Apelacioni sud nije uvažio ocjenu prvostepenog suda da su Zoran i Zdravko Radulović krivi samo za krivično djelo nasilničko ponašanje kojim su ugrozili spokojstvo građana i javni red i mir.
Prvostepenu presudu je u martu 2018. godine izrekao sudija Višeg suda u Podgorici Predrag Tabaš.
Vijeće sudije Tabaša tada nije prihvatilo kvalifikaciju Višeg državNog tužilaštva da su braća Zoran i Zdravko Radulović i njihov ujak Danilo Jovanović ubili Boljevića na svirep i bezobziran način.
Prema nalazu vještaka psihijatrijske struke, Jovanović koji je osuđen za ubistvo Boljevića, bio je u stanju afekta jakog straha u vrijeme ubistva.
Nalazom je utvrđeno da optuženi ne boluje od trajnog duševnog oboljenja i da nije razvio model agresivnog ponašanja.
Vještak je dodao da su kod okrivljenog, nakon ubistva, prisutni stalna strijepnja, oprez, nesigurnost i bojazan.
Sa druge strane, zastupnica optužnice, tužiteljka Ljiljana Lakić kazala je da navode vještaka demantuju dokazi i video snimak na kojem se vidi kada optuženi dolazi i kako je počinio ubistvo.
- Prije toga je bio u svom automobilu i čitao novine, nakon što je čuo pucnje uputio se kod svojih sestrića – kazala je ranije tužiteljka Lakić.
Prema optužnici, Zoran Radulović došao je do pokojnog Boljevića, pozdravio se s njim a potom ga, ničim izazvan, udario čašom po licu čime mu je nanio tjelesnu povredu.
- Nakon toga je nastavio da ga pesnicama udara po glavi i tijelu u čemu mu se pridružio i njegov brat Zdravko, naočigled zaposlenih i gostiju lokala. Pri tome su optuženi čitavo vrijeme pokazivali izrazitu grubost, drskost i bezobzirnost u fizičkom nasilju nad pokojnim Boljevićem u savladavanju otpora koji im je pružao dok je pokušavao da se odbrani od napada - navodi se u optužnici.
Pošto su Radulovići savladali pokojnog Boljevića, optuženi Jovanović je, kako je navedeno u optužnici, ,,ostvario njihovu zajedničku odluku da se oštećeni liši života“, odnosno da u žrtvu ispali tri metka od kojih ga je jedan pogodio u glavu.
