„Za nama je još jedna od godina koje su iźeli četnici, da parafraziram jedan studentski transparent“, kaže za Antenu M dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost Aleksandar Radoman.
Crnoj Gori u 2025. želi novu političku i društvenu dinamiku, koja će, kako kaže, jednom za svagda u prošlost oćerati hegemonističke projekte i dovesti do izgradnje stabilnog demokratskog društva, koje je preduslov da zaista postanemo prva naredna članica EU.
Iza nas je jedna prilično tenzična i burna godina. Šta je po Vama posebno obilježilo 2024. godinu?
Radoman: Za nama je još jedna od godina koje su iźeli četnici, da parafraziram jedan studentski transparent. No, za razliku od 2023, kad je zamah destrukcije doživio vrhunac na predśedničkim i parlamentarnim izborima, 2024. je donijela izvjesne promjene: s jedne strane i formalni ulazak u vlast bivšega DF-a, omogućen kolaboracijom dijela stranaka manjinskih naroda, a s druge strane sve nepovoljnije rezultate vlasti na lokalnim izborima.
Uz dešavanja u Srbiji koja su nikad ozbiljnije uzdrmala autokratski režim Aleksandra Vučića, građanske poteste povodom zataškavanja slučaja seksualnog predatorstva u podgoričkoj gimnaziji i donošenja skandaloznog prijedloga PUP-a te konačno odlučnijeg djelovanja opozicije u odbrani Ustava, čini se da se otvaraju novi politički procesi, koji bi mogli dovesti do sloma aktuelne vladajuće antidržavne i antievropske politike u Crnoj Gori.
Na čelu ste Fakulteta za crnogorski jezik i književnost koji je bez pancira u prvom redu kada se brani građanska, suverena Crna Gora. Može se reći da je stoga Fakultet pretrpio brojne udarce. Je li protekla godina i borba za Crnu Goru dodatno ojačala i temelje FCJK?
Radoman: Fakultet za crnogorski jezik i književnost je od svoga osnivanja opravdao status izuzetne visokoobrazovne i naučnoistraživačke ustanove, no tim je kvalifikativima u proteklih nekoliko godina dodao još jedan.
Naime, danas je FCJK i u zemlji i vani prepoznat kao bastion intelektualne odbrane građanske države i pluralnog društva. Danas kad su te vrijednosti, baš kao i sve što nosi predznak crnogorski, na udaru marionetske vlasti, očekivano je i to što je naša ustanova izložena konstantnim pritiscima i prijetnjama. No, umjesto da nas zastraše, ti su pritisci samo ojačali ustanovu i iznutra ali i njen međunarodni status. Tako smo iz 2024. godine, tokom koje se protivzakonito izabrani direktor Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja svim silama trudio da nam onemogući reakreditaciju, izašli ne samo s dobijenom reakreditacijom za period od 5 godina već i kao novi član Evropske asocijacije univerziteta, što je nova, međunarodna potvrda kvaliteta našeg rada.
Pritom je i naš časopis Lingua Montenegrina dobio bolji status u okviru prestižne mreže naučnih časopisa Web of Science, a imali smo i novog Fulbrajtovog stipendistu, realizovali nekoliko važnih naučnih i društvenih skupova, ljetnju školu crnogorskoga jezika i kulture u saradnji s Univerzitetom u Pitsburgu, nastavili plodnu izdavačku djelatnost i sl. Iza nas je jedna od najuspješnijih godina za FCJK, što samo pokazuje da nas teški uslovi neće oslabiti, već će nam naprotiv dati dodatnu snagu da jačamo našu ustanovu i montenegristiku u cjelini.
Ranije ste na jednoj sesiji govorili o tome da je građanski karakter Crne Gore ugrožen i ukazali da nije u opasnosti samo država nego i društvena kohezija. Napomenuli ste da se od političkih elita ne može očekivati jasan odgovor. Od koga ga onda očekujete?
Radoman: Ta se opaska odnosila na aktuelni politički momenat đe je vidno da politička klasa ne daje ni izbliza adekvatan odgovor na sistematsku destrukciju države i urušavanje društvenih vrijednosti. Ključna uloga te političke elite, ali ne manje i drugih društvenih činilaca - predstavnika medija, civilnog društva i akademske zajednice - jeste da osvijetli prirodu problema s kojima se Crna Gora danas suočava.
Ovđe, naime, nije posrijedi - kako bi to nerijetko tzv. srednjeputaši htjeli da predstave - sukob "dva ekstrema", crnogorskog i srpskog. Ovđe je posrijedi sukob dvije slike svijeta, dvije nepremostivo suprotstavljene ideje države i društva. Jedne koja Crnu Goru vidi kao samostalnu, građansku, sekularnu državu i pluralno, multikulturno društvo, kao dio zajednice vrijednosti koje danas reprezentuje Evropska unija, i druge koja Crnu Goru vidi kao kolonijalnu teritoriju i koja teži da Crna Gora bude razoreno društvo oboljelo od etnonacionalizma i šovinizma, kojim upravljaju autokratski režimi u Beogradu i Moskvi, bez obzira na to ko ih personalno reprezentuje.
Dok svijest o tome ne dopre do najvećeg broja građana Crne Gore, sve što danas rade predstavnici prozapadnog političkog bloka, nezavisni intelektualci i ono malo preostalih, nepotkupljenih NVO aktivista, biće nedostatno da spriječi blickrig strategiju pokoravanja Crne Gore koju aktuelna četnička trojka Mandić - Bečić - Spajić kani vrlo brzo sprovesti u djelo, blokadom ili političkom kontrolom Ustavnog suda, protivustavnim izmjenama Ustava i etnoinženjeringom preko izmjena Zakona o državljanstvu.
Da li Vam se čini da je NVO sektor posljednjih godina u zimskom snu, izuzimajući nekoliko u kontinuitetu aktivnih nevladinih organizacija? Može li se isto reći i za akademsku zajednicu?
Radoman: Zimski san je isuviše dobrohotna sintagma da opiše sramnu kolaboraciju najvećeg dijela NVO sektora i akademske zajednice.
Jer dobar dio onih koji su u eri prije 2020. godine konstantno upozoravali na devijacije društva, danas su ili debelo ušemljeni s novim vlastima, poput iz nekoliko puta protivzakonito izabranog direktora Javnog servisa, ili zaduženi za relativizaciju destrukcije jalovim narativima da nijesmo dobili promjene nego zamjene.
Kad je riječ o akademskoj zajednici, ne bi se reklo da je ona u zimskom snu. Univerzitet Crne Gore na čelu s rektorom i te kako je aktivan sudionik u procesu desuverenizacije Crne Gore i razgradnje koncepta građanskog društva, što je nedavno potrdio i jedan od prorektora mrseći o konstitutivnosti naroda kao kriterijumu za izradu i izbor autora Enciklopedije Crne Gore.
Možda djeluje začuđujuće da svega nekoliko profesora UCG redovno i hrabro istupaju u javnosti kao glasovi otpora jednoumlju, no ti su ljudi danas dragocjeni temelj na koji će se možda jednom nadograditi slobodni, misleći i autonomni univerzitet. Na CANU i njihov sramni spoj kolaboracionizma i kukavičluka ne bih trošio mnogo riječi.
Šta želite Crnoj Gori u 2025. godini?
Radoman: Crnoj Gori želim novu političku i društvenu dinamiku koja će jednom za svagda u prošlost oćerati hegemonističke projekte i dovesti do izgradnje stabilnog demokratskog društva, koje je preduslov da zaista postanemo prva naredna članica EU.
No da bismo do toga cilja došli potrebna je mobilizacija svih političkih i vanpolitičkih prozapadnih snaga, puna svijest o tome da smo usred hibridnoga rata koji prijeti da uništi državu i društvo te snažna volja i beskompromisni angažman, institucionalni i vaninstitucionalni, da udruženim snagama postavimo zdrave osnove za izgradnju istinski demokratske države, otporne na maligne uticaje spolja.
