Nažalost, pišem ovaj tekst u vremenu kada se moja zemlja odupire potpunoj agresiji Ruske Federacije. Za sve one koji se ne boje suočavanja sa istinom, sve je jasno: ili ste na strani Ukrajine ili na strani tiranije i zla. Ovdje, veličina ili vojna moć države ne igraju toliko važnu ulogu. Ono što je stvarno važno je hrabrost za donošenje pravih odluka kako bi bili na pravoj strani istorije.
Veoma cijenimo što je Crna Gora podržala uvođenje sankcija Rusiji i pružila utočište našim ljudima koji su bježali od rata. Imamo veliko poštovanje prema nastojanju vaše nacije da odbrani svoj suverenitet i izbor da bude dio NATO-a i Evropske unije. To je veoma važno jer čini situaciju na Zapadnom Balkanu – a time i u cijeloj Evropi – stabilnijom i sigurnijom.
Vaše iskustvo je uzor drugima. Znam da je budućnost svih balkanskih zemalja u EU i NATO-u. Važno je da i druge zemlje kandidati slijede reformske stope koje je napravila Crna Gora.
UNIŠTAVANJE SVJETSKOG PORETKA
Naše zemlje su različite, ali istovremeno postoje paralele koje želim naglasiti. Ruska oružana agresija na Ukrajinu počela je prije više od osam godina nezakonitom okupacijom Krima. Svijet tada na taj napad nije pravilno odgovorio. Takođe, nije bilo odgovarajuće reakcije ni na ubistva po Evropi, sajber napade, pa čak ni na pokušaj puča koji ste vi uspjeli neutralizovati 2016. godine.
Crnogorci su se uspjeli odbraniti od pokušaja puča, nijesu bili zastrašeni i nijesu izrazili ,,duboku zabrinutost“. Djelovali su odlučno. Nažalost, ne rade to svi tako u Evropi. Kremlj je to prepoznao kao slabost i pozivnicu na punu vojnu intervenciju na Ukrajinu, koja je započela 24. februara 2022. godine.
Ta agresija je, zapravo, uništila svjetski poredak koji je nastao kao rezultat posljedica Drugog svjetskog rata. Ujedinjene nacije i OEBS su pokazali potpuni neuspjeh. Nijesu ispunili svoju misiju – nijesu spriječili najveći rat na kontinentu u posljednjih 80 godina. Nemam pojma kako Savjet bezbjednosti UN može nastaviti djelovanje kada zemlja koja je započela genocid ima pravo veta u njemu.
BOL I BIJES
U Marijupolju su ruski vojnici pogubili nekoliko puta više civila nego što je stradalo u Srebrenici. Svijetom su se proširile informacije o zastrašujućim zločinima ruskih vojnika u gradu Buča kod Kijeva. Takvi zločini su počinjeni svugdje gdje je ušla ruska vojska. Samo u regionu Kijeva smo već pronašli tijela gotovo 1.300 civila koji su bili oteti, silovani, mučeni i potom ubijeni. To srca Ukrajinaca ispunjava bolom i bijesom.
Mogli ste vidjeti da se Ukrajina sa ovim ratom suočila bez odgovarajuće podrške slobodnog svijeta, zapravo – bili smo sami. S jedne strane, mnogima je asocijacija bila na iskustvo Avganistana. Jednostavno, nijesu vjerovali da će Ukrajina preživjeti. S druge strane, postalo je jasno koliko je Evropa zavisna od Rusije.
Rusija nije napala Ukrajinu jer smo joj mi prijetili ili zato što je Moskvi prijetio NATO. Dokaz za potonje je iznenađujuće trom odgovor Kremlja na težnju Švedske i Finske da se pridruže Alijansi.
Rusija nas je napala jer su Ukrajinci htjeli slobodan život, u blagostanju i što su htjeli da sami odlučuju o svojoj budućnosti. Stoga se ovaj rat ne može lokalizovati. Ovo nije rat protiv države Ukrajine, već protiv vrijednosti i načina života.
Cilj Rusije je da uništi slobodu i diskredituje EU i NATO. Ako Ukrajina ne izdrži ovu bitku, Moskva će ići dalje i potkopavaće Evropu gdje god joj to pođe za rukom. Posebno uticajem na Balkanu, što je već vidljivo u pokušajima destabilizacije Bosne i Hercegovine.
Svijetu je neophodan novi mehanizam kako bi mogao odgovoriti na ovakve krize. Takav mehanizam štitio bi interese svih zemalja, bez obzira na njihovu veličinu. Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski formulisao je ideju i predložio naziv za takav format - ,,U24“. Reakcije bi u ovom mehanizmu dolazile u roku od 24 sata, ne bi se mjesecima čekala odobrenja.
BITKA ZA VRIJEDNOSTI
Kremlj ne smije biti samo zaustavljen, on mora biti poražen, jer neće oklijevati da započne novi rat na Balkanu kako bi nametnuo svoju volju Evropi.
Ukrajinci, na osnovu sopstvenog iskustva, mogu reći svima koji su još uvijek orjentisani na Rusiju – u opasnosti ste. Kremlj će vas izdati, u svakom slučaju. Iskoristiće vas, a potom izdati. Danas Moskva sa lica zemlje briše naše gradove u kojima su ljudi govorili ruski i simpatisali Rusiju. Gradove koje je Rusija navodno željela zaštititi.
Danas se nekad poštovana pravoslavna crkva, orjentisana na Moskvu, nalazi pred izborom: ostati lojalna onima koji služe Kremlju i izgubiti stado ili biti uz ukrajinski narod i nastaviti ispunjavanje svoje misije u jedinstvu sa braćom i sestrama u vjeri.
Kako se možete moliti za nekoga ko blagosilja ubistvo vaše djece i uništava vašu državu? Oni koji su politički podržavali Rusiju, takođe su lišeni budućnosti.
Ukrajina sada brani cijelu Evropu. Naši branitelji dokazali su da ruska armija, koja se smatra drugom po snazi u svijetu, može biti poražena. Odbranili smo glavni grad Kijev, odbili smo neprijatelje na sjeveru zemlje, nijesmo dozvolili da zauzmu drugi grad po veličini u Ukrajini – Harkiv. Niko osim nas nije vjerovao da je to moguće.
Rusija je doživjela ogromne gubitke i rat već strateški izgubila. Naši ratnici već su uništili više od 28.000 ruskih vojnika, više od 200 aviona, više od 1.250 tenkova i oko 3.000 oklopnih vozila. Potopili smo najveći brod ruske flote – krstaricu „Moskva“. Ovo je umnogome umanjilo, ali ne i potpuno neutralisalo, opasnost po Evropu. Ipak, Rusija još uvijek ima prednost u ljudstvu i opremi.
POTREBA ZA PODRŠKOM
U Ukrajini ima mnogo hrabrih ljudi koji su spremni za odbranu svoju zemlje. Ali, potrebno nam je oružje i podrška kako bi ratom razorenu ekonomiju držali pod kontrolom. Takođe, neophodno je dodatno pooštriti sankcije kako Kremlj ne bi imao resurse za oporavak i nastavak agresije.
VJERA U NAŠU SNAGU
Komuniciram sa svojim kolegama, ministrima odbrane, iz drugih zemalja o oružanoj podršci Ukrajini. Moj argument je jednostavan: jačanje Ukrajine znači jačanje istočne granice Evrope, jačanje istočnog krila NATO-a i osiguravanje interoperabilnosti naših odbrambenih snaga.
U jesen 2021. i zimu 2022. godine dobili smo obavještajne podatke i pripremili se za odbijanje ruskog napada. Međutim, mnogi nijesu vjerovali da će do napada doći jer im je izgledao kao samoubistvo Kremlja. To je de facto sada i postalo.
Ni ja nijesam vjerovao da će ruski lideri bombardovati i raketirati ukrajinske gradove, ubijati djecu i žene. Ipak, Rusi su dugo sanjali da budu dočekani sa cvijećem - nadali su se da će aneksirati Ukrajinu. Ali su loše procijenili raspoloženje našeg naroda, kao što su zapadni analitičari pogrešno procijenili sposobnost naše armije za odbranu.
Nasuprot tome, lavovski dio Ukrajinaca vjerovao je u svoju armiju i svoje građane. Sada je ta vjera još jača. Kako bi neprijatelja izbacili sa naše teritorije potrebno nam je samo adekvatno naoružanje, prvenstveno MLRS, teška artiljerija, protivbrodske rakete, tenkovi, protivvazdušno i protivraketno oružje itd. Trenutno pregovaramo i nadamo se da će naši partneri imati mudrosti da nam ga daju. Uostalom, to je najbolja investicija u evropsku sigurnost.
JEDINA OPCIJA JE - POBJEDA
Ukoliko se rat bude odugovlačio, posljedice će biti razarajuće za sve. Blokada ukrajinskih luka od strane ruske flote i miniranje Crnog mora mogu izazvati globalnu krizu hrane. Rezultat te krize bio bi destabilizacija zemalja Afrike, Bliskog istoka, koja bi prouzrokovala novi talas migracija. Ovo sve bi posebno teško pogodilo južnu Evropu.
Stoga, zajednički interes civilizovanog svijeta i Ukrajine kao njegovog dijela je brz poraz ruskih okupatora. Oslobađanje naših ljudi i zemlje, početak obnove svega što je uništeno. Treba razumjeti da ukrajinski narod neće prihvatiti nikakvu odluku koja će predstavljati kapitulaciju ili izdaju. Već je plaćena previsoka cijena.
Drugo, nova bezbjednosna arhitektura Evrope mora biti izgrađena odmah. Na primjer, NATO će odobriti Strateški koncept do 2030. godine. Unutar njenih međunarodno priznatih granica mora postojati mjesto za Ukrajinu, inače će ova strategija od početka biti slaba.
Ubijeđeni smo da su u vremenima ovakve krize bilateralni odnosi sa prijateljima i pravim saveznicima najefikasniji. Zbog toga smo zainteresovani za razvoj saradnje kako bi na Balkanu i u Istočnoj Evropi vladao mir i da ljudi budu sigurni u budućnost.
Želim vašoj zemlji da poželim mir i slogu. Biće mi drago poželjeti dobrodošlicu svojim crnogorskim kolegama u slobodan i siguran Kijev.
Crnoj Gori za solidarnost sa Ukrajinom
Prije svega, želio bih da čestitam narodu Crne Gore Dan nezavisnosti. Takođe, želim da vam se zahvalim na solidarnosti sa Ukrajinom.
Lično, apostrofirao bih da moju porodicu i mene za Crnu Goru vežu lijepe uspomene na putovanje i komunikaciju sa vašim ljudima – lijepom i ponosnom nacijom. Impresivni Bokokotorski zaliv, koji spaja bogatu istoriju sa fantastičnom prirodom, zauvijek će biti urezan u moja sjećanja.
U mirnodopskim vremenima, volio bih da ponovo posjetim to jedinstveno mjesto i da doživim tu harmoniju i samo pojedem nešto ukusno u nekom od lokalnih restorana.
Put od uglednog pravnika,aktiviste do nepokolebljivog borca za Ukrajinu
Prije nego što je počeo da se bavi politikom, bio je advokat međunarodne reputacije. Još kao student završne godine pravnog fakulteta, postao je suosnivač brokerske kuće Galicia Securities. Kasnije se u potpunosti posvetio advokaturi: osnovao je advokatsku kancelariju Pravis, potom je kancelarija proširena (Reznikov, Vlasenko i partneri), da bi se kasnije spojila sa advokatskom kompanijom Magister i partneri u jedinstvenu, veliku advokatsku kancelariju – Magisters. Ta je kancelarija dobila evropsku nagradu Chambers Europe.
Zanimljivo, 2004. godine Reznikov je branio tadašnjeg predsjedničkog kandidata Viktora Juščenka pred Vrhovnim sudom Ukrajine. Godinu kasnije, nakon ,,Narandžaste revolucije“, Juščenko će postati predsjednik Ukrajine.
U politiku Reznikov ulazi 2014. godine kada je na izborima u Kijevu izabran u sastav parlamenta. Reznikov je potom bio predsjednik Komisije Kijeva za restituciju prava, da bi sredinom godine bio izabran za zamjenika Gradskog vijeća Kijeva.
Bio je šef ukrajinske delegacije u Kongresu lokalnih i regionalnih vlasti Savjeta Evrope, a onda se intenzivno bavio borbom protiv korupcije kao član nevladine organizacije ,,Uradimo to zajedno“.
Marta 2020. godine Oleksej Reznikov je imenovan za potpredsjednika Vlade, ministra za reintegraciju privremeno okupiranih teritorija Ukrajine. Postao je, u međuvremenu, blizak saradnik predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog.
Sredinom 2021. godine podnio je ostavku na mjesto zamjenika premijera, a novembra iste godine ukrajinski parlament, Vrhovna Rada, ga je razriješila dužnosti ministra za reintegraciju privremeno okupiranih teritorija i imenovala za ministra odbrane.
Kada se završi rat, kada Ukrajina pobijedi, kaže za Pobjedu Reznikov, doći će u Crnu Goru, da ponovo posjeti Bokokotorski zaliv i ,,uživa u prirodnom skladu“ koji mu se urezao u pamćenje.
