Od 2004. godine do danas u Osnovnom sudu u Podgorici pravosnažno je osuđeno 37 osoba zbog krivičnih djela protiv polne slobode na štetu maloljetnika. Sudije su izricale kazne od tri mjeseca do tri godine zatvora, što je dosad maksimalna dosuđena kazna. To je u razgovoru za Pobjedu kazao sudija Osnovnog suda u Podgorici, Ilija Radulović.
On je kazao i da je u posljednje vrijeme došlo do porasta broja tužbi, pa samim tim i vođenja postupaka u odnosu na počinioce ovih krivičnih djela. Radulović je rekao i da su značajan broj tih krivičnih djela počinili strani državljani sa trenutnim boravištem u Crnoj Gori.
Govoreći o Krivičnom zakonu, Radulović ističe da on ne definiše jasno pedofiliju kao posebno krivično djelo, ali da su navedena ona koja spadaju u područje seksualnog zlostavljanja i uznemiravanja djece, što nadležnim organima omogućava krivično gonjenje.
Krivični zakonik je izmijenjen 2022. godine, a njime su propisane strože kazne, ali i uvedena nova krivična djela, kako bi se djeca zaštitila od zlostavljanja ili iskorišćavanja. Uvedeno je i novo krivično djelo, kojim se propisuje zloupotreba tuđeg snimka, fotografije, portreta, audio-zapisa ili spisa sa seksualno eksplicitnim sadržajem. To podrazumijeva izvršenje krivičnog djela preko kompjuterskog sistema ili na drugi način, kako bi se izradio novi ili izmijenio postojeći video ili drugi snimak, fotografija, portret, audio-zapis ili spis sa seksualno eksplicitnim sadržajem te upotrijebio ili učinio dostupnim trećem licu kao istinit.
"Potrebno je posebno istaći da se radi o krivičnom djelu koje ima potencijal da u praksi bude često, s obzirom na sve veću primjenu tehnologije i dijeljenje privatnih snimaka, naročito kod mlađe populacije", rekao je sudija Radulović.
Kakva je sudska praksa što se tiče izricanja kazni u ovim predmetima? Primjećujete li da su izrečene kazne bliže propisanom minimumu ili da čak idu ispod njega?
RADULOVIĆ: Veliki broj krivičnih djela protiv polnih sloboda u kojima se kao žrtva javlja dijete su relativno nova i od skoro propisana zakonom, tako da je još uvijek rano govoriti o sudskoj praksi u odnosu na ova djela. Ono što se zasigurno može reći jeste da krivična djela sa elementima pedofilije nijesu djela koja spadaju u tradicionalna krivična djela, tj. ona koja su tipična za naše društvo i u ranijoj praksi je bio vrlo mali broj ovakvih predmeta. Da bi se primjena zakona pokazala u praksi, potrebno je određeno vrijeme. Kada je zakonodavac propisao prvi put ovakva krivična djela, za određene radnje su bile propisane mnogo niže kazne, pa je, recimo, za prikazivanje pornografskog sadržaja djece bila propisana kazna zatvora do šest mjeseci, a danas je propisana kazna do 10 godina. Dakle, nekad su propisane kazne bile jako niske i sudovi su se kretali u okviru propisanih kazni. Danas su propisane kazne znatno veće i očekivati je da i odluke sudova budu usmjerene u tom pravcu, a kako pokazuju statistički podaci, za sada se i ide u tom smjeru.
Statistika pokazuje da je kod ovakvih delikata pojava povratništva učestala. Da li i kod nas postoji veliki broj povratnika? Postoji li neki vid kontrole osuđenih lica nakon izdržavanja kazne?
RADULOVIĆ: U Crnoj Gori od prošle godine postoji Registar za lica osuđena za krivična djela protiv polne slobode učinjena na štetu maloljetnika. Taj registar sadrži podatke o osuđivanim licima, krivičnom djelu i presudi i ti podaci se trajno čuvaju. Za sada ti podaci nijesu javno dostupni, ali za vrijeme trajanja pravnih posljedica presude mogu se dostaviti na zahtjev državnog organa, privrednog društva i druge organizacije. Prednosti forimiranja registra su višestruke i isti je bitan ne samo kao statistička baza, već i radi uticaja na same učinioce djela, ali i na obavezu organa koji obavljaju poslove koji se tiču rada sa djecom da prije zaposlenja lica provjere da li isto eventualno prolazi kroz evidenciju pedofila, na koji način će se spriječiti mogućnost da ovakva lica rade sa djecom, a što se u praksi često nažalost zna desiti.
Posebno su važne izmjene Krivičnog zakonika kojima je propisano da će se osuđenim licima zbog izvršenja krivičnih djela protiv seksualne slobode na štetu djeteta izricati posebne mjere u koje spadaju obavezno javljanje policiji, zabrana posjećivanja mjesta okupljanja djece posebno obdaništa, škola, igrališta i slično, obavezna posjeta stručnim savjetovalištima i ustanovama, obavezna prijava promjene prebivališta, boravišta ili radnog mjesta i u konačnom obavezna najava putovanja u inostranstvo.
Da li su izmjene zakona dovoljna garancija da će se spriječiti povratništvo i smanjiti broj ovih krivičnih djela?
RADULOVIĆ: Posljednjim izmjenama zakona isti je gotovo u potpunosti usklađen sa međunarodnim standardima za borbu protiv učinilaca krivičnih djela protiv seksualnih sloboda i isti daje širu mogućnost organima gonjenju da nedozvoljenu seksualnu radnju podvedu pod obilježje nekog krivičnog djela. Kazne koje su predviđene za ova krivična djela su relativno visoke i po tome naš zakon spada u najstrože zakone u Evropi. Sama zaprijećena visina kazne, a kazna koja se izriče učiniocu je samo jedan od metoda borbe protiv kriminala, ali ne primarni i isključivi.
Svrha kažnjavanja jeste postizanje generalne i specijalne prevencije i slanje jasne poruke da se ovakva devijantna ponašanja neće tolerisati i da je u odnosu na učinioca zaprijećena stroga kazna. No, veoma je bitno istaći da je pedofilija vezana za mentalno zdravlje učinioca krivičnog djela i da je jako bitno u odnosu na učinioca sprovoditi mjere liječenja kako bi se njegovo stanje stabilizovalo i kako bi se moglo očekivati da će učinilac nakon puštanja na slobodu svoje ponašanje uskladiti sa normama društva.
Koliko su ovakvi predmeti teški za postupanje i koliko činjenica da se radi o djeci otežava rad?
RADULOVIĆ: U Crnoj Gori postupanje prema maloljetnicima kao počiniocima krivičnih djela, te djeci maloljetnicima kao učesnicima u postupku, regulisano je Zakonom o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku. Postupak se mora zasnivati na poštovanju ljudskih prava, osnovnih sloboda i najboljeg interesa maloljetnika - njihove zrelosti, stepena razvijenosti, sposobnosti i ličnih svojstava - uz težinu krivičnog djela, te u cilju njihove rehabilitacije i socijalne reintegracije.
Uvažavajući potrebu pružanja pune zaštite djeci i maloljetnicima koji učestvuju u krivičnom postupku, Zakon o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku sadrži poseban skup zaštitnih odredbi koje se primjenjuju na maloljetnike koji su oštećeni krivčnim djelom, kao i one koji se u krivičnom postupku saslušavaju kao svjedoci. Tijela koja sudjeluju u postupku prema maloljetniku u postupku za krivična djela u kojima je dijete ili maloljetnik oštećen, kao i druga tijela i ustanove od kojih se traže obavještenja, izvještaji ili mišljenja, dužni su urgentno postupati. Učesnici u postupku, uključujući i medije, dužni su brinuti se o zaštiti privatnosti maloljetnika, uključujući zaštitu identiteta i podataka koji mogu otkriti identitet.
U postupcima za krivična djela u kojima je oštećeno dijete ili maloljetnik ili se saslušava kao svjedok radnje preduzimaju osobe koje su stekle posebna znanja iz područja prava djeteta i pravila postupanja sa maloljetnim počiniocima krivičnih djela i maloljetnicima kao učesnicima u krivičnom postupku, vodeći računa o dobi, ličnim karakteristikama, obrazovanju i okolnostima u kojima maloljetnik živi.
Uspostavljene su i stručne službe za pružanje pomoći sudovima i državnim tužilaštvima u postupanju sa maloljetnim počiniocima krivičnih djela, a čine ih stručnjaci različitih profila (socijalni radnici, psiholozi, pedagozi...), koji mogu davati stručna mišljenja, obavještenja i drugu pomoć u postupanju prema maloljetnom počiniocu krivičnog djela, u skladu sa zakonom. U postupanju, sudovi se brinu da se žrtva ne izlaže ponovnoj viktimizaciji niti da prolazi traumu samog izlaska pred sud. U slučajevima seksualnog zlostavljanja, kada je žrtva dijete/maloljetnik, sve dok postoje dokazi koji podliježu ispitivanju, žrtva ne mora svjedočiti i biti ispitana od strane okrivljenog na glavnom pretresu.
Još jedan od izazova koji se često ističe i koji ste sami spomenuli jeste neprijavljivanje ovih krivičnih djela. Koji su glavni uzroci za to i na koji način bismo mogli da prevaziđemo taj problem u budućnosti?
RADULOVIĆ: Mišljenja sam da je najvažnija edukacija djece. Potrebno je edukovati djecu o ponašanjima koja su nedozvoljena, kako da ih prepoznaju i kome da se obrate ako su žrtve takvog ponašanja. Nažalost, česte su situacije da su djeca žrtve članova sopstvene porodice, tako da je ključno da se institucionalno, u sklopu vaspitno-obrazovnih ustanova obezbijedi podrška i mjesto gdje će se djeca osjećati dovoljno sigurno da mogu da se obrate stručnom licu ukoliko doživljavaju bilo kakvu vrstu zlostavljanja. Potrebno je i što otvorenije pričati u javnosti o svim ovim problemima, kako bi se uklonila stigma koja postoji i kako bismo što više uklonili osjećaj srama, krivice i potiskivanja koji često postoje kod žrtava seksualnih delikata, a naročito djece.
Osim toga, za ukazati je da žrtva – dijete, često nije dovoljno osnažena da prijavi učinioca krivičnog djela, a takođe nekada nije ni svjesna da se nad njom vrši krivično djelo. U tom pravcu je bitno da roditelji vode računa o djeci na adekvatan način vodeći računa o mjestima koja djeca posjećuju, licima sa kojima dolaze u kontakt, kao i na zloupotrebu interneta i dostupnih podataka.
Na koji način se pruža zaštita žrtvama u toku i nakon postupka?
RADULOVIĆ: U praksi je evidentno da oštećeni, nakon što postanu žrtve i trpe nedozvoljene radnje, mijenjaju svoje uobičajeno ponašanje, djeca se često povlače u sebe, smanjuju kontakt sa okolinom, popuštaju u školi i izbjegavaju mjesta na koja su uobičajeno boravila i slično. Dakle, roditelji i profesori su ti koji bi ovakve promjene ponašanja trebalo prvi da prepoznaju i da kroz razgovor otkriju uzrok takvih promjena i nadalje prijave eventualno krivično djelo. Ne može se očekivati od žrtve koja nije dovoljno snažna da sama prijavi djelo, već vaspitno-obrazovani sistem i porodica im moraju pružiti podršku u tom pravcu. U radu na ovim predmetima učestvuju sudije koje su prošle specijalne obuke za rad sa maloljetnicima i svakako koje pokazuju poseban senzibilitet za rad sa djecom.
Cilj našeg postupanja jeste da žrtva koja je maloljetnik postupak prođe sa što manje posljedica i da iz istog izađe uz podršku institucija kao osnažena ličnost. Tek kad svako iz svog ugla postupanja, roditelji, profesori i mediji i sudovi, policija i zdrastveni sektor budu davali svoj maksimum u borbi protiv pedofilije i sličnih devijantnih ponašanja može se očekivati smanjenje ove pojave.
