Lidere brine i uloga Rusije koja bi već za nekoliko dana mogla, za početak, zadati težak diplomatski udarac ako ne dopusti produženje mandata misije EUFOR-a u toj državi: rok je do petog novembra.
Ovakva situacija u regiji rezultat je preduge američke odsutnosti i lutanja EU. Sada je nova Bajdenova administracija odlučila na Zapadni Balkan vratiti staru iskusnu diplomatsku gardu.
Samo naivni političari mogu vjerovati da Beograd nema ništa s događajima u BiH, na Kosovu i u Crnoj Gori.
Osobe koje o Balkanu znaju gotovo sve, ako je moguće da itko zna sve. Bave se ovom regijom otprije rata, bili su ključni akteri u mirovnim naporima tijekom rata, arhitekti međunarodnih sporazuma za okončanje rata i rješenje sporova. Mnogo su iskusniji od nekih evropskih diplomata kojima balkanski političari lako manipulišu.
Radio na Dejtonu
Bajden je odlučio poslati Kristofera Hila za ambasadora u Beogradu, bez sumnje ključnoj adresi za stabilnost ili nestabilnost regije. Beograd ima uticaj u svim susjednim državama, od BiH i Kosova do Crne Gore. Samo naivni političari mogu vjerovati da Beograd nema ništa s događajima u tim državama. Hil ima golemo iskustvo s Balkana, ali i šire. Bio je posebni izaslanik za Kosovo tokom rata, a potom ambasador u Skoplju te Iraku. Jedan je od ključnih američkih diplomata koji je uz Ričarda Holdbruka postavljao okrive i za Dejtonski mirovni sporazum u BiH i za sporazum o Kosovu u Rambujeu koji je Beograd odbio i nakon čega je uslijedila NATO intervencija. Osim regije, Hil osobno poznaje mnoge političare, a govori hrvatski, srpski i makedonski.
Džefri Hovenijer, trenutno zamjenik ambasadora u Turskoj, imenovan je ambasadorom na Kosovu. Prije je radio u američkoj ambasadi u Zagrebu, a bio je i član međunarodnog tima za pregovore o statusu Kosova. Govori hrvatski. Bez sumnje zna korijene sadašnjih tenzija i kako se odvijala situacija na Balkanu.
U Sarajevu će novi ambasador biti Majkl Marfi. Već je bio u Sarajevu prije više godina kao posebni savjetnik u ambasadi, a potom i na Kosovu kao vršitelj dužnosti ambasadora. Specijalnost su mu NATO i strukture bezbjednosti u Evropi, posebno na Balkanu.
Gabrijel Eskobar već prije nekoliko mjeseci počeo mandat kao posebni izaslanik za Balkan, iako mu je formalna dužnost "zamjenik pomoćnika državnog sekretara za Evropu i Evroaziju". Donedavno je radio u američkoj ambasadi u Beogradu.
A što će EU?
Veliku ulogu na Balkanu će odigrati i Džejms o'Brajen, još jedan od iskusnih diplomata iz vremena Medlin Olbrajt, jedan od autora u sjeni Dejtonskog sporazuma i jedan od ključnih američkih igrača na Balkanu. Nedavno je boravio u Briselu, gdje je s predstavnicima EU i NATO-a razgovarao o zajedničkom angažmanu na Balkanu.
Ako uzmemo u obzir da su i predsjednik Bajden i državni sekretar Entoni Blinken izuzetno dobri poznavaoci regije, možemo zaključiti da Vašington doista sada ima ekipu za rješavanje velikih problema na Balkanu.
Teško da će Rusija biti za to da Zapad uspije na Balkanu, više je vjerovati da će se potruditi da ne bude tako.
No, uspjeh nije zagarantovan jer su okolnosti drugačije. EU je podijeljena oko statusa Kosova, pet država članica je više na strani Rusije nego velike većine u EU i NATO-u. Vjerovatno ne postoji dogovor s Rusijom, ali argumenti su im isti, iako je Međunarodni sud pravde u Hagu dao mišljenje da nezavisnost Kosova nije u suprotnosti s međunarodnim pravom.
Drugi je problem što EU ne želi jemčiti nedvosmisleno članstvo u EU za države Zapadnog Balkana, a Vašington misli da je "članstvo u EU zajednički cilj i glavni motiv za države regije".
Još će veći izazov biti promjena dvaju drugih igrača, pogotovo kada je riječ o Bosni i Hercegovini. Rusija i Turska imaju veliku ulogu u regiji, a niti jedna od tih država više nije tako pouzdan partner Zapada. Rusija je kao članica Kontakt grupe godinama bila konstruktivan partner u regiji, kao i Turska. No, to su tada bile države koje nisu bile u sukobu sa Zapadom, a sada više nije tako.
Teško da će Rusija biti za to da Zapad uspije na Balkanu, više je vjerovati da će se potruditi da ne bude tako.
