Optužnicom je navodno obuhvaćena i kompanija Mesnice "Fiolić" kao pravno lice.
Nakon petomjesečne istrage kancelarija tereti Fiolića da je prodao zgradu u Planinskoj ulici u Zagrebu 2009. godine ministarstvu regionalnog razvoja po cijeni znatno većoj od tržišne.
U tome su mu pomogli Sanader, ministar Čobanković i Mlinarević čija je firma izradila "naduvanu" procjenu vrijednosti zgrade i zemljišta.
Kako je Fiolić izjavio u svojoj odbrani, izradu uvećane procjene dogovorio je sa šefom Inženjerskog biroa Mlinarevićem, koji je onda od stalnog sudskog vještaka Mate Bitange zatražio da napravi odgovarajuću procjenu.
Na kraju je samo zemljište procijenjeno na 31,2 miliona kuna (4,17 miliona eura), pa je ukupna vrijednost i cijena koju je platilo ministarstvo povećana za više nego duplo, odnosno na 79,9 miliona kuna (10,68 miliona eura).
Čobanković je na početku istrage sve priznao rekavši da je to učinio na zahtjev Sanadera. Opisao je i niz sastanaka sa Sanaderom i Fiolićem vezanih uz navedenu nekretninu, ističući da je obojicu upozoravao da se radi o prevelikoj cijeni.
Prema neslužbenim informacijama, odlučio je da se nagodi s kancelarijom za kaznu od oko godinu dana zatvora.
Tužilaštvo tvrdi da je Sanader na užem kabinetu vlade "pogurao" sklapanje spornog posla, obrazlažući zašto je kupovina nekretnine u Planinskoj korisna za ministarstvo regionalnog razvoja.
Vlada je tako na zatvorenom dijelu sjednice 2. aprila 2009. odobrila sklapanje ugovora koji je zaključen već narednog dana. Ugovorena cijena bila je osam miliona eura.
Zbog plaćanja uvećane cijene zgrade, državni budžet je oštećen za najmanje 26,4 miliona kuna (3,53 miliona eura) kolika je ujedno, prema optužbi, i nezakonita imovinska korist Fiolićevog preduzeća.
Fiolić je nakon hapšenja u aprilu ove godine najprije priznao prodaju zgrade po uvećanoj cijeni, ali je tvrdio da je sav novac ostao kod njega, ali je ubrzo dao drugi iskaz, rekavši da je 17 miliona kuna (2,27 miliona eura) odnio Sanaderu na njegov zahtjev.
Opisao je da je novac za Sanadera spakovao u drvenu kutiju koju koristi za transport mjesnih proizvoda i da se Sanader ljutio što mu drugi dio novca, koji je tražio za lobiranje u EU, nije donio u eurima. Sanader i u ovom slučaju tvrdi da nije kriv, da nije primio ni kune od Fiolića, kao i Fiolić laže kako bi sam bolje prošao.
Sanaderu se sudi po objedinjenim optužnicama za ratno profiterstvo, odnosno primanje provizije od Hipo banke za vrijeme rata, kao i provizije od 10 miliona eura od mađarske kompanije Mol da im isposluje preuzimanje upravljačkih prava u naftnoj kompaniji Ina.
Osim toga, Sanader je jedan od optuženih u slučaju korupcionaške afere u kojoj su se preko agencija Fimi medija iz državnih preduzeća "isisavale" pare kojima se punio crni fond HDZ-a, ali i privatni džepovi optuženih.
Četvrta optužnica odnosi se na omogućavanje da petrohemijska kompanija "Dioki" nezakonito dobija struju po niskoj cijeni i tu su osim Sanadera optuženi bivši direktor "Diokija" Robert Ježiće, kao i Ivan Mravak, bivši direktor Hrvatske elektroprivrede.
