Piše: Saša ĐUROVIĆ
Nijesam pobornik masovnih skupova, kolektiviteta, bilo kakve parade. Prosto mi se kosi s’ karakterom a i Krleža je jednom pametno rekao - “u masi je toplo ali smrdi“. A ja se grozim psihologije mase jer tu nema individualnosti a đe nema individualnosti tu i nije neka svijest.
No ipak, svidjelo se meni to ili ne, protesti su demokratsko pravo. U vrijeme svjetske ekonomske krize prirodno je da nezadovoljstvo raste. Biti nezadovoljan je stvar intimnog doživljaja ili svjesne manipulacije. Kad se nezadovoljni „proizvode“. Ima mnogo takvih primjera. Ili mislite da „vršioci dužnosti direktora“ aktuelnih protesta žive loše? Da je neko od njih sirotinja raja u „diktaturi“ Mila Đukanovića?
Pjesme dobrih proletera: U „diktaturi“ neometanih protesta đe je Đukanović “diktator“ u raznim pjesmaricama, desetercima i recitacijama „dobrih i poštenih proletera“. Proletera ujedinjenih oko zajedničkog cilja - "Dočepati se vlasti ne birajući sredstva!“
Ako se ne biraju sredstva to nije demokratija, to je makjavelizam, a makjavelizam je za prezir jer mu elementarni postulat nema veze sa ljudskošću. Đukanović je diktator taman koliko su pomenuti v.d. proleteri. Na stranu to što je recitacija u konkretnom slučaju neozbiljna forma a nezadovoljnici “ v.d. direktori protesta “ žive prilično dobro. "Široko“, što bi se reklo. Pa šta je to onda? Apsolutni nonsens ili je alhemija!? Da žive lijepo obzirom na to da se iz njihove “priče“ stiče utisak da žive u vojnoj hunti!? Ako neko misli da će biti zadovoljen ili zadovoljniji na ulici - OK.
Civilizovani protesti su demokratska tekovina. Šta nije u skladu sa demokratijom i duhom, u boci, iste? Jedna od glavnih “parola” za kojom posežu nezadovoljni (nikako “protestanti” kako kažu neki polupismeni novinari) koji protestuju je - da Crna Gora nije ”pravna država”.
Država, i to pravna: Jedno pojašnjenje. Sama kovanica “pravna država“ govori o neznanju onih koji iznose takve kfalifikacije. “Pravna država” je prosto pleonazam. I de facto i de iure! Država je pravna ili nije država! Država je, za one koji ne znaju, ona tvorevina u kojoj funkcioniše pravo, a ako pravo ne funkcioniše onda to nije država. To je kao kod Epikura u Traktatu o smrti: Kad je čovjek živ nema smrti, kad dođe smrt nema čovjeka. Jedno isključuje drugo. Prosto jednostavno.
Svidjelo se to nekom ili ne Crna Gora jeste država. Logično je onda da se u njoj podrazumijeva vladavina prava. Podrazumijeva se i da nema države u kojoj nema propusta upravo u sferi pravnog. U prilog ovoj tvrdnji i Orvelova opservacija koju je apostrofirao u svom antologijskom djelu “Životinjska farma” u kom kaže “svi su ljudi jednaki ali su neki jednakiji od onih drugih”. To je prosto fakat na nivou univerzuma i oduvijek je tako. U protivnom: ne bi postojale elite a one postoje svud na svijetu! I treba da postoje, pogotovo intelekutalne.
Kreativci su van mase: Teško ćete na kolektivnim skupovima vidjeti kreativnog čovjeka, intelektualca. Teško ga je izmanipulisat’. Kreativci, pa i intelektualci, kategorija su koja je vrlo rijetka, obično su individualci.
Aktuelni nezadovoljnici nijesu kreativci. REkreativci? Reproduktivci. I ti reproduktivci sačinjavaju masu. A masi, osim elementarnog smisla za dobar performans kom se patološki teži - ipak je to umjetnička forma - fali i ubrzanje. Masa bez ubrzanja nije energija. Radi na plin. Bez atesta. Masi (u elektronici„uzemljenje“) fali i prizemljenje. Prizemljenje, naravno, neće biti bolno upravo zbog činjenice da je ex premijer prilično demokratski kapacitetan. To je činjenica, kao i da je demokratski demonstrirati, a demoN ako se protesti shvate kao nekontrolisana sloboda. Zato su određene regule nužnost. Mora da se zna red. A ovi pogrdno skandiraju, kinje, vrijeđaju pa eto i u literarnoj formi.
I recitacija je demokratsko pravo. Samozadovoljno recitovanje („Oj vesela veselice“ izraz lica) vlastitih stihova je odraz narcisoidnosti koja nužno vodi prepotenciji a prepotencija je mentalna slabost.
Građanstvo i uvrede: Forma „literata“ nije nepoznata na protestima ovdje. Od deseterca, preko guslarskih pjesama pa sve do recitacije koja je valjda finale poetskih „dostignuća“ plasiranih na protestima. Uživaoci recitacije (koju kao da je pisao Bora Đorđević, iznimno alkoholisan) napadaju sve i svakog. Ex premijera pogotovo a onda ne štede ni ovog novog, „pripravnika“ kako ga zovu iako on nije ni počeo čestito da radi.
A napadi bez povod(c)a, su neprimjereni demokratiji. Zašto je “C“ ( kao začin) u zagradi neophodno? Upravo zbog nakaradnog poimanja demokratije kao nekontrolisane slobode pa demonstracije i ne budu baš demokratske. Priprosto vrijeđanje nije građanski prvenstveno, a protesti imaju upravo taj prefiks, “građanski“. Opet me fakti dovode na teren odbrane Mila Đukanovića. Nijesam advokat po službenoj dužnosti nego po diktatu činjenica koje mu idu u prilog. Đukanović se, apsolutnim neremećenjem protesta niti u jednom segmentu, ponaša upravo građanski. Kao paradigma demokratičnosti!
Tako se ponašaju diktatori?
Zanemarimo politikanstvo, činjenica su te koje „govore“. Možda bi trebalo učiti od onog ko je meta napada u konkretnom slučaju?! Izraziti nezadovljstvo na ulici je legitimno, u granicama pristojnosti. Bez prenaglašenih emotivnih naboja i animalnih nagona.
Upotreba slobode: Onaj ko misli da u demokratiji nema povodCa - taj malo zna. Ili mislite da je nekontrolisana, apsolutna sloboda kad onaj u Engleskoj utrči na fudbalski teren? Jeste za njega tog trenutka, onako pripitog i raspojasanog, ali posle slijede konsekvence.
Zbog nemanja“povodCa“koji se koristi kao sinonim za samokontrolu. Demokratija jeste volja naroda u bukvalnom prevodu ali nikako i volja naroda koja se sprovodi bukvalno! Podrazumijeva se da kontrola slobode ne ugoržava ljudska prava.
Na drugoj godini fakulteta napravio sam pravu apoteozu postulatima demokratskog uređenja a moj cijenjeni profesor Milan Matić pošto me je ocijenio mi očinski priđe i reče: “Sve si ti Saša to lepo rekao ali..." Nije demokratija tako savršena kako ti misliš... Vidiš, Platon je govorio “demokratija je Božansko pravo budala da loše vladaju“ Zapamtio sam to dobro. Nije demokratija raspusna sloboda kako to misle, u većini neznaveni, urlajući uvrede kolutajući očima. Kao što nije ni sloboda medija dozvoliti svakom da piše svašta.
To je flagrantna zloupotreba slobode.
Probajte vi u istinskoj demokratiji da napišete neku laž o nekom!? A u Crnoj Gori je pregršt malicioznih a nepismenih novinara. Po pravilu u funkciji napada na ex premijera. Da li je Milo Đukanović kriv i za to što su ovdašnji novinari sporne pismenosti? Biće da je „Milova politika“ ubila njihovu potrebu za obrazovanjem! Lično je Đukanović odgovoran što neki od njih ne znaju padeže! Ili je za to možda kriva činjenica da ne znaju a neće da uče?!
Zavist i zavisnost: Krivo im je civlizacijsko pravilo koje ne slijede a koje podrazumijeva da se sluša i da se sasluša. Da se radi na sebi. U stvari je to demokratija. Da se uči u skladu sa afinitetima i da se slijedi onaj koji zna. A da se oni drugi marginalizuju, da im se ne da medijski prostor. Upravo je obrnuta slika.
U prilog ovoj priči, vidjeh u rukovodstvu „v.d. direktori protesta“ izvjesnog Zvonka Pavićevića pa se sjetih jedne epizode, ne baš tako davno, u TV Piramidi koju je vodila Branka Nevistić on je bio “takmičar“. Pristojan čovjek reklo bi se, bijaše on takav i u toj Piramidi kad je izrekao glupost po kojoj sam ga prosto morao zapamtiti. Elaborirajući jednu od tema, Pavićević tada reče, citiram "toliko njih (djece) sa zavisnošću gleda na svoje imućnije vršnjake" !?
O tempora o mores! To je i logička i retorička i lingvistička greška. Zavisnost je bolest ovisnosti a zavist je (to na šta je u stvari mislio Zvonko) kad nekom zavidite. Pa se u toj varijanti kaže “sa zavišću” jer, postoje ustanove za odvikavanje od bolesti zavisnosti, a od bolesti zavisti se ne liječi jer, zavist se ne tretira kao bolest iako možda to i jeste.
U Crnoj Gori pogotovo, jer je jako izražena. I onda, degutantno je kad vidite bilo kog čovjeka, iz prosvjete pogotovo, koji pravi takve greške a pri tom je u rukovodstvu bilo čega!? Ovog čovjeka sam naveo na nivou primjera da su obično neznaveni vrhuška “kolektiviteta”, nerijetko i najgrlatiji mada je ovaj civilizovan makar. ‘Oćeš promjene? Izbori samo što nijesu, eto prilike. Demokratski.
Mada, živo me zanima koja bi to vlada radila apsolutno dobro u aktuelnom trenutku svjetske ekonomske krize? Možda ona čiji bi premijer bio Dejvid Koperfild ?! A koja bi u svom sastavu imala ministre koji se zovu Betmen, Mandrak i Fantom. U takvoj vladi bi Supermen bio ministar bez portfelja.
‘Oćeš promjene? Onda počni prvo od sebe. Opismeni se za početak! Nije valjda ex premijer brana i na putu elementarne pismenosti? Ili je za sve kriv? I za ovu jesen na pragu ljeta?
Da je duhovito makar, a jeste smiješno.
