Hendikep je termin koji se ne smije koristiti, poručuje Rakočević, jer na to obavezuje Konvencija o pravima lica sa invaliditetom.
„Strategija za lica sa invaliditetom, da je tako kratko nazovemo, je drugi strateški dokument ovog tipa usvojen u Crnoj Gori, sa periodom važenja od 2022.do 2027.godine. U okviru strateškog cilja, koji je usmjeren na zabranu diskriminacije i poboljšanja položaja svih lica sa invaliditetom u Crnoj Gori, imamo 12 operativnih ciljeva, a upravo je ono što je karakteristika ovog drugog strateškog dokumenta jeste što posebno targetira žene i djevojčice sa invaliditetom, kao poseban operativni cilj, koji je usmjeren na to da se ženama i djevojčicama sa invaliditetom omogući uživanje svih svojih ljudskih prava, u skladu sa modelom invaliditeta zasnovanom na ljudskim pravima, a ne na socijalnom modelu, kakav je bio do sada. Tu je predviđen čitav niz aktivnosti, a moram reći da prvi dvogodišnji period praćenja sprovođenja strateškog dokumenta nije dao očekivane rezultate, iz prostog razloga što smo imali različite kako društvene, tako i socijalne izazove, pandemiju covod-a, potom došlo je bilo i do ukidanja Direktorata za zaštitu i jednakost lica sa invaliditetom, a Direktorat ima koordinativnu ulogu u procesu implementacije Strategije“, rekla je Rakočević.
Samom ratifikacijom Konvencije o pravima lica sa invaliditetom , objašnjava Rakočević, Crna Gora je dala primat primjeni Konvencije u odnosu na sve ostale akte, u skladu sa članom 9, Ustava Crne Gore, dodaje ona, kojim je propisano da potvrđeni međunarodni ugovori imaju primat nad nacionalnim zakonodavstvom.
„Konvencija je prenesena u nacionalni pravni sistem donošenjem Zakona o ratifikaciji Konvencije i opcionog protokola. Kada je u pitanju pristup pravdi, mi u našoj Strategiji kao poseban operativni cilj imamo pristup pravdi, te stoga su tu i prepoznati organi, koji su dužni da sprovedu aktivnosti koje su planirane Strategijom. Mi kao tijelo, kao Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava,kao organ koji koordinira samim donošenjem i sprovođenjem akcionog plana za implementaciju Strategije smo negdje krajem juna ove godine izvijestili Vladu i sačinili jednu analizu stanja i izvještaj o implementaciji, i bio je slab učinak kada je u pitanju oblast pristupa pravdi, međutim, ono što je dobro jeste što sve aktivnosti, koje nijesu realizovane, za prvobitni, odnosno dvogodišnji period, su našle svoje mjesto u aktivnostima za ‘24.i ‘25.godinu, i ono što mogu sada, u času potvrditi jeste da sve aktivnosti, gotovo sve aktivnosti, koje su bile planirane za prvi kvartal, odnosno prva dva kvartala ‘24.godine su realizovale, odnosno ako izuzmemo neke zakone čije se usvajanje tek očekuje“, naglasila je Rakočević.
Kada je u pitanju dostupnost Konvencije, podsjeća ona, na lako razumljivom augmentativnom i jezicima manjina, Ministarstvo radi na tome, te, kako kaže, očekuje da će imati pomake u tom smislu. Direktorat je sa radom počeo početkom marta , podsjeća Rakočević, i za ti osam mjeseci je trebalo uraditi puno toga, a tu su, dodaje ona, formirani Savjet za prava lica sa invaliditetom, kako kaže, kao Vladino tijelo koje čine, osim predstavnika Vlade i reprezentativni predstavnici nevladinih organizacija.
„Zapošljavanje žena sa invaliditetom dosta zavisi i od toga koliko su žene sa invaliditetom osnažene ili nijesu osnažene, da same pokreću inicijative. Ono što mogu pouzdano reći jeste podatak da znam da se izdvajaju značajna finansijska sredstva preko ZZZCG koja bi trebala da omoguće svim licima sa invaliditetom da se zaposle. Sa druge strane, priča o osnaživanju žena, naročito žena sa invaliditetom u ruralnom područjima je jedna posebna tema i jedna tema koja je zahtijevala, po osnivanju Direktorata, jedan analitičan pristup, jer istraživanja koja su rađena krajem prošle godine, više istraživanja je pokazalo da su žene i djevojčice sa invaliditetom, naročito žene u ruralnim područjima, u riziku od višestruke i intersekcijske diskriminacije, ne samo sistemske, nego i diskriminacije kad je u pitanju njihovo osnaživanje, njihova pristupačnost informacijama, potom i sami donosioci odluka i lokalne zajednice, koji imaju ulogu da omoguće i obezbjede, svima koji žive u toj lokalnoj zajednici, takođe imaju značajnu ulogu, te stoga treba dosta truda i rada“, zaključila je Rakočević.
