U zgradi "Državnog Monopola" koja izniče u blizini nekadašnje zgrade "Duvanskog Monopola" juče se odigravala repriza crnogorske drame. Sve bijaše kao onda, režiser stranac, glumci domaći, uz nekoliko novokupljenih, koji se baš i ne uklapaju u nacionalni glumački hor. No, za trideset srebrnjaka se svašta moze kupiti, ali da li je s tim parama zdravo svoju đecu hraniti, neka sami zaključe. Unutar zgrade sve je isto, samo usfali ona zajednička izdajnička fotografija ispred zgrade. Na toj fotografiji je ovoga puta bio trostruki kordon (dosta korektne) do zuba naoružane policije, koju od crnogorskog naroda dijeli dvostruka zaštitna ograda. Crnogorska policija oči u oči sa crnogorskim građanima, štite ustavorušitelje od onih koji isti taj Ustav brane, paradoksalno, baš kao i mnogo toga u Crnoj Gori.
Nego, pitaju li se građani Crne Gore i međunarodna zajednica kakvi su to zakoni i akti u pitanju, kada ih pri donošenju istih od strane crnogorske skupštine i vlade brane trostruki kordoni policije.
Ipak, ne može se zamjeriti baš svima, jer se dobrom dijelu časnih policajaca mogao primijetiti bolan izraz lica i gorčina koju su pokušali da sakriju pjevajući neke od najljepših rodoljubivih pjesama.
Svjesni su mnogi od njih da brane nepravdu i izdaju, da brane one koji potiru onaj sveti grb sa njihove uniforme, da postupaju po naređenjima ljudi koji ni po čemu nijesu dorasli da kamanduju Policijom Crne Gore.
Tog dana pred Skupštinom su se okupili ljudi svih vjera i nacija, kojima je Crna Gora jedina domovina, ljuti, tužni, razočarani, a prije svega izdani.
E upravo zbog toga časnog naroda zafali fotografija po uzoru na onu iz1918. godine, koju su, ruku na srce trebali napraviti, kako bi se i buduća pokoljenja imala čega stiđeti narednih stotinak godina.
Sa malo buke i pirotehnike pokazano je da neće baš sve ići kako jerežiser zamislio, a pozorišnu tišinu prekidoše i negativni komentari uštogljenih, često ne baš dobronamjernih evropejaca.
Samo se dva aplauza čuju, jedan iz Beograda, a drugi malo izdalje, reklo bi se da to dovoljno govori o ispravnosti reprize "Podgoričke skupštine".
Sve to vidješe i zapaziše brojni građani iz svih krajeva Crne Gore. Bilo je mladih starih, zaposlenih, umjetnika, intelektualaca, političara i svako je na svoj način doprinio, obratio se građanima putem sredstava javnog informisanja.
Takođe, primjetan je bio i izostanak onih čije je djelovanje u ovoj oblasti bilo neophodno, onih od kojih se očekivalo da odlučno stanu na branik Crne Gore, baš kao što su to njihovi preci radili vjekovima unazad. I ako ih je bilo bili su tihi, nečujni, slabašni.
Smatramo da je u ovu vrstu borbe bilo neophodno djelovanje Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, kao i SUBNORA Crne Gore.
Činjenica je da su pripadnici ovih grupacija, u ličnom angažmanu, po sopstvenoj savjesti došli da odbrane svoje, ali izostalo je ogranizovano djelovanje ovih organizacija, koje ne da je trebalo, nego je moralo biti na najvišem nivou.
Dok oko nas na sve strane bujaju različite gradacije fašizma (nacionalizam, šovinizam…) mi se zasluženo divimo herojstvu naših predaka u oslobodilačkim ratovima, umjesto da se direktno uključimo i povedemo narod u antifašističku borbu, sva sreća još uvijek olovkom i intelektom protiv svega što je zadesilo Crnu Goru u zadnje vrijeme.
Hercegnovski antifašisti su, kao i uvijek, pružili otpor urušavanju državnih institucija i podigli glas protiv ovakvih i sličnih napada na državu koju su naši preci krvlju sticali.
Zabrinjavajuća je tišina određenih krovnih organizacija i ostalih procrnogorskih asocijacija, koje bi se morale jasno svrstati na jednu, nadamo se, pravu stranu Crne Gore.
(Autor je predsjednik UBNOR-a Hereceg Novog)
