Danas je neđelja, 24. oktobar 2021. godine, Pobjeda je i dalje tu. Danas je drugačija, a i izgleda drugačije nego juče, u subotu. Nužda je ta koja zakon mijenja. Poremećaj na tržištu proizvodnje i distribucije papira uslovio je, ne pitajući za cijenu, nabavku rolni drugačijeg profila i zahtijevao je korekciju formata i minimalni, prilagođavajući redizajn. Ali ne mijenjajući uređivačku koncepciju čija je suština – pobjeda nad neofašističkim mrakom.
Eto, tu smo i postojimo. Sedamdeset i sedam godina. Dvostruka simbolika broja sedam, svetog broja iz tradicije drevnih kultura: sedam sumerskih demona, sedam persijskih „besmrtnih svetaca“, sedam sveštenika sa sedam ovnujskih rogova „kružahu sedam dana oko Jerihona“... Sedam je broj, kaže mitologija simbola, koji označava sveukupni dinamizam, to je broj obnove, ali i prelaza iz poznatog u manje poznato; sedam je i težak broj, prati esktreme, i sreću i nesreću.
Baš je takva bila ova sedamdeset i sedma godina našeg lista, između ekstrema. Veliko obećanje u nadolazećoj sreći nakon avgustovskog „osvježenja“ smijenilo je ogromno razočaranje nakon otrežnjenja. Već godinu klerikalizam s vrha vlasti i Vlada koju kontroliše Crkva Srbije guše građansko društvo. Pancir-ustoličenje na Cetinju vjerna je slika vlasti koja služi tuđim, a ne crnogorskim interesima. Sa jedinim ciljem: da obezličena Crna Gora, pretvorena u ljušturu od države, postane dio „srpskog sveta“, u kojem su Crnogorci i pripadnici manjinskih naroda – građani drugog reda.
Zato je značaj Pobjede danas veći nego što i sami ponekad umišljamo. Jer, moramo, prvo sebi pa drugima, odgovoriti: jesmo li spremni da stojimo uspravno, odupremo se tihoj okupaciji Crne Gore i čvrsto budemo uz ideje u koje vjerujemo?
I nije ključni izazov ekonomski opstanak kompanije, već borba za opstajanje sistema vrijednosti koji hoćemo da baštinimo. Moramo se boriti za pravo, čast i slobodu države i svakog građanina, ma koje vjere ili nacije bio.
Ništa više. I ništa manje. Po svaku cijenu, radi budućih sedamdeset i sedam godina.
