„Iznenadnom blokadom članstva u Savjet Evrope, EU umjesto Srbije neopravdano kažnjava Kosovo“, ocijenio je za Portal Analitika Baškim Rahmani, stručnjak i profesor na AAB koledžu, Fakultetu za javnu upravu i kosovskom Pravnom fakultetu.
U razgovoru za naš portal, on ukazuje da međunarodna zajednica i dalje sjedi na dvije stolice, dok Aleksandar Vučić priprema teren za stvaranje novog srpskog sveta. Ističe i da odnose Kosova i Crne Gore ne mogu poremetiti pojedinci, jer je, kako kaže, riječ o zemljama snažno orijentisanim prema EU.
EU vrši pritisak na Kosovo, dok Srbija flagrantno krši sporazume
Govoreći o Zajednici srpski opština (ZSO), sagovornik Analitike smatra da je važno osvrnuti se na dva sporazuma.
“Prvi je Sporazum o normalizaciji odnosa između Kosova i Srbije postignut u aprilu 2013. i Sporazum o putu normalizacije između Kosova i Srbije, postignut u februaru 2023. godine. Prvi sporazum sastoji se od 15 tačaka, od kojih se šest odnosi na stvaranje Zajednice srpskih opština. Ovaj sporazum je potpisala i potom ratifikovala Skupština Kosova, dok u Srbiji nije prošao proces ratifikacije”, podsjeća Rahmani.
Sporazum se, kako dodaje, nije bavio samo stvaranjem ZSO, već je predviđao dodatne obaveze. Napominje da je na osnovu tog dokumenta, 2015. godine potpisan drugi sporazum, poznat kao Sporazum o principima, koji prati implementaciju prvog.
“Ubrzo nakon ovoga, drugi sporazum je poslat Ustavnom sudu Kosova koji je utvrdio da se njime krši Ustav Kosova, ali je istom presudom naveo da je ZSO obaveza Vlade Kosova, samo na osnovu prvog sporazuma. ZSO je bila predviđena i Ahtisarijevim planom koji je odobrila Skupština Kosova, dok ga je Srbija odbila”, podsjetio je Rahmani.
Naglašava da bi nepristrasni naučnici, diplomate, političari, mogli postaviti brojna pitanja, kao što su: kako se odvijalo posredovanje, da li su stranke ravnopravno tretirane, zašto je jedna strana ratifikovala, a druga ne…
“Zašto tražiti njegovo sprovođenje bez uzimanja u obzir presude Ustavnog suda? Zašto je bilo dosta prostora za nejasnoće u smislu sadržaja, stranaka i posredovanja”, podvukao je Rahmani.
I pored svega navedenog, on ističe da je pritisak u vezi stvaranja ZSO izražen samo prema Kosovu, dok takav pritisak u odnosu na Srbiju izostaje.
Podsjeća da su Srbija i Kosovo 23. februara 2023. u Briselu dogovorili sporazum pod nazivom Put ka normalizaciji, s aneksom implementacije dogovorenim u Ohridu u martu iste godine.
“Ovo je sporazum koji se smatra dobrom osnovom za normalizaciju odnosa između Kosova i Srbije. Ima 11 tačaka i važno je napomenuti da je pitanje ZSO obuhvaćeno članom 7 ovog sporazuma. EU ga smatra zvaničnim pravno obavezujućim dokumentom”, napominje Rahmani.
Sagovornik Analitike naglašava da ovaj sporazum proizilazi iz Francusko-njemačkog plana.
Ocjenjuje da su evidentna tri pristupa kad je riječ o implementaciji sporazuma.
“Stav Srbije koja je jasno stavila do znanja da neće prihvatiti sporazum ili njegov veći dio. Stav Kosova prema kojem je Kosovo u potpunosti posvećeno potpisivanju i primjeni sporazuma u cjelosti. Stav EU koja smatra da je sporazum pravno obavezujući za stranke. Štaviše, sada je to obaveza Srbije koja je uključena u poglavlje 35 u procesu evropskih integracija”. Šta sada imamo? Imamo Kosovo koje izražava spremnost da počne sa implementacijom. Imamo EU koja ne preduzima nikakve konkretne korake i Srbiju koja ne samo da usmeno odbija sporazum, već ga oštrim koracima otvoreno krši”, pojasnio je Rahmani.
Imajući to u vidu, kako dodaje, postavlja se pitanje može li i treba li EU da osudi Srbiju koja materijalno i konkretno djeluje kršeći član 4. Sporazuma.
Da li SZO vodi stvaranju nove RS ili djelimičnoj aneksiji
Sagovornik Analitike smatra da ZSO nema nikakve veze sa očuvanjem mira i suživota na Kosovu.
“Trebalo bi postaviti mnoga pitanja, prije svega o potrebi za stvaranjem ove asocijacije. Da li govorimo o nečemu što se odnosi na slobodno udruživanje ljudi ili govorimo o nečemu što će biti kopija Republike Srpske? Ili možda prvi korak u namjeri da se odvoji dio teritorije Kosova? Ili mnogi drugi mogući poduhvati? Da li govorimo o boljoj integraciji srpske manjine na Kosovu”, upitao je Rahmani.
Podvlači da je pitanje integracije srpskog stanovništva na Kosovu shvaćeno veoma ozbiljno.
“Da budem jasan. Ne kažem da Kosovo ne bi trebalo da dozvoli takav mehanizam. Asocijacija kosovskih opština postoji više od dvije decenije i nudi mnoge mogućnosti. Kada se razgovaralo o stvaranju ZSO, govorilo se da bi to trebalo biti sredstvo za bolju integraciju srpske manjine na Kosovu”, naglašava Rahmani.
4Napominje i da je Kosovo ustavno definisano kao građanska država, a ne kao država Albanaca. Podsjeća da srpska manjina ima pravo veta kada je riječ o zakonima od vitalnog državnog interesa, kao i deset zagarantovanih poslaničkih mjesta.
“S druge strane, kosovski Zakon o samoupravi daje veoma velike nadležnosti opštinama, tako da zajednice zaista mogu da ostvare sve svoje potrebe. Ipak, ZSO nije nešto što se ne može postići, ako postoji volja da se to uklopi u Ustav Kosova”, ocijenio je on.
Prema njegovim riječima, najveći problem je stvaranje zajednice bez uticaja zvaničnog Beograda.
“Kosovo ne dozvoljava posrednička ovlašćenja. Upravljanje vrše centralne i lokalne institucije. Prilično je lako prihvatiti ZSO poštujući pravni sistem Kosova. Problem je što zvanični Beograd ima na umu nešto drugo. Glavni izazov bilo kakvog formalnog rješenja jeste kako ukinuti ili bar maksimalno minimizirati uticaj Beograda na srpsko stanovništvo na Kosovu”, podvukao je Rahmani.
Napominje da Srbi ne žive samo na sjeveru Kosova, te da su u drugim djelovima brojčano još zastupljeniji.
Potez Njemačke i Francuske nezaslužena kazna za Kosovo
Komentarišući odlaganje prijema Kosova u Savjet Evrope, sagovornik Analitike ističe da je takav scenario bio očekivan.
„Da li je ova blokada pravedna – ne, nikako. Čini se da će članstvo Kosova biti ostavljeno po strani na neko vrijeme. Neočekivano, nacrt statuta koji je predat Vladi Kosova postao je sljedeći uslov koji treba ispuniti da bi se Kosovo stavilo na dnevni red kako je ranije rečeno”, istakao je on.
Taj preduslov, kako dodaje, nije sadržan u izvještaju Dore Bakojanis.
“Nacrt statuta nazvanog Lajčakov statut predat je kosovskoj Vladi prošle godine. Kosovski premijer je naveo da ovaj predlog nije odobrila kosovska Vlada, jer prije provjere ustavnosti mora pretrpjeti izmjene koje je predložila kosovska vlada”, pojašnjava Rahmani.
Naglašava da ne razumije toliki pritisak prema Kosovu.
“Ko pročita taj nacrt statuta, čak i običan pravnik, odmah će reći da taj nacrt nije u skladu s ustavom Kosova. Kako se onda može opravdati ovaj pritisak. S jedne strane kažete da sve mora da bude u skladu sa ustavom Kosova, a sa druge strane pokušavate da nametnete nešto čime se krši ustav”, kaže naš sagovornik.
Podsjeća i da je proces apliciranja uspješno okončan. Prema njegovim riječima, u trenutku kada su postojala realna očekivanja o konačnoj odluci u korist Kosova, Njemačka i Francuska neočekivano su nametnule nove uslove. Takav potez okarakterisao je kao nezasluženu kaznu.
Rahmani naglašava da je zanimljiv zahtjev kojim se kosovskim institucijama nalaže primjena jednog dijela sporazuma, dok se protiv srpskih institucija koje grubo krše cjelokupan sporazum ne preduzimaju nikakve mjere.
Glasanje crnogorske delegacije neće poremetiti kosovsko-crnogorske odnose
Upitan da li će se nekonzistentna politika crnogorske vlasti kada je riječ o glasanju za članstvo Kosova u SE negativno odraziti na odnose dvije zemlje, odgovara da Kosovo i Crna Gora održavaju veoma dobre odnose.
“Građani ove dvije zemlje iza sebe imaju istoriju. A u toj istoriji ima toliko primjera međusobnog poštovanja ova dva naroda. Veoma dobri odnosi između Kosova i Crne Gore nijesu nešto što se vezuje za pojedince, bez obzira na kojim pozicijama se nalaze”, naglasio je Rahmani.
Prilično je lako prihvatiti ZSO poštujući pravni sistem Kosova. Problem je što zvanični Beograd ima na umu nešto drugo
Dodaje da Kosovo i Crna Gora imaju mnogo veći interes za održavanjem dobrih odnosa.
“Ove dvije zemlje su pokazale posvećenost evropskim integracijama i to je ključno. Dvije zemlje su prošle kroz teže procese i našle su načine da ih uspješno okončaju u obostranom interesu. Crnogorska manjina nema primjedbi na svoj položaj i situaciju na Kosovu”, istakao je Rahmani.
Sagovornik Analititike podsjeća da je Crna Gora tokom rata za mnoge kosovske izbjeglice bila tranzitna ili domaćinska zemlja.
“Ovo se pamti i nikada ne zaboravlja. Crna Gora je u ranoj fazi priznala državu Kosovo. Postoji toliko mnogo stvari koje povezuju ove dvije nacije i ove veze imaju veoma duboke korijene. Pojedinci mogu imati različite pristupe, različita mišljenja; u raznim prilikama mogu čak i glasati protiv, ali građani ove dvije države vide sebe u EU kojoj zaista pripadaju”, uvjeren je Rahmani.
Čak ni oštre izjave ne podstiču sumnju u zapadne diplomate
Komentarišući diplomatsku rotaciju Gabrijela Eskobara, Rahmani ukazuje kako on nije uspio da proces dijaloga između Beograda i Prištine privede kraju.
“Smatram da je gospodin Eskobar neka vrsta nekonvencionalnog diplomate. Imao je dobre namjere da riješi probleme, u nekim prilikama je bio veoma težak. Ovo nažalost nije donijelo rezultate”, naglasio je on.
Saglasan je sa stavovima da su neke Eskobarove izjave prevazišle diplomatske okvire.
“Za mene kao veoma proamerički orijentisanu osobu, a mislim da su ljudi sa Kosova sigurno najpro-američkiji narod na svijetu, izjave poput: „ako Kurti ne želi da stvara ZSO, mi ćemo je stvoriti sa alternativnim partnerima “, malo je teško razumjeti. Ko su alternative i kako? Ili druga izjava: „1,5 miliona ljudi ne može da ubijedi transatlantsku zajednicu da promijeni taktiku“. Od gospodina Lajčaka smo čuli još oštriju izjavu, da ustav Kosova nije Biblija…”, ukazuje Rahmani.
Ljudi sa prostora bivše Jugoslavije su umorni od sukoba i ratova. Svi su dovoljno propatili
Sagovornik Analitike citirao je Danijela Servera koji je nedavno kazao: „Eskobar i Lajčak su loše počeli, a završili gore. Obećali su Beogradu da će dati prioritet stvaranju Zajednice opština sa srpskom većinom na Kosovu. Na kraju nijesu postigli značajan napredak u vezi sa tim pogrešno postavljenim prioritetom."
“Ponekad se čuje pitanje zašto gospodin Lajčak ne ubijedi Vladu Slovačke da prizna Kosovo. Ovo bi pokrenulo hipotezu da bi se njegov autoritet kao fasilitatora prilično povećao. Malo je onih koji misle da on nije imao ovlašćenja da utiče na vladu svoje zemlje. U tom kontekstu, na predstavnike SAD se ne gleda sa sumnjom čak ni kada daju oštre izjave”, podvlači Rahmani.
Smatra da su SAD podržavale dijalog uz posredovanje EU.
“Međutim, američki profesor Danijel Server koji se bavi ovim pitanjem dalje je rekao: „Priština je bila posvećena Asocijaciji u Briselskom sporazumu iz 2013. godine. Ali Eskobar i Lajčak su zanemarili činjenicu da Beogradu daju nešto za nešto. Pored Asocijacije, Briselski sporazum priznaje važnost ustava i pravosudnog sistema Kosova na cijeloj teritoriji Kosova, obavezuje Srbe da učestvuju u prištinskim institucijama vlasti i obećava da će Kosovo i Srbija napredovati u EU bezmeđusobnog miješanja”, podsjeća on.
Rahmani smatra da je ruska invazija na Ukrajinu uticala na tok dijaloga.
“Zapad je pokušavao da drži Srbiju daleko od Rusije i stoga su politika i pritisci bili veoma meki prema Srbiji i malo drugačiji prema Kosovu. Hoće li se ovo nastaviti? Ne znam! Kada je dijalog počeo (kako je navedeno, prije više od deset godina) rečeno je da će se završiti međusobnim priznanjem ove dvije države. To što jedna strana kaže, to se nikada neće desiti, a pritisak samo na drugu neće biti put ka odgovarajućem rješenju”, kategoričan je Rahmani.
Kako navodi, bivši predsjednik Slovenije Borut Pahor pominje se kao mogući nasljednik Lajčaka.
“Imaće veoma težak zadatak i nadam se da neće početi od nule. Moram nešto da kažem i za kosovske pregovarače. Vlade su svrgnute, a kao razlog je naveden dijalog. Ove vlade nijesu imale dovoljno znanja i/ili hrabrosti da se nose sa obavezama proisteklim iz sporazuma iz 2013. godine”, smatra on.
Podvlači da nikada nije bilo političkog konsenzusa u vezi s primjenom ranije pomenute odluke Ustavnog suda.
Dodaje da je nacrt statuta SZO odavno trebalo da izradi Kosovo i da se ne dozvoli situacija da dođe kao nešto što je servirano sa namjerom da bude nametnuto. Ističe da kosovski odgovor na međunarodni pritisak mora biti proaktivniji i agresivniji, te da EU mora osuditi flagrantna kršenja sporazuma, dodajući da odluka Komiteta ministara o odbijanju članstva može samo pogoršati situaciju.
Vučić jasno orijentisan prema Kini i Rusiji
Govoreći o politici Aleksandra Vučića i potencijalnim regionalnim sukobima, Rahmani je kazao da je strah uvijek prisutan.
“Srbiju vodi političar koji se nikada zvanično nije distancirao od prošlosti. Vučić je jasno orijentisan prema Kini i Rusiji, a do sada je „dobro igrao sa EU i SAD koje sjede istovremeno na dvije stolice. Očigledno, i nema potrebe za dubokom analizom kako bi se podvukao njihov uspjeh u pokušaju da Srbija bude daleko od Rusije i Kine”, navodi Rahmani.
U nastojanju da se izbjegne svaki potencijalni novi rat na Balkanu, kako podvlači, šargarepa je više data Srbiji, a štap je ostavljen Kosovu.
“Vučić faktički ima kontrolu nad Srbima u Bosni i Hercegovini, na Kosovu i u Crnoj Gori i na neki način priprema nove korake za “novi srpski svet“. Šta je pravi sadržaj „novog srpskog sveta“ još uvijek nije jasno”, ocjenjuje naš sagovornik.
Vučić je, kako dodaje, u više navrata svojim izjavama izašao iz okvira nacionalističke retorike.
“Da se podsjetimo, njegovo političko porijeklo je veoma nacionalističko. Zar nije bio ministar u Vladi Miloševića? Nije li on 1995. dao čuvenu izjavu „...ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu muslimana“? Nije li on bio osoba vezana za Šešelja...”, napominje Rahmani.
I pored svega navedenog, međunarodna zajednica, ističe, i dalje ćuti.
“U njegovoj novoj Vladi imate dva člana koje SAD tretiraju kao persone non grata. Ne vjerujem da bi bilo koja Vlada, bar ne iz regiona, imala toliko hrabrosti da u svom sastavu ima persone non grata-s. Vučić jeste, nažalost”, ukazuje Rahmani.
Ipak, kako ističe, riječ je o demokratski izabranom predsjedniku, a u demokratiji samo birači odlučuju hoće li podržati lidera. Napominje i da teroristički napad u Banjskoj nije osuđen od strane Srbije.
“Prijetnje novim ratom postoje. Slogani poput „kad se vojska na Kosovo vrati” česti su na društvenim mrežama. Ovo više pominjem kao postojeći potencijal, inače zaista ne vjerujem u to iz dva razloga: u tom prijetećem ratu će svi izgubiti, dok ja čvrsto vjerujem da ljudi više vole mir i blagostanje nego rat i ubistva”, kaže Rahmani.
Dodaje da je na Kosovu priličan broj NATO trupa, za koje niko ne vjeruje da će dozvoliti širenje novog rata na Balkanu.
“Prijetnje su na mjestu, ali mnogo veći broj ljudi želi mir i dobre odnose među državama. Poziv na mir je svuda završen. Na nama je da djelujemo. Civilno društvo, intelektualci, mediji, svi. Na Kosovu, u Srbiji, u Crnoj Gori, u Bosni i Hercegovini, Sjevernoj Makedoniji, Albaniji… Svuda. Pozovimo i djelujmo za mir. Nije dovoljno ako se samo molimo za to. Ne dozvolite da nam političari ruše sadašnjost i uništavaju našu budućnost. Ljudi sa prostora bivše Jugoslavije su umorni od sukoba i ratova. Svi su dovoljno propatili. Ljubav i mir će prevladati. Trudimo se da to postignemo i siguran sam da ćemo uspjeti”, zaključuje Rahmani.
