Kako dodaje, umjesto da se socijalna davanja usmjere ka pojedincima kojima je to najpotrebnije, ona su dostupna i onima kojima nijesu potrebna, ili nijesu potrebna u istoj mjeri.
„Najbolji primjer tako pogrešno vođene socijalne politike jeste dječiji dodatak koji je isti (30 eura) za svu djecu u Crnoj Gori, a dobro znamo da jedan veliki broj djece dobrostojećih roditelja je daleko od stanja potrebe za dječijim dodatkom. Ovo je samo jedan od primjera i načina kako se rasipaju ionako ograničena sredstva. Mi ćemo se zalagati za ciljano usmjerenu socijalnu politiku koja će biti fokusirana ka grupama kojima je socijalna podrška zaista potrebna. U tom smislu ćemo iznos dječijeg dodatka podići na 120 eura po djetetu“, kazala je Radak-Kukavičić.
Ovako koncipirana socijalna politika, poručuje ona, nudi efikasnost i konačnost u dijelu izrade socijalnog kartona koji se decenijama zloupotrebljava kao kategorija, obećava se a nikad nije realizovan, bez koga nema efikasne socijalne politike niti sigurne socijalne mreže, odnosno socijalne zaštite. Izgradnja sigurne socijalne mreže je neuporedivo bolji koncept od jednokratnih pomoći i politički motivisanog socijalnog davanja.
