ASK je najavila pokretanje prekršajnih postupaka protiv poslanika koji i nakon isteka zakonskog roka od 30 dana nijesu podnijeli ostavku na jednu od funkcija. Pored odlazećeg premijera, ostavke na poslaničke funkcije nije podnijelo još osam javnih funkcionera.
“U slučaju da oni budu pravnosnažno osuđeni u prekršajnom postupku može im se izreći novčana kazna od 500 do 2.000 eura, što apsolutno nije adekvatna sankcija i što sigurno neće odvratiti te funkcionere, ali ni druge javne funkcionere da zakon opet ne prekrše kada budu u istoj situaciju, ocijenio je za Portal Analitika advokat Veselin Radulović.
Prema njegovim riječima, posebno je problamatično što javni funkcioneri do sada zbog kršenja Zakona o sprječavanju korupcije nijesu u skladu sa tim zakonom razrješavani, u kom slučaju ne bi mogli vršiti javnu funkciju u periodu od četiri godine od dana rarješenja.
Predsjednik opštine Tuzi Nik Đeljošaj najavio je da će se on i nekoliko drugih predsjednika opština obratiti Ustavnom sudu po ovom pitanju, poručivši da se “mora stati na put nezakonskim rješenjima”.
Radulović ističe da svako ima pravo da podnese inicijativu Ustavnom sudu radi ocjene saglasnosti zakona ili drugog opšteg pravnog akta sa Ustavom.
“Međutim, zakon propisuje da javni funkcioner koji obavlja poslove u organima lokalne uprave ne može obavljati funkciju poslanika. Takođe, predsjednik opštine je izvršni organ opštine, a jasno je da funkcioner ne može istovremeno biti dio zakonodavne i izvršne vlasti, pa ni na lokalnom nivou”, objašnjava Radulović.
Upitan da li je moguće pravnu situaciju u vezi sa ministrima i poslanicima sa dvije nespojive javne funkcije regulisati na drugačiji, prikladniji način nego što je to sada, Radulović odgovara da smatra da jeste i da važeće rješenje koje omogućava javnim funkcionerima 30 dana da odluče koju će funkciju obavljati nije dobro i nije su skladu sa Ustavom.
“Zakon je tako legalizovao jasni sukob interesa za period od 30 dana”, ističe naš sagovornik.
Takođe, dodaje, sankcije za ovu vrstu kršenja zakona morale bi biti strožije propisane, a onda tako i primjenjivane u praksi.
“Važeća zakonska rješenja, ali i njihova praktična primjena, učvršćuju partitokratiju i promovišu neodgovornost javnih funkcionera”, zaključuje Radulović.