"Dok nismo došli u dvoranu prije utakmice, nismo ni znali. Tek kad smo stigli u svlačionicu, nakon sastanka rekli su nam da moramo igrati s maskama. Mislili smo prvo da nas zezaju, jer to nema smisla. Ispostavilo se da nije šala, dali su nam maske i od zagrijavanja pa sve do povratka u svlačionicu morali smo da ih nosimo", opisao je golman španskog Ademar Leona, Riječanin Dino Slavić (28), utiske sa prve rukometne utakmice pod maskama.
Baš za anale, ali one da se čovjek uhvati za glavu od nevjerice. Bilo je pitanje samo kada će se negdje i to dogoditi. Koliko god izgledalo kontra svakog zdravog razuma, ali Španci su probili led. U Kastilji i Leonu gdje je gostovao Sinfin i gdje su zavladale nove sulude mjere.
"Pogoršalo se epidemiološko stanje u Leonu i ne znam je li gradonačelnik ili neko iz civilne zaštite odlučio da i mi moramo pod maske. Čudno mi je to sve jer nas testiraju jednom ili dvaput neđeljno i obavezno prije svake utakmice. I da bismo igrali, svi u klubu, od igrača do čistačice, moramo biti negativni. Mi jesmo bili svi, kao i naši protivnici i onda nam svejedno stave masku. To nema smisla", kaže bivši golman Umaga i Zameta te jedan od dvojice Hrvata u Ademaru.
"Tinu (Lučinu, nap. a.) je bilo još teže jer je on igrao odbranu i napad. Mi igramo opet u subotu i klub je već zatražio da ukinu ovu mjeru jer stvarno, ponavljam, nema smisla. Evo, nekoliko je utakmica u ovom kolu bilo odgođeno jer četiri-pet klubova ima po desetak zaraženih igrača i svi su u izolaciji. Mi, pak, imamo sreću da smo dosad imali samo jedan pozitivan test, a i on je bio lažan."
Rukometaše, u sportu punog bliskog kontakta, obične hirurške maske su, eto, spasile i sačuvale...
"Ne možeš kontrolisati tu masku. Spusti se ispod nosa ili usta, a onda te sudija opomene i moraš je podići. Meni je čak prešla i preko očiju, nisam vidio ništa. Igrači su tražili izmjenu nakon sedam-osam minuta jer nisu mogli disati. Utakmica se prekidala po pet-šest puta jer su maske pucale i igrači su morali van igre kako bi dobili novu masku. Odmah u prvom napadu to se dogodilo. Ja sam u džepu nosio rezervnu, ali razbio se tempo utakmice i sve se oteglo. Ma... Bolje je ne igrati uopšte nego ovako, no tu se najmanje pitamo.
Sljedeće su onda rukavice?
“Ha, ha. Baš smo se šalili oko toga, možda će nam i kacige dati. Bilo nam je u početku i smiješno, ali kasnije više nismo znali što bismo rekli i kako se ponašati. Doduše, nosili smo maske na prvom treningu kada su tek krenule pripreme i kada smo svi došli iz različitih krajeva svijeta dok smo čekali rezultate testova. Evo, u ponedjeljak ujutro normalno smo trenirali. Nadam se duboko da više nećemo pod maske”.
