Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Bosna i Hercegovina su, ističe Radulović, pod stalnim pritiskom Srbije, koja, preko Vučićevih saigrača, održava konstantno stanje nestabilnosti u tim državama. Po njegovim riječima, potpuno je nejasno kako zapadni partneri nijesu svjesni toga već ponavljaju grešku koju su, podsjeća, devedesetih napravili sa Miloševićem.
“1996. sam bio mladi student i u širem rukovodstvu studentskog pokreta i imao sam priliku da čujem gospodina Holbruka koji je nas i Vas tada, kao opozicionara, poslao na određena mjesta i objasnio da je Milošević faktor stabilnosti. 1996. godine! Sada ponovo Vučić je faktor stabilnosti. Dakle, i tako već deset godina. Nijednu stvar koju je obećao međunarodnim partnerima 2012. godine kada je došao na vlast nije ispunio. I neće ni ovo. Sada je i dalje politički faktor stabilnosti koga podržavaju na jedan vrlo čudan način kroz formu Open Balkans”, kazao je Radulović.
Vučić pokušava da svoje ciljeve ostvari kroz Otvoreni Balkan, istovremeno, kako ističe Radulović, negirajući i blokirajući Berlinski proces i koristeći iz njega, kao sa “švedskog stola” samo ono što mu odgovara. Radulović se pita kada će se takav odnos Zapada prema Vučiću promijeniti.
“Do kada i u kojoj mjeri će sve te politike imati potpuno disperziran pogled na Balkan i neće biti unificirane čak ni od strane EU. Jer, na žalost, tu nemamo jedinstvenu spoljnu politiku EU već samo niz individalnih spoljnih politika zemalja članica, naročito onih velikih, koje apsolutno ne djeluju jedinstveno”, rekao je Radulović.
U Crnoj Gori se, po nalogu i uz finansijsku podršku presjednika Vučića, dodaje, primjenjuju dvije političke fraze osmišljene još u doba Miloševića – “I pad je let” i “Olako obećana brzina”. Na taj način se, pojašnjava, ostvaruju dva osnovna Vučićeva politička cilja u Crnoj Gori – zaustavljanje puta ka EU i ekonomski krah države. “I pad je let” očituje se kroz dešavanja u državnim kompanijama, tvrdi Radulović, a “olako obećana brzina”, koja u Crnoj Gori nema nacionalni već ekonomsko – politički predznak je, kako pojašnjava, svoju primjenu našla u djelovanju pokreta Evropa sad i ovih dana dobija novu dimenziju.
“Vi sada imate potpuno drugačiju konstelaciju političkih odnosa jer je, uz ovih 450 eura minimalne zarade, obećana i 1000 eura prosječna zarada u Crnoj Gori. I zaista su ljudi povjerovali u te bajke. Bojim se da će te bajke uskoro da završe u nečemu što će da zaboli sve, a naročito one koji su u te bajke povjerovali jer će oni biti prvi za odstrel”, smatra Radulović.
Do kada ćemo letjeti, ostaje da se vidi, kaže i poručuje da bi, zbog svega što Crna Gora proživljava u protekle dvije i po godine, tužilaštvo trebalo da se, kako kaže, probudi iz mrtvog sna i počne da radi svoj posao.
“Mislim da za naše tužilaštvo i istražne organe ima dosta posla. Da vidimo kako smo tamo sklapali ugovore. Dakle, u trenutku kada u energetskom sektoru sve energetske kompanije, kako u regionu tako i u svijetu, doživljavaju nevjerovatne profite, u Crnoj Gori energetske kompanije doživljavaju apsolutni pad. Da vidimo o čemu je tu riječ”, kaže Radulović.
“Olako obećana brzina” populizma u Crnoj Gori nije, kao u Srbiji, imala nacionalistički predznak, već, kako kaže, ekonomsko – politički, a pad traje već dvije godine i još, kako tvrdi, ne znamo kako će se završiti.
Olako obećana brzina u Crnu Goru je stigla sa mladim, obrazovanim momcima koji su, pojašnjava Radulović, obećali i ispunili povećanje minimalne zarade na 450 eura. Ali ta lako obećana brzina ovih dana, ističe, dobija novu dimenziju. Sve se kontroliše i finansira od strane Srbije i njenog predsjednika Aleksandra Vučića, kako bi, ističe Radulović, bila ostvarena njegova dva politička cilja u Crnoj Gori.
Srbija nije odmakla u pregovorima sa EU, a kako stvar stoje i neće sa ovakvom politikom i konstelacijom snaga, kaže Radulović.
