Ministarstvo finansija poništilo je rješenje kojim je Uprava za katastar odbila zahtjev mještana sela Prekornica u cetinjskoj opštini uskraćujući im mogućnost da budu pravno zainteresovana strana u postupku u kojem Srpska pravoslavna crkva traži da se upiše kao vlasnik nad mjesnom Crkvom Svetog Nikole i pripadajućim grobljem.
Ocjenjujući da Uprava za katastar – Područna jedinica Cetinje – nije pravilno i potpuno primijenila norme, drugostepeni organ naložio je da se poništi rješenje kojim je katastar odbio zahtjev mještana da budu aktivno legitimisana strana u postupku i predmet vratio na ponovno postupanje, odnosno da u skladu sa činjenicama razmotri zahtjev mještana Prekornice.
Čiji se interes brani
Prof. dr Rade Ratković, u ime mještana i bratstava Prekornice, pozdravio je odluku Ministarstva finansija, uz očekivanje da će u ponovljenom postupku biti uključeni kao stranka kako bi ponudili dokaze da SPC, odnosno Mitropolija crnogorsko-primorska nije ni imala argumentaciju da podnese zahtjev da se na njeno ime upiše lokalna Crkva Svetog Nikole i groblje na kojem počivaju preci i rodbina mještana.
"Računamo da će se ovoga puta držati zakona i uključiti nas u postupak, ali ništa se ne može garantovati, jer je sadašnja Uprava katastra podređena interesima tuđe crkve i zanemaruje interese građana. Pritom ignoriše običajno pravo do kojeg se u Crnoj Gori držalo ništa manje nego do pozitivnog prava, o čemu svjedoči i Opšti imovinski zakonik Valtazara Bogišića, koji upravo počiva na običajnom pravu", naveo je Ratković.
Prema njegovim riječima, neprihvatljivo je stanje u kojem državna uprava, zbog promjene političke strukture, radi otvoreno protiv interesa svojih građana.
Naglašava da primjeri pokušaja prisvajanja crkava i grobalja prevazilaze naše domaće podjele, ko je Srbin, ko Crnogorac, već zadiru u tradiciju.
"Tako smo došli do situacije da katastar bez velikih problema i dokaza priznaje pravno svojstvo crkvi da pretenduje na imovinu, a ignoriše ljude čiji su preci sahranjeni na seoskim grobljima ili su svojim prilozima i radom gradili te iste bogomolje", ističe Ratković.
Prema njegovim riječima, neustavna promjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti i usvajanje „sramnog, takozvanog Temeljnog ugovora“ doveli su do posljedice da sada bratstvenička i plemenska groblja svojata SPC, iako su uvijek bila privatno vlasništvo ili komun.
"U Crnoj Gori i dalje se izgovora zakletva: Ako nije, groba mi očevog“. I sada treba, odjednom, da seoska, plemenska groblja postanu crkvena svojina?! U situaciji kada SPC čak bez ovlašćenja prekopava grobove pojedinih crnogorskih vladika, što onda mještani da očekuju ako im crkvu i grobove uz amin države Mitropolija prepiše na sebe", upitao je Ratković.
(Ne)utemeljeni zahtjev
Nakon što je Mitropolija crnogorsko/primorska 6. juna podnijela zahtjev Upravi za katastar i državnu imovinu za upis prava svojine iz prava korišćenja na Crkvu Sveti Nikola, predstavnici četiri prekornička bratstva (Vučkovići, Banovići, Laličići i Ratkovići) su 13. avgusta održali zbor i nakon toga istupili sa zahtjevom prema katastru da ih kao pravno zainteresovanu stranu uvrsti u postupak. Obrazložili su da su crkvu prije 160 godina podigla, a od tada i održavala prekornička bratstva i namjeravali su da u postupku kao neosnovan ospore zahtjev MCP koja je, pored crkve, tražila upis i nad kompletnim prostorom crkvene porte, uključujući i grobove predaka i grobna mjesta koja su svako pojedinačno privatna svojina.
Kao i u slučaju zahtjeva mještana Ljubotinja, u odnosu na Sabornu crkvu Svetog Dimitrija i Crkve Stevog Danila, mještani Prekornice su odbijeni od Uprave za katastar a slučaj je upućen na drugostepeni organ – Ministarstvo finansija.
Podsjetimo, područna jedinica Uprave za katastar i državnu imovinu nije sporila u oba ova slučaja aktivnu legitimaciju SPC, ali jeste zahtjev mještana koji su naveli da imaju dokaze da su bogomolje gradili njihovi preci uz podršku tadašnje Knjaževine Crne Gore i da Mitropolija nikada nije imala crkve u svojini, niti to pravo može da dokaže kroz hronologiju upisa, sem što računa na novoutemeljene odredbe ugovora između države i SPC kojim se precizira prepis vlasništva za sve crkve „koje do sada nijesu upisane“.
U članu 7 ugovora, koji su 3. avgusta potpisali premijer Dritan Abazović i patrijarh srpski Porfirije, navodi se da se „država obavezuje da, u skladu sa sopstvenim pravnim poretkom, izvrši uknjižbu svih neupisanih nepokretnosti u vlasništvo Mitropolije crnogorsko-primorske, Eparhije budimljansko-nikšićke, Eparhije mileševske, Eparhije zahumsko-hercegovačke i njihovih crkveno-pravnih lica kojima pripadaju“.
SPC, odnosno Mitropolija i eparhije ove organizacije su od maja podnijele niz zahtjeva za upis vjerskih objekata na njeno ime. Mnogi od ovih zahtjeva nijesu dospjeli u fokus javnosti jer je riječ o seoskim crkvama i grobljima u mjestima koja nijesu gusto naseljena ili mještani nemaju podatke da su „na tapetu“ njihove lokalne bogomolje, građene od sredstava mještana i pomoći Knjaževine Crne Gore.
Čiji je „grob očev“
Kao predstavnik mjesnog odbora Prekorničana, Rade Ratković ističe da je crkva u Prekornici, kao i skoro sve crkve tog tipa u Crnoj Gori, bratstvenička ili plemenska, a narod je vlasnik crkava.
"Parafraziraću Njegoša koji je isticao da su crkve narodne, a ne samo popova i vladika, i svako ko nosi mantije ima pravo na nju kao i građanin", kazao je Ratković.
On ističe da je uvijek država štitila te ckrve, pomagala obnovu, kao primjer knjaza, a potom i kralja Nikole.
"Ali ni on, kao suveren, nije posezao i nametao državno vlasništvo, nego je poštovao komun i bratstveničku i plemensku svojinu", kazao je sagovornik.
Danas je u Crnoj Gori u praksi drugačija situacija, upozorava Ratković.
"Sve su crkve napadnute ovakvim zahtjevima, osim onih koje je ranije SPC uspjela da prepiše na sebe, jer je aktivno radila na otimanju sakralnog i kulturnog blaga 30 godina. I to vrlo uspješno, dok država ili nije znala koja je zadnja namjera ili su znali pa su prećutkivali. A zadnja namjera SPC je da ovladaju tim nekretninama i da gospodare sadašnjim stanovnicima, ali i sjenima naših predaka".
