Čak i letimičan pregled medijskih napisa u posljednjih nekoliko godina ukazuje na činjenicu da se u Crnoj Gori sporadično uništavaju ogromne količine droge. Tako je u nikšićkoj fabrici „Javorak“ sredinom 2020. godine uništeno preko pet tona narkotika, a dvije godine kasnije, u septembru 2022, preko dvije tone.
Nedavni slučaj kopanja tunela do depoa Višeg suda u samom jezgru glavnog grada, ukazao je i na činjenicu da se samo u toj instituciji trenutno nalazi oko 9,5 tona zaplijenjene droge.
Raspopović u razgovoru za Pobjedu objašnjava da je u Crnoj Gori praksa, u skladu sa važećim zakonskim rješenjima, takva da se zaplijenjena droga vještači i da se nakon tog postupka dostavlja nadležnom organu za sprovođenje postupka, što će reći sudovima.
Droga se, kao dokaz, čuva do okončanja sudskih postupaka, a s obzirom na crnogorsku sudsku praksu i prosječno trajanje takvih postupaka to veoma često traje godinama. Osim toga, kako kaže Raspopović, postoje i količine droge koje su zaplijenjene po nepoznatom učiniocu koje se najčešće čuvaju u prostorijama policije do neke odluke pravosuđa koja slijedi nakon sprovođenja istraga i ostalih radnji.
"Obično droga stoji u višim sudovima u Podgorici i Bijelom Polju i objektima policije dok se čekaju okončanja sudskih postupaka, a riječ je o ogromnim količinama. Nekada se čeka, kada nema velikih količina zaplijenjene droge, da se količine prikupe, kako bi se uništile, ali se dešavaju i situacije da se zaplijeni ogromna količina u kratkom vremenskom roku koju takoreći fizički nemamo gdje da smjestimo, a mora na uništenje čekati pravosnažno okončanje postupaka", ističe Raspopović.
Problem sa čuvanjem zaplijenjene droge je dugogodišnji, a Raspopović kao rješenje vidi izmjene zakona u pravcu kojim bi se omogućilo, kada su u pitanju velike količine zaplijenjene droge, da se za sudski postupak kao dokaz čuva reprezentativni uzorak u odnosu na ukupnu količinu, a da se ostatak, nakon sprovedenih komisijskih mjerenja i ostalih radnji poput foto elaborata i slično, odmah uništava.
"Izmjenama zakona bi bilo omogućeno da se nakon izuzimanja tog reprezentativnog uzorka, koji služi za analizu i dalje vještačenje tokom postupka, preostali dio velikih količina zaplijenjene droge može komisijski uz prisustvo nadležnih uništiti ne čekajući okončanje postupaka", kaže Raspopović.
Ovo je, prema njegovom mišljenju, veoma važno jer čuvanje ogromnih količina psihoaktivnih supstanci u depoima sudova, kancelarijama tužilaštava i prostorijama policije ima direktan uticaj na zdravlje ljudi.
"Isparenja od psihoaktivnih susptanci negativno i štetno utiču na zaposlene u ovim institucijama. Ideja je, takođe, da Crna Gora, u skladu sa međunarodnim standardima, treba da ima jedan određen prostor, ili objekat, koji bi bio na standardizovan način napravljen i opremljen sa svim neophodnim sistemima video-nadzora i elektronske zaštite, gdje bi se na ispravan način čuvale sve praškaste i biljne materije", kazao je Raspopović.
On ističe da su to iskustva partnerskih zemalja, navodeći primjere država gdje se zaplijene tone neke supstance u samo jednom ilegalnom transportu.
"Ako je u tovaru identična droga, koja je pakovana na identičan način, to se sve konstatuje komisijski, forenzičari urade svoj dio posla, odrade se mjerenja, foto i video elaborati, i onda se uzima određeni uzorak, a ostatak se odmah uništava, jer je u pitanju jedna te ista materija, pa se umjesto tona, do okončanja sudskih postupaka, čuva nekoliko kilograma droge", navodi Raspopović.
On nije mogao precizirati kolika je najveća količina droge koja se čuvala najduži vremenski period u depoima sudova, kancelarijama tužilaštava ili policije u Crnoj Gori prije uništenja, ali je ispričao sopstveno iskustvo.
"Ne mogu tačno precizirati, ali kad sam bio zaposlen u Ministarstvu unutrašnjih poslova, u jednom momentu u laboratoriji za kriminalističku tehniku, u kojoj sam radio, bilo je nekoliko tona psihoaktivne supstance – marihuana. To su uglavnom bile količine po nepoznatom učiniocu koje smo mi po nalogu suda bili u obavezi da čuvamo u našem prostoru, a to je bio prostor u kojem smo mi morali i radili. Tako da je ovo jedan dugogodišnji problem koji se mora na pravi način riješiti uz međuresorsku saradnju i uz mišljenje i uvažavanje stručnih ljudi koji se bave ovim poslovima, kao i ljudi iz Ministarstva pravde koji će raditi na izmjenama i dopunama zakona, gledajući kako su to neke druge države uredile", navodi Raspopović.
On ukazuje da su opasnosti po zdravlje zaposlenih izuzetno realne, jer je poznato da sve materije mogu u nekom periodu promijeniti sastav i svojstva.
"Recimo kanabis, kao i svaka druga biljna vrsta, vremenom se može mijenjati u nekom prostoru gdje ima vlage ili drugih uslova kakvi su kod nas u ljetnim mjesecima kada su veća isparenja. Znači, za sve to treba da postoje uslovi, odnosno standardizovani načini čuvanja do uništenja, kako bi prije svega zaštitili zdravlje ljudi, ali i spriječili eventualne zloupotrebe", ističe Raspopović.
Dugogodišnje čuvanje opojnih supstanci, prema njegovim riječima, u prostorima gdje ljudi svakodnevno dolaze na posao i provode više sati, definitivno utiče na njihovo zdravlje i to je osnovni i najveći problem.
"Pravci u kojima je neophodno djelovati su da se rasterete državni organi čuvanja enormnih količina droga do pravosnažnih okončanja postupaka i čuvanje zdravlja zaposlenih. Besmisleno je čuvati tolike količine droge, jer je njena sudbina unaprijed poznata – ona se uništava", zaključio je Raspopović
