Na terenu na kojem su otvorene spektakularne OI 2008. sada se nalaze brijegovi od snijega i dvije uspinjače. Napravljeno je i zaleđeno jezero i imitacija švajcarskog sela (uostalom, stadion je idejno rješenje jednoj švajcarskog projektantskog biroa). Sedmicama već izbacuje se vještački snjeg, zahvaljujući padu temperature, topovi pucaju danju i noću vještačku sniježnu đulad. Otvoren je i jedan luksuzni restoran i nekoliko radnji sportske opreme, gdje je moguće iznajmiti ono što je potrebno za jednodnevno skijanje.
Ko voli da se spušta, može birati između dvije staze, duge po 400 m, različite težine. Atletska staza je pretvorena u pistu za ljubitelje snouborda, i tako je nastao sniježni park najmoderniji u Aziji.
Ima i dva hotela sa pet zvjezdica, koja su otvorena za vrijeme OI. Oni nude zimovanje i stranim turistima, ne samo Kinezima. Cijena hotelske sobe uključuje i dan skijanja na stadionu, ali i ulazak u pozorišta, muzeje, ekskurzuje na Kineski zid i ulazak u Zabranjeni grad, korišćenje bazena u “Vodenoj kocki”, gdje su održana plivačka takmičenja na Olimpijskim igrama.“Peking 3000”, kako je nazvana skijaška varijanta “Gnijezda”, otvara se u 9 sati ujutro, i zatvara u ponoć. Moguće je uzeti i časove skijanja, učestvovati u raznim takmičenjima i snimiti svoj spust.
Koncept je totalna zabava. Postoji i prostor namijenjen djeci, gdje se može ići sa sankama, praviti Sneška, ili se grudvati oko zamkova napravljenih od leda. Mladi mogu plesati u pokretnim diskotekama i svake večeri se prave tematske žurke. Može se uživati i u svjetlosnim efektima, u živoj muzici kao i u vatrometima nad vještačkim jezerom. Predviđeni su i ekskluzivni sastanci. Profesionalci u akrobatskom skijanju prave predstave do zore namijenjene onima koji kupe kartu za Festival skijanja i plate večeru na bazi pekinške patke. Sve je rasprodato za doček kineske nove godine prvih dana februara. Za prosječnog Kineza, skijanje na stadionu nije jeftino. Jedan dan košta 12 eura, 18 za dane vikenda.
Čak 90 hiljada metara kvadratnih stadiona pretvoreni su u skijaške piste, pokriveni su sa 50 hiljada kubnih metra vještačkog snijega. Stidljivo optuživane za nepotrebno zagađivanje, gradske vlasti objašnjavaju da se radi o recikliranoj vodi, koja će se na kraju sezone skijanja vratiti u gradski vodovod. Impresivna je ova transformacija čuvenog stadiona koji je koštao 500 miliona dolara i koji prima 80 hiljada gledalaca. Nije riječ o tome da se odmor novoj klasi Kineza koji žele zapadnjački život. Cilj je pragmatičniji, ekonomski. Jer, troškovi održavanja ovog zdanja su enormni. Prve godine nakon OI, bilo je 50 hiljada posjetilaca stadiona dnevno, posljednjih mjeseci posjeta je pala na oko 10 hiljada ljudi dnevno i stadion je bio domaćin za samo 4 koncerta.
Tako je stadion počeo da pravi dugove. Izračunato je da je za redovno održavanje potrebno obezbijediti 5 hiljada skijaša dnevno. Očekuje se i 20 hijada, ali, sudeći po zakazivanju, može se dostići cifra i od 30 hiljada.
Čuvene firme sa zapada nude dnevne premije i 10 hiljada dolara poći će pobjedniku konkursa koji osmisli najbolji logo za Peking 3000. Državna televizija je garantovala 500 sati direktnih prenosa sa pista, sa najpoznatijim zvijezdama kineske muzičke scene. Cilj je nadmašiti vještačke staze u Dubaiju i Japanu.
Ali, Kinezi se, kako najavljuju, neće smiririti dok od švajcarskog jezera usred Pekinga ne naprave ljeti tropsko ostrvo, sa pijeskom i morskom vodom. To je moć moderne Kone, koja transformiše fikciju u drugačiju realnost. Treba im vjerovati, uspjeće, bez sumnje.
(prevod: G. B.)
