Stvaralaštvo Branka Baletića ne čine stotine naslova. Ali, ono što je potpisao kao reditelj i producent - svaki put je bilo pomak unaprijed za filmsko stvaralaštvo na prostoru nekadašnje Jugoslavije, bez obzira da li se radi o igranom ili dokumentarnom, filmskom ili serijskom ostvarenju.
Protekle dvije decenije nije ga bilo u svijetu igranog filma, osim kao producent naslova poput „Imam nešto važno da vam kažem“ mladog crnogorskog reditelja Željka Sošića. Razlog tome, kako kaže Baletić za Portal Analitika, nije bio njegov izbor već „situacija u kojoj smo se našli raspadom one države“.
- Neko je radio, ali sam ja smatrao da ne treba da radim. Pravio sam dokumentarne programe i sada mi je drago što sam to učinio, jer su tako ostali neki tragovi. Ne možete takvim ostvarenjima očekivati nikakvu popularnost, slavu, a najmanje novac, ali ostajete čisti pred sobom – kaže Baletić i dodaje da je „htio da zabilježi što smo prošli, bez ambicija da to bude nekakav vrhovni sud o tom vremenu“.
Dokumentarci kao civilizacijska potreba: Njegov fokus su oni koji će tek raditi slične serijale i, kako Baletić ističe, civilizacijska potreba prema budućim generacijama kojima se morati ispričti šta se stvarno desilo sa Jugoslavijom. U tim riječima možemo prepoznati i ono što ovaj crnogorski filmski stvaralac, rođen u Beogradu 1946. godine, aktuelni direktor Crnogorske kinoteke i predavač na FDU na Cetinju svakodnevno radi: svoje znanje, umijeće i način na koji posmatra sve što ga okružuje prenosi budućim kolegama. Zato je posebnu pažnju posvetio u stvaranju dokumentarnih serijala o 90-im godinama prošlog vijeka, ali i reakcijama na njihovo prikzivanje.
- Uradio sam nekoliko dokumentarnih serija od kojih je jedna o našoj „dubrovačkoj avanturi“. Druga se zvala „Kratki film o raspadanju“ i govori o Jugoslaviji sa akcentom na Srbiji. Treća je „Bila jednom jedna armija“, gdje sam prikupio materijale o JNA i Vojsci Jugoslavije, svemu onome što je uradila i što nije uradila. Serija o Dubrovniku se prošle godine vrtjela u udarnom terminu na jednoj od, po meni, najgledanijih i najčestitijih televizija u Srbiji, na B92. Ni jedan komentar nije dat, ni za ni protiv nje. Jednostavno, ljudi se prave da se to nije desilo. S druge strane, u Crnoj Gori je bio šok kada smo se suočili sa tim dokumentima. I to, u stvari, potvrđuje potrebu da se takvi programi rade. Treba sačuvati takva dokumenta za dane kada se ohlade strasti, kada protekne malo vremena, zbog nauka i budućnosti. A sem sopstvenog mira, ja nemam tu nikakvih drugih efekata.
Film epohe i dalje samo želja: U protekle dvije decenije Branko Baletić je rijetko bio u ulozi reditelja, uglavnom u igranim serijama, poput „Ultime“ koju je po tekstu Mihaila Radojičića radio prije desetak godina. I kaže da je to radio sa velikim zadovoljstvom. Međutim, njegova velika želja je i dalje da snimi film „Au revoir, Montenegro“, za koji je sam napisao tekst još prije 20 godina.
- To je malo skuplji film, jer je epoha u pitanju, rat Crne Gore i Francuske, negdje 1805 – 1806. godine. Zapravo me interesovala jedna ljubavna priča iz tog perioda. Na žalost, nisam uspio da zatvorim tu konstrukciju, niti da nađem finansijsku podršku u inostranstvu.
Srećom, Baletić danas snima novi igrani film u selima na obali Skadarskog jezera, prvi nakon 23 godine. Iako to nije planirao, kaže da su se „okolnosti sklopile“ tako da se ponovo našao iza kamere. Pokretački momenat, kako Baletić objašnjava ideju za film „Lokalni vampir“, bio je scenario Branka Kovačevića. Nakon što je još prije desetak godina pročitao osnovni tekst, a onda sa njegovim autorom napravio pet-šest verzija, nastala je i ona prava.
Televizije bez produkcije: - Dobili smo sredstava na konkursu Ministarstva kulture, a reagovao je pozitivno i Audio-vizualni centar Hrvatske i ušao u taj projekat. Međutim, osnovni cilj cijelog rada su, zapravo, mladi, sjajni glumci. Kao profesor FDU na Cetinju, vidio sam da svake godine sa te akademije izlaze nove generacije glumaca, reditelja i producenata, i ostaju bez posla - objašnjava Baletić koji najveću odgovornost za to pripisuje crnogorskim televizijama koje uopšte nemaju produkciju igranog programa, ili to samo povremeno čine poput Javnog servisa RTCG.
- Ovdje se vodi pogrešna rasprava o tome da li je neka televizija navijačka ili ne, i na tapetu je uvijek njen politički profil, a riječ treba da bude o nečemu potpuno drugom. Osnovni smisao postojanja televizije je - proizvodnja nacionalnog programa, a tu baš nismo najbolji. Zato je ovo što sada radimo šansa, jer sarađujemo sa RTCG. Tako su kadrovi iz te kuće uključeni u projekat. Riječ je o izuzetnim profesionalcima sa kojima rado radim – kaže Baletić za Portal Analitika.
Više ambicija, manje priče: Baletić se nada da je njegov film dio onoga što naziva „uspješnom filmskom sezonom“, što ilustruje konkretnim naslovima na kojima se radi. Naime, krajem prošle godine apsolventi cetinjske akademije snimili su omnibus „Ljubav, ožiljci“ koji je sada u postprodukciji. Takođe, Željko Sošić je završio snimanje svog drugog filma, „Mali ljubavni bog“, a Baletić sa posebnim zadovoljstvom za septembar najavljuje početak snimanja filma Nemanje Bečanovića, po njegovim riječima „najboljeg studenta režije i naše velike nade“.
- Ove godine su za realizaciju projekata konkurisali i novi diplomci i bilo bi sjajno ako se ovim mladim ljudima da šansa. Što se mene tiče, veliko mi je zadovoljstvo što ću na mom filmu raditi sa mnogo mladih glumaca i njihovu energiju udružiti sa svojom. Uvijek je potreban zajednički napor oko nekog projekta. I to je zaista jedna od najboljih vrijednosti kinematografije - kada se na jednom mjestu skupi osamdesetak ljudi različitih profesija, profesionalaca, kad oni udruže svoj napor u želji da zajednički stvore neku novu materijalnu ili duhovnu vrijednost. Mislim da je to ono što i nedostaje današnjoj Crnoj Gori: malo više ambicija i malo manje priča i kukanja. Ili, kako ja to volim da kažem: „nema skidanja noge sa gasa“ – zaključuje Branko Baletić.
Kristina Jerkov
