Menadžment Javnog servisa vidjevši objelodanjene loše sakrivene arhivske dokumente shvatio je: biće toga još. I krenuo prijetiti onima u koje je sumnjao, počeo ih degradirati na nedostojna ili manje plaćena radna mjesta čime nije zaustavljen po njih nemio trend.
Nastavilo se pojavljivanje svjedočanstava o njihovim nedjelima u javnosti. Pokušali su pritisnuti represivno, prijavili čak radnika policiji. I prevršili mjeru posredno se miješajući u sindikalnu aktivnost pa se u borbi za očuvanje položaja prelazi na sofisticiraniji metod zastrašivanja. Hoće uvesti etički kodeks u kom je cenzura javnog izražavanja.
Razgovore, izjave, prijavljivanje naopakih pojava o stanju u kući lukavo hoće podvesti kao „javni nastup“, jer za takav nastup hoće biti pitani. Pravna služba je pred Savjet iznijela dokument na usvajanje nazvan „IZMJENE I DOPUNE ETIČKOGKODEKSA RADIO I TELEVIZIJE CRNE GORE“. A onda ukapirali koliko je tu “trunja” pa su odmah i povukli na doradu no i kao pokušaj, zaslužuje analizu.
Radi se o aktu za primjer. Izbjegavanja. Da sam pravnik bilo bi me sramota, jednako kao i da sam potpisnik. Sadrži nesuvislosti i antagonizme. Na neke je smjesta ukazao Savjetu sindikalni predstavnik. Dok se paragrafi „peglaju“ pogledajmo im ovu „prvu ruku“.
Polazna teza je kako svi zastupaju ugled RTCG u javnosti, što bi se moglo razumjeti kao plemenito uvažavanje radnika, ali suština je da radnici mogu to samo kontrolisano. Oni ne. Pa je pomenuti „Ugled RTCG“ u „Izmjenama i dopunama“ nesumnjivo floskula za njihov lični (ne)ugled.
Hoće uvesti etički kodeks u kom je cenzura javnog izražavanja
Nekad su zbog pleonazmičnog pisanja novinari kažnjavani, ali sad tim stilom propisuju moralnu osudu znalcima pošto, prema nacrtu dokumenta, poslove moraju „obavljati“ … profesionalno (ništa džabe?), savjesno (ne smije da peče?), pravilno, uspješno (valjda kao izvještavanje s Belvedera, traženje svjedoka u Istanbulu neđelju dana poslije ubistva i mnogo toga još …), objektivno, nepristrasno (ko je pristrasan smije li se reći?), sa provjerenim činjenicama (znači ipak je neko nešto slagao?), uz načelo partnerstva (čitali su definicije Evropske komisije), poštenja (nama varanja supružnika?), transparentnosti i obostranog poštovanja.
Ostaje dilema što ako je trostrano ili više? Hoćemo li od sad imati uvid u njihove troškove, puteve, nabavke i anekse bez posljedica (načelo transparentnosti)?
16Predlažu da se posvećuje posebna pažnja zaštiti interesa RTCG. Da li je u tom interesu da se preispituju visina plate i beneficije malobrojnih na vrhu, izopačivanje funkcionisanja firme, ili sumnjivi rad ili izbjegavanje svega na tu temu?
Očekuju ovim predlogom etičkih pravila izraze poštovanja prema sagovorniku i primjereno oslovljavanje. Prijatelj advokat je komentarisao: zar nije dovoljno samo „poštovanje prema sagovorniku“, jer ispada da treba i da se klanjaš po potrebi. Ljubiš ruku?
Priželjkuju se decentan humor (oni su mjera „decencije“) i diskrecija, izbjegavanje učestvovanja u glasinama i ogovaranje. Molim stoga direktore da ne učestvuju u glasinama. A mi ćemo sad da šapućemo kad ih pominjemo, nećemo širit premnogo kad ih vidimo da griješe?
Njihov podanik, piše, mora da „vodi računa (pravilno je vodi račun) o svom profesionalnom nastupu i primjerenom izgledu pred javnosti (ispravno je pred javnošću) Crne Gore, poslovnim partnerima i drugim osobama sa kojima sarađuje u bilo kojem poslovnom odnosu.“
Nositi monokini, pratiti modu pocijepanih farmerica, pokazivati pupak, je upitno i na ulici te ko će ukrotiti razgoropađenog generalnog nakon što je neprimjereno otišao na prvi susret sa kritičarem (damom!) u šorcu. U elitni kvart. Nisam je pitao za utiske, ali norma za njega ne važi. Predloženi su i obavezujući visoki standardi lične higijene i urednosti, te strecam. Smatram da su svi ok, ama ovako nešto predlaže predsjednik Savjeta (potpisnik). Nadam da nije imao neprijatnu situaciju u blizini?
Čovjek s radnom knjižicom Javnog servisa moraće imati po tom „kućnom zakonu“ široku opštu kulturu i informisanost iz različitih područja - industrija, svemir, poznavanje nota, kulinarstvo, sport, možda i erotika? Voljan sam da me testiraju i pruže šansu da nadopunim znanje. Kao što mož' bit' svoje kompletiraju. O trošku iste firme („organizator“) uz pomoć koje menadžment nadopunjava, obilazi li obilazi, svjetske destinacije. Dok novinari preže po kancelarijama. U „interesu“ RTCG! Novi sistem nekad velikog rasadnika vijesti.
Gotovo sve kolege su ovih dana odmahivale glavom kad sam pitao znaju li što je „onerozno“. Izraz kojim neko smatra da je „mnogo pametan“ a prevodi se i kao „štetno“. Pa bez saglasnosti poslodavca zapošljeni ne smiju da „zaključuju onerozne poslove, kao i lukrativne pravne poslove koji su usmjereni na sticanje koristi.” Prosto: ne čini štetu ili korist, sve je kažnjivo. Osim ako šef dozvoli.
O namjeri i sadržaju javnog nastupa, najmanje jedan dan unaprijed obavijestiti svog rukovodioca veli se još. Saznah tu da nastup može imati namjeru. Kolega Srđan Čović je konstatovao da ću ubuduće kad me direktor prijavi policiji morati direktora i pitat kako ću se tamo branit', jer je i to - javni nastup.
Navodi se i poštovanje zakonitosti javnog istupa, a što je to, nijesu mi ni pravnici znali reć'. U istom pasusu upozorenje kako se ne smiju iznositi podaci utvrđeni kao poslovna tajna. Očekujem da obavijeste i đe je taj popis tajni. Hoćemo li dobit mejlom ili će biti na sajtu? Tu je najveća mogućnost zloupotrebe toga što hoće usvojiti.
Ako recimo pokažem kolegama na društvenoj mreži moju platnu listu, žaleći se, smjesta mogu to proglasiti službenom tajnom i - odoh ja u … bajbok? Eto kako će se zarađivati u našoj javnoj organizaciji.
Vele da je Ciceron rekao: „Što je bliži kraj imperije to su luđi njeni zakoni“.
(Autor je novinar RTCG)
