Predsjednica Helsinškog komiteta za zaštitu ljudskih prava Srbije Sonja Biserko ocijenila je u razgovoru za Portal Analitika da je zviždanje crnogorskoj himni u beogradskoj Areni prije košarkaške utakmice Srbija - Crna Gora izraz nepoštovanja tamošnje javnosti prema državi Crnoj Gori. Biserko je dodala da je kršenje protokola - kada je umjesto himne Crne Gore prvo svirana himna Srbije - namjerna greška organizatora.
- To je jasna indicija nepoštovanja druge zemlje, u konkretnom slučaju Crne Gore, i neuvažavanje njene samostalnosti, odnosno osporavanja njene samostalnosti. Protokol je uvijek pokazatelj poštovanja druge strane - kazala je Biserko za Portal Analitika.
Govoreći o dolasku naprednjaka na vlast u Srbiji, Biserko je ocijenila da je to definitivan pokazatelj da je zaustavljena ideja 5. oktobra i dodala da će pitanje autonomije Vojvodine postati u narednim godinama ključno pitanje u Srbiji.
- Sam dolazak ovih stranaka na vlast je dokaz da Srbija nije uspjela da napravi bilans svoje propale politike, niti da prizna odgovornost za stvari koji se se dešavale preko politike Miloševića, pa nastavljanjem iste politike i poslije 5. oktobra ali drugim sredstvima - kaže Biserko.
ANALITIKA: Da li su rezultati izbora u Srbiji jasan pokazatelj da je ideja 5. oktobra definitivno zaustavljena i urušena, imajući u vidu da su izbore dobile političke opcije i stranke koje su bile na vlasti prije 5. oktobra?
BISERKO: Može se tako reći. Peti oktobar je bila zapravo jedna vrsta dogovora o smjeni Miloševića, s tim da se nakon njegove smjene krene sa programom korjenitih promjena u srpskom društvu. Koštunica je bio dogovoreni predsjednik SRJ, ali sa njim na čelu i uticajem koji je imao u Vladi - nijesu sprovedene suštinske promjene i reforme! Tada je Zoran Đinđic i nekolicina političara oko njega profilisala evropsku politiku Srbije. Nažalost, Đinđić je ubijen upravo zbog te evropske politike, posebno zbog hapšenja i izručivanja Hagu Slobodana Miloševića.
Ta prodemokratska politika je suštinski imala relativno tanku podršku Zapada i samo je donekle uspjela da neke stvari provuče, kao što su određeni zakoni i reforme. Neke reforme su vrlo upitne ali su se ipak pokrenule – u okiru vojske, sudstvu i policiji. Sadašnja vlast je, može se slobodno reći, neka vrsta udara na sve te vrlo problematične i složene procese koje možemo nazvati tekovinama 5. oktobra.
ANALITIKA: Znači li to da je ideja 5. oktobra zaustavljena...
BISERKO: Sadašnja Vlada je sve to zaustavila i još se ne zna u kojem će pravcu sve to ići. U svakom slučaju - sudeći po izjavama i prvim akcijama - može se reći da ova vlast nema odgovore na pitanja sa kojima je Srbija suočena i da se, prije svega, pribjegava populizmu kao rješenju. To je ipak neka vrsta nemoći i nemaštovitosti i nepostojanja odgovora na suštinski veoma teška pitanja sa kojima se Srbija suočava. Može se reći da je Srbija u određenoj krizi svijesti i nedostatkom ideja koje su neophodne da bi jedna zemlja krenula pravim putem.
Sam dolazak ovih stranaka na vlast je dokaz da Srbija nije uspjela da napravi bilans svoje propale politike, niti da prizna odgovornost za stvari koji se se dešavale preko politike Miloševića.
ANALITIKA: Kako u svemu tome vidite poziciju bivšeg predsjednika Srbije i predsjednika Demokratske stranke Borisa Tadića?
BISERKO: Poraz Tadića je nešto što se prosto moglo očekivati prije ili kasnije s obzirom na to da je bio u dva mandata predsjednik, ali i zbog nekih grešaka koje je napravio tokom svog mandata.
ANALITIKA: Da li se može reći da je on najveći gubitnik izbora, imajući u vidu da mu je pored gubitka vlasti ugrožena i liderska pozicija u sopstvenoj stranci?
BISERKO: Demokratska stranka je ozbiljna stranka u političkom životu Srbije. I zato je veoma važno kako će se ona ubuduće profilisati. To što je ona gubitnik izbora, samo po sebi nije nikakva drama, ali drama se sastoji u tome - šta je njena alternativa? Odnosno, problem je nedostatak bilo kakve ozbiljne opcije koja može da se nosi sa problemima sa kojima je Srbija suočena.
Nakon izgubljenih izbora, logično je da se unutar svake stranke - pa i Demoikratske stranke Borisa Tadića - preispitaju politike i odgovornosti pojedinih ljudi za promašaje na izborima. To je uobičajeno u svijetu, zašto ne bi trebalo da bude i u Srbiji? Međutim, bitno je naglasiti da naprednjaci pokušavaju da delvaviraju i unište Demokratsku stranku kao neku opciju. Unutrašnji sukobi u DS-u i djelovanje naprednjaka, nažalost, mogu dovesti do toga.
ANALITIKA: Ko najviše smeta naprednjacima?
BISERKO: Svakako – ne sam Tadić. Prije svega, to su Pajtić i Đilas koji su pobjednici izbora - jedan u Beogradu, a jedan u Vojvodini. To se najviše može vidjeti po želji naprednjaka za promjenom rezultata lokalnih izbora, odnosno promjenom vlasti u Novom Sadu i nekim drugim mjestima u Vojvodini. SNS vidi trenutno u Vojvodini prioritet, a pobjednik u Vojvodini je DS i Pajtić, i cilj je njegova diskreditacija.
Naprednjaci će ići na podrivanje pozicije Pajtića i DS prije svega preko pokušaja mijenjanja vlasti na lokalnom nivou i pozivanjem na odluku Ustavnog suda o Statutu Vojvodine koji je proglašen antiustavnim aktom.
Sam Nikolić je i rekao da sve frakcije koje se zalažu za autonomiju Vojvodine da ih treba zatvoriti i raspustiti. Znači, vide se namjere naprednjaka i onih koji su iza njih, a to je - centralizacija Srbije po mjeri kao je to zamislio Milošević osamdesetih godina prošlog vijeka.Antibirokratska revolucija je zapravo bila prvi korak u tom pravcu. Ovo što se sada čini u odnosu na Vojvodinu, zapravo ima istu konataciju i iste namjere. Sad je pitanje kako će se Vojodina oko tog pitanja organizovati.
Zato je pitanje da li će te partije moći da naprave front koji će se zalagati za autonomiju Vojvodine. One sada traže način da formulišu tu ogromu energiju koja postoji u tom pravcu. U svakom slučaju, Srbija dvanaest godina nakon promjena se nalazi pred suštinskim pitanjima: Da li će biti centralizovana zemlja ili decentralizovana kakvom je danas uređena? Vojvodina je svakako jedno ključno pitanje za Srbiju jer ona ima jak autonomni profil i karakter. Pitanje Vojvodine i njene autonomije će biti na dnevnom redu u narednim godinama.
ANALITIKA: Da li očekujete neka hapšenja i turbulencije u Srbiji imajući u vidu afere Agrobanka, Novosti i Politika? Nova ministarka energetike je čak govorila i o milijardama dinara pronevjernih u tom sektoru...
BISERKO: Naravno da je u privatizacijama bilo puno nepravilnosti, prije svega u načinu na koji su one izvedene. Međutim, način na koji naprednjaci o tome govore jeste da se baci prašina u oči građanima i sakrije nedostatak prave politike.
Oni će sigurno otvoriti nekoliko afera vezanih sa Demokratsku stranku i najavljivaće hapšenja ali vidjećemo da li će do njih i stvarno doći. U svakom slučaju, otvoriće se slučajevi koji imaju tu vrstu nepravilnosti, poput Agrobanke, i pokušaće se da se teret odgovornosti stavi iskljućivo na Demokratsku stranku.
Mada, iskreno, kada se pogledaju svi ti slučajevi, vidjeće se da za to snose odgovornost svi koji su bila na vlasti proteklu deceniju. Ono što je bitno reći jeste da su pravi tajkuni koji postoje u ovoj zemlji, stvoreni politikom Slobodana Miloševića i da su se oni samo naslonili na nove vlasti. Tajkuni su uvijek bili jači nego bilo koja vlast poslije promjena 5. oktobra!
ANALITIKA: Da se vratimo na odnose Srbije i Crne Gore. Kako očekujete da će se razvijati odnosi dvije države, imajući u vidu da je Toma Nikolić pred izbore bio u posjeti Crnoj Gori gdje se sreo sa Milom Đukanovićem?
BISERKO: To je bio jedan marketinški potez koji je, istina, dao određene rezultate...
ANALITIKA: To Vas pitam, jer se nova vlast u Srbiji drži upadljivio neutralno u odnosu prema Crnoj Gori, posebno nakon incidenata na Cetinju i Njegušima. Utisak je da je Tadićeva vlast, da bi odmah uputilo protestno pismo ili demarš ...
BISERKO: Očigledno je da nova vlast igra na kartu da, na određeni način, „primiri“ odnose sa Podgoricom, jer se Crna Gora drži kao taoc preko Srpske pravoslavne crkve.
Icidenti poput ovih na Cetinju i na Njegušima se često dešavaju u regionu, ne samo u Crnoj Gori, i - biće ih još. Preko reakcija na te događaje ne treba mjeriti dobronamjernost ove ili one vlasti. U posljednje vrijeme, nekih mjesec i po dana odnosi sa Crnom Gorom relativno miruju, ali to ne znači da nova vlast neće u određenom momentu otvoriti neka pitanja, prije svega preko Srpske pravoslavne crkve.
ANALITIKA: Kako komentarišete zvižduke crnogorskoj himni u beogradskoj Areni na košarkaškoj utakmici Srbija – Crna Gora?
BISERKO: To znači da je stvorena opšta atmosfera protiv Crne Gore, odnosno onakva kakva je i sama vlast preko javnosti koju kontroliše i sugeriše! Jasno je da se Crna Gora ne priznaje kao samostalna država, jer i sam predsjednik Nikolić rekao da priznaje Crnu Goru, ali da ne priznaje Crnogorce kao narod.
ANALITIKA: Kako to mislite?
BISERKO: Pa, njegova je izjava bila da su Crnogorci i Srbi jedan narod. Dakle, na osnovu te izjave se može zaključiti da nova vlast i dalje tretira Crnu Goru kao još jednu srpsku državu. Prema tome, crnogorska hima nije po volji političkim elitama, pa samim tim i javnosti. To je taj stav koji se ovdje u Beogradu njeguje i koji se iskazuje u takvim situacijama, kao što je bila košarkaška utamica u Areni.
ANALITIKA: A kršenje protokola kada je prvo svirana himna domaćina, a tek onda gosta? Vjerujete li da je greška u protokolu prilikom intoniranja himni slučajna ili namjerna?
BISERKO: Mislim da je u pitanju ipak bila jasna namjera domaćina. Zna se šta je protokol, i Beograd nije neiskusan u tim situacijama. To je jasna indicija nepoštovanja druge zemlje u konkretnom slučaju Crne Gore i neuvažavanje njene samostalnosti odnosno osporavanja njene samostalnosti. Protokol je uvijek pokazatelj poštovanja druge strane.
Nenad ZEČEVIĆ
