, zaštita su im bili simboli one države a onda su je gladni nacionalizma, srušili do temelja.Onda je stiglo naručeno: glad, rat, i zločini u epilogu. Sve logično i opravdano. Opljačkali su fabrike hoteći da žive, ne bolje nego - lakše da žive. Za lakše je dovoljan nerad a za bolje je nophodan - rad. Bolje su zgrabili ''sposobniji'' - vođe!
U socijalnim gibanjima radnicima su najbliži studenti. Traže isto, zaposlenje i bolje uslove, ali je teško spojiti u jedan korpus, radnički fizikus i univerzitetski duh... I ne samo ovđe. Na ovim prostorima, doskora su presudne uloge imali neki od ključnih ličnosti međunarodne politike čiji ''naprednjački'' korijeni sežu u protestnu'68. Bil Klinton je tada, kao student, prvi put politički obnarodovan: bio je protiv rata u Vijetnamu a izbjegavao je i vojnu obavezu mada američka '68. nema mnogo sličnog s buntom u Evropi.
Kad protestanti postanu etablirani: Da bi denfovala uzavrelu mladež Amerika je podstakla hipi pokret stimulisan narkoticima i ''vudstocima''od istočne do zapadne obale. Ta ošamućena generacija je tako marginalizovana. Izvojevali su jedino - seksualne slobode. Krpili su se ošamućeni svuda i na svakom mjestu bez stida i zazora... dok se ne osvijeste. To je tzv. seksualna revolucija, i njena sloboda. No sa doping-sviješću sloboda i nije nešto.
Ako ne znate i Havijer Solana je - šesdesetosmaš. Preselio se iz Španije na studije u Ameriku da im jade zadaje po evropskim standardima buneći tamošnje studente, protiv rata u Vijetnamu. Tada su ga ''kupili''a traja je i njima i nama doskoro. I bivši ministar spoljnih poslova Njemačke, Joška Fišer je od iste bolesti pelcovan. Dugo je pravdao svoju prošlost iz '68. kada je sa svojom bandom vodio prave ulične bitke s policijom tukući se do na mrtvo ime. Za svu trojicu važi isto! Nijesu bogzna doprinijeli studentskoj buni no su to obavljali po zadatku, ali su se uporno pozivali na staž prvoboraca i s njim dogurali čak i do nas. Uzor te generacije i za nas na BG Univerzitetu, bio je Danijel Kon Bendit, vođa pariških studenata. On je danas u ime ''zelenih'' - tribun u EU parlamentu, penje platu od države koju je želio da sruši. Zvuči poznato? Nije jedini, naravno. Šlepao se uz studentski pokret i Bernar Anri Levi, francuski intelektualac kasnije poznat kao tumač ''nove francuske političke misli'' a u nas prepoznat po filmu o ratu u Bosni, u kome je svu krivicu prebacio na incijatore koji su stolovali u Beogradu.
Ovdašnje revolucije: I ja sam bio skromni učesnik BG nemira. Održao sam samo jedan mali govor u Sali Heroja na Filološkom i izborio se za jedan vanredni ispitni rok. Kasnije je postao redovni. Taj govor je izazvao jednu studenkinju da izađe na otvorenu scenu i poljubi me u rilice pred hiljadom uzavrelih studenata. Potlje se od mene nije odvajala do kraja semestra... Neko mi je odvojio za raspust i nikad više.
To je sam jedino zamirita, do danas, od politike. Sposobniji i danas od nje žive. U pomoć za univerzalna prava su nam tada prišli profesori BU, (kasnije odreda nacionalisti) tzv. ''Praxis''disdenti: Ljubomir Tadić, Nikola Milošević, Dragoljub Mićunović i pomoćnik za sve srpske nacionalizme, dramaturg Borislav Mihailović-Mihiz, pisac čuvene ''Autobiografije o drugima''. Tadanji student Sonja Liht je izbačena sa fakulteta zbog rigidnog bunta. Danas je: Član Saveta za korupciju Srbije, član Saveta za EU integracije,član Saveta za spoljnu politiku, predsednik Fonda za političku izuzetnost, savetnica predsednika Borisa Tadića i predsednik upravnog odbora ''Politike''. (Niđe konflikta interesa) Ko nije demonstrira na vakat trag mu se utro! J.B.Tito je bunt prvo osudio a onda ga ocijenio kao''zdrelost naše omladine'' a vođe sve odreda zaposlio i okućio. Nedugo potom, kad je duh bunta vraćen u bocu u Beograd je doputovala, mislim, Indira Gandi. Kako je sa Surčina trebala proći pored studentskog grada, strah je bio da studenti ne zapriječe jedini prolaz. Nikola Bugarčić, tadašnji načelnik BG policije, kasnije je svjedočio da su vođe studentskih nemira bili redari zajedno s policijom, zavodeći red i mir za prolaz visokom gostu.
Crnogorska tišina: BG bunt je izazvao sve YU Univerzitete protiv režima - liše crnogroskog! Onda je Veljko Milatović s vrha CG, išao da ih pobudi za intelektualni oglas. Acnuli nijesu. Nikad do dans. Današnji su nerijetko, bez poziva i priziva, davali podršku izvanjem nacionalističkom vrenju. Stimulativ je bio opet sa vrha, te pamtimo kako su naše vođe zavodile narod - ''Mi znamo kako!''
Ko i kako ih danas zavode i to je znano. Lokal stranački interesi izjalove svaku zdravu namjeru. Uvozni nacionalizam protiv uškopljenog domaćeg. Ni roda ni poroda. Kad se protestima priključe studenti, jalovost na kvadrat. Filozofski fakulteti u svijetu su nosici naprednih ideja, ovdašnji nosi nazadne. Popovi ekstremno-nacionalističke ideologije im tumače filozofiju po teološkim kanonima iz ranog srednjeg vijeka.
Utisak je: crnogorski ''protesti'' bi najrađe podupirali tuđu nacional-ideologiju. Jedina je utheha, ne nose crnogorske simbole što znači neće kidisati na ovu državu s njenim znamenjem. Parole su im naslovi iz naklonjene štampe. Ništa novo. Matrica iz rata za mir. Nad glavom se nadodaju ruke...NVO sektora. A NVO ne liči na socijalu. Ođeveni, obuveni, uhranjeni ni traga od poniženih i uvrijeđenih. Performansi kao rekreacija. Njihovi protesti se doimaju kao nalog a ne kao razlog.
P.S. A svi zajedno udrženi u protestima su bez lika, ličnosti i lidera, bez riječi i govornika. Kad progovore vrište, ka mačka kojoj ste slučajno stali na rep. Kakve sve mačore vlast može da pridobije, iskustvo nam kazuje. Ovi su jedva za...Pisss!
