Radulović smatra da je ideja ministra ekonomskog razvoja Milojka Spajića bila da povećanjem plata smanji sivu zonu, koja je upravo kada su zarade u pitanju ogromna i to ne samo od sada, već decenijama unazad, ali način da se to postigne nije adekvatan trenutku i uslovima poslovanja, te može primorati poslodavce na nepopularne mjere da bi opstali.
"Mi smo u CTU 2012. godine radili neku statistiku koja je pokazala da se oko 120 miliona odliva, bez ijednog centa od tog novca u budžet. Ministar Spajić vjerovatno pokušava da tu sivu zonuu ovom dijelu skrene u legalne tokove. Ali, na ovaj način mislim da ‘koljemo vola za dva kila mesa’, a mesara je na 50 metara. To mi liči na to. Gledano iz moje perspektive, a sigurno da nijesam usamljen, ovo bi bio veliki udar na kompaniju", kaže Radulović.
U ovom trenutku, kako ističe, firma čiji je suvlasnik ima 21 milion eura prihoda godišnje i trebalo bi da taj prihod povećaju za deset miliona da bi mogli da „ispeglaju” nove Vladine mjere o minimalnoj zaradi od 450 i prosječnoj od 700 eura.
"Mislim da ovo ipak nije dobar put. Bolje bi bilo da su pojačali i edukovali inspekcijske službenike. To nije nikakva filozofija. Dovoljno je pogledati poreske kartone svakog privrednog subjekta u Crnoj Gori i uporediti ih. Ja, recimo, imam trošak između osam i po i devet miliona godišnje za plate. Neka pogledaju firme sličnih gabarita i prometa. Ako one plaćaju 500 radnika četiri miliona, tu je već nešto sumnjivo", ističe Radulović.
Veliki broj firmi u Crnoj Gori, podsjeća sagovornik Dnevnih, prima radnike na minimalac, toliko ih plaćaju preko računa, a ostatak im daju „na ruke”.
"To je nelojalna konkurencija meni i svima drugima koji rade čisto. Mladi čovjek ne razmišlja puno, što je mladosti i svojstveno. Ali, sve jednog dana dođe na naplatu. On ima 220 eura platu preko računa, a na ruke dobije recimo još 300 ili 400 eura. I zadovoljan je. Kod mene, recimo, prosjek je 590 eura, plate se dobijaju preko računa, uz sve izmirene obaveze prema radniku i prema državi", ističe Radulović.
Zato misli da je mnogo bolje bilo pojačat i kontrole i striktno primijeniti zakon, nego povećavati plate u ovako teškim uslovima poslovanja i tjerati poslodavce da otpuštaju zaposlene, a dio njih da drže radnike neprijavljene.
"Ne što je to njihova želja, nego da bi spasili biznis. Siguran sam da bi se pojačanom kontrolom u budžet slilo najmanje 120 miliona. Ovo meni liči da je Vlada odabrala ‘terapiju’ koja možda jeste dobra, ali nije adekvatna ovom trenutku, pa joj pacijenti mogu umrijeti", poručuje Radulović.
