"Naum premijera Spajića da do 2030. godine izgradi dva auto-puta i četiri brze ceste, da sam definiše pojedine problematične trase i otvorena pitanja, da nekim skraćenim tenderskim postupcima u septembru otpočne izgradnju druge dionice auto-puta do Andrijevice krajnje je zabrinjavajući. Ta „paf-paf genijalnost“ bi nas koštala više od 6 milijardi €, povrat sredstava bi bio simboličan, čak nedovoljan za održavanje nove infrastrukture. Kumulativno, sa neophodnim ulaganjima u druge vidove saobraćaja, nastavkom devastacije i otimanja energetskih potencijala, nastavkom kriminalnog raubovanja rudnog potencijala, te smanjenim „grinfild“ investicijama, posebno u održivom i visoko kvalitetnom turizmu, i mnogim drugim devijacijama, bez vizije, planova i usaglašenih sektorskih reformi, u izazovnom unutrašnjem i spoljašnjem kontekstu, ovo nas vodi u bankrot, trajno siromaštvo ili gubitak teritorije", ističe on.
Kaže kako su u pitanju "pogrešne, unaprijed dogovorene ili ishitrene investicije".
"Prije toga, doći će do povećanja prihoda budžeta od par stotina miliona € godišnje kao rezultat većih poreskih priliva, da bi poslije realizacije takvih investicija došlo do značajnog pada budžetskih prihoda, nemogućnosti servisiranja tekućih rashoda i socijalnih nemira. Parcijalni socijalni nemiri uzrokovani diskriminacijom i neispunjenjem„Evropa sad 2“ očekuju se već ove godine, koji će vremenom rasti i biti masovniji. Negativne reakcije na visinu budžetskih izdvajanja za funkcionisanje i razvoj obrazovanja, nauke, UCG, zdravstva, kulture, poljoprivrede, turizma su opravdana. Otplata duga, koji će porasti na preko 10 milijardi €, biće prioritetna, povjerioci veoma eksplicitni a MMF i SB surovo direktni", dodao je Radulović.
Koji je razlog, pita se on, da Spajić "naprečac, bez utemeljenih analiza, van međunarodne prakse i mogućnosti Crne Gore, donosi odluke koje trajno određuju crnogorsku budućnost".
"Logika govori da razlog može biti kratkoročni rast prihoda idjelimično ispunjenje „Evropa sad 2“, populizam, neznanje ili pak korupcija. Osvrnuću se samo na struku. Iskustva govore da ni jedna komunistička država koja je postala članica EU nije mogla sama da finansira izgradnju putne infrastrukture. To su činile uz podršku EU čak u visini i do 80% bespovratnih sredstava ili slučaj kada je bogata Zapadna Njemačka to učinila siromašnoj Istočnoj Njemačkoj posle ujedinjenja. Ukoliko budemo dobri i servilni i to bude u interesu EU, možemo se nadati članstvu u EU 2030. godine",navodi on.
Treba, dodaje, imati u vidu da zemlje sa manjim prosjekom BDP od prosjeka EU znatno više dobijaju sredstava nego što izdvajaju.
"Takođe, svijet a posebno EU, sprovode pravu revoluciju u transportnoj politici. Željeznica i putnički automobili na električnu energiju iz obnovljivih izvora, avioni, brodovi i transportni kamioni na zeleni vodonik sve više postaju naša stvarnost i sigurna budućnost. Prošla godina je bila godina željeznice EU. Brojke su neumoljive, ukazuju na suštinu. Prema „Studiji izvodljivosti za dva auto-puta u Crnoj Gori“, koju je sačinila „Luis Berger SAS“ iz Pariza, izgradnja auto-puta Bar-Boljere bi trebala da iznosi 1.949,5 miliona €, a dionica Smokovac-Mateševo 640,8 miliona €. Opravdanost izgradnje auto-puta je sa obimom od 18.000 vozila dnevno, odnosno 6,57 miliona vozila godišnje. Izgradnja prve dionice je bila znatno skuplja, čak 40%, dok je prošle godine obim vozila iznosio svega 2,29 miliona", dalje naglašava Radulović.
Na osnovu tih parametara kako on ističe, opravdanost izgradnje auto-puta biće manja od 20 odsto.
"Njegovo održavanje prošle godine koštalo je oko 8,1 miliona €, dok su prihodi od putarine bili oko 9,4 miliona €. Dakle, za otplatu duga ostalo je svega 1,3 miliona €. To znači za otplatu duga od oko 900 miliona €za izgradnju ove dionice trebaće nam više od 800 godina. Indirektni efekti su minimalni, nastavljene su migracije stanovništva u jednom smjeru. Raspisivanje javnog poziva za izvođača radova za dionicu Mateševo-Andrijevica, ne uvažavajući ove podatke, bez valjanih studija koje su analizirale varijante profila koridora, bez glavnog projekta za optimalni profil, bez pripreme domaće operative, bez kofinansiranja, direktno iz zaduženja je ludost. Novo zaduženje biće više od 600 miliona €. Dalje, promet kroz tunel „Sozinu“ je prošle godine iznosio 3,52 miliona vozila, frekfencija vozila preko Paštrovićke gore je bila simbolična, promet na magistralnom putu Podgorica-Budva pretdpostavlja se da je par miliona vozila godišnje, dok je Aerodrom Podgorica prošle godine opslužio preko 1,6 miliona putnika", kaže on.
Prema istoj studiji, poručuje Radulović, Jadransko-jonski tranzitni auto-put, dužine oko 100 kilometara, imao bi prosječan promet od samo 4.000 vozila dnevno, odnosno oko 1,46 miliona vozila godišnje.
"Opravdanost izgradnje bi iznosila manje od 20%. Cijena izradnje ovog auto-puta, imajući u vidu konfiguraciju terena, iznosila bi oko 3 milijarde €. Gradnja uprkos navedenim parametrima bi bila proizvod velikog neznanja, neodgovornosti ili korupcije, posebno što bi to zahtijevalo izgradnju i brze primorska saobraćajnice i nastavak bulevara od Danilovgrada do Nikšića. Pozitivni efekti njegove izgradnje, direktni i indirektni, su minimalni, degradira se reljef, stvara veliki dug, pa čak i da pomogne NATO, koji je za njega zainteresovan", navodi, između ostalog on.
Pozvao je Spajića da u neformalnom razgovoru sa njim i njegovim kolegama razmijeni mišljenja o mnogim važnim pitanjima, poput saobraćaja, zbog same Crne Gore.
