Pompezno najavljeni „antimafija“ zakon, odnosno izmjene postojećeg Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću, od početka rada na njemu su praćene kontroverzama, nesuvislim rješenjima, skrivanjem teksta od javnosti, pa i više puta direktnim obmanjivanjem javnosti.
Sudeći prema izjavama premijera Dritana Abazovića iz oktobra 2022. godine izrečenim na sjednici Vlade, ali i u jednoj televizijskoj emisiji, čak je i okrugli sto koji je u drugoj polovini novembra 2021. godine u sklopu javne rasprave bio fingiran, jer je tekst nacrta još u oktobru bio poslat na komentare ekspertima Evropske komisije.
To je potvrdila i prva analiza eksperata angažovanih kroz program podrške EU vladavini prava u Crnoj Gori Mauricia Varaneze i Teo Bila jer se iz nje vidjelo da nijedan prijedlog koji su iznijeli učesnici okruglog stola iz novembra 2021. godine nije bio uvršten u prvobitni tekst izmjena zakona.
No, nije to jedina kontroverza koja je pratila rad na ovom tekstu koji je od početne do verzije koju je Vlada usvojila kao prijedlog sredinom decembra, daleko od očiju javnosti i bez javne rasprave, doživio mnoge transformacije.
Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović-Marković za Pobjedu kaže da je ta javna rasprava iz novembra 2021. godine bila o tekstu zakona koji je pretrpio tolike promjene da su učesnici okruglog stola tada suštinski razgovarali o potpuno drugom prijedlogu zakona.
"U onom prijedlogu zakona nije bilo predviđeno da se ukida oduzimanje imovine u krivičnom postupku, kao što je predviđeno u aktuelnoj verziji, što je jedna od najkontroverznijih stvari, a nama je i ranije bila kontroverzna uloga institucije zaštitnika imovinsko- pravnih odnosa Crne Gore i njenih kapaciteta", kaže Ćalović-Marković.
NAOPAKO POSTAVLJEN
Prema njenom mišljenju, zakon je postavljen potpuno naopako, a cijela poenta priče je trebala da bude da od nekih civilnih organa, poput Poreske uprave, krene inicijativa ka tužilaštvu kada se sprovede postupak pred sudovima i utvrdi da ne postoje dokazi za porijeklo imovine.
"To je trebala da bude inicijalna kapisla za dostavljanje predmeta tužilaštvu, da onda ono utvrđuje da li je bilo krivičnih djela kroz koje je ta imovina stečena, a ne obratno. Kada su se tu zapleli i postavili tako da sve kreće od tužilaštva, oni više iz toga nijesu mogli da izađu. Ne razumijem zbog čega se nije odustalo od tog koncepta koji ne postoji nigdje drugo na svijetu", kaže ona.
Na pitanje zbog čega je sve rađeno na takav način, Ćalović-Marković odgovara da je njeno lično mišljenje da je u pitanju Abazovićevo forsiranje, jer je oduzimanje imovine bilo neka vrsta njegovog političkog obećanja od časa kada je došao na poziciju potpredsjednika Krivokapićeve vlade i da je to prosto pokušaj da se po svaku cijenu izađe sa nekim rješenjem.
"Zašto je rješenje ovako loše, postoje razne teorije. Moguće da je rezultat dogovora sa pojedinim „stranama“, jer zaboravlja se da ima mnogih koji ne bi voljeli da im se postavlja pitanje njihove imovine od 90-ih, a jedan dio tih, odnosno ljudi koji su sa njima vezani, je sada u novoj vlasti. Ako je neko imao percepciju da bi taj zakon trebao da se primijeni samo na ljude iz i povezanih sa DPS-om, evo praksa je pokazala da je taj krug mnogo širi. Da li je to razlog zbog čega je ovaj zakon toliko loš – ne znam, ali počinjem da mislim i o tome", ocjenjuje Ćalović-Marković.
Ona kaže da bi mogla prihvatiti da je riječ o pogreškama, da Vladi i resornom ministarstvu nije saopštavano od početka da postoje greške u zakonu i da rješenja nijesu dobra.
"Ovako, prosto ne mogu da nađem razumno objašnjenje da se izađe sa tako lošim rješenjima", navodi ona.
ULOGA ZAŠTITNIKA
Uporno se od početka rada na izmjenama Zakona insistiralo na tome da institucija zaštitinika imovinsko- pravnih interesa Crne Gore vodi postupke oduzimanja imovine i pored brojnih upozorenja domaćih i eksperata Evropske komisije da taj organ nema niti kapaciteta, niti iskustva u takvim postupcima.
"Insistiraju na tom rješenju, a rad te institucije uopšte nije regulisan. I sam zaštitnik je više puta upozoravao da je još prije nekoliko godina trebao da bude donešen zakon kojim bi bio regulisan rad te institucije. Ono što je važno napomenuti je da zaštitnik nije nezavisna institucija, odnosno organ. Nadzor nad radom zaštitnika obavlja Ministarstvo finansija i ta institucija je dio izvršne vlasti pod čijom je kontrolom. Zaštitnik, shodno Zakonu o državnoj imovini, ima obavezu da postupi u predmetima onako kako mu naloži Vlada. To je važno zbog onog roka od 60 dana poslije koga zastarijevaju predmeti oduzimanja imovine, ako ih zaštitnik stavi u ladicu i ne procesuira. Davanje zaštitniku te uloge znači da će izvršna vlast imati kontrolu nad tim postupcima u smislu da li će oni biti pokrenuti ili će završiti u nekoj fioci", naglašava Ćalović-Marković.
Izvršna vlast, kaže ona, imala bi kontrolu i nad Poreskom upravom, ali upravo zbog toga ne treba da postoji rok od 60 dana za zastarijevanje.
"Zbog toga zakonom treba propisati, što sada nije slučaj, da taj organ nema obavezu da prihvati ili da traži bilo čije mišljenje o tome da li da postupi ili ne postupi. Sada u Zakonu o državnoj imovini postoji obaveza zaštitnika da informiše Vladu i postupi po onome što mu Vlada kaže, što omogućava dramatičnu selektivnost da izvršna vlast odlučuje o tome kome će, a kome neće, oduzimati imovinu", rekla je direktorica MANS-a.
Kako kaže, procedura previđena predloženim zakonskim rješenjem podrazumijeva da tužilac ustanovljava da postoji nešto sumnjivo, potom sud potvrdi optužnicu, a onda zaštitnik, koji ništa od toga nije radio, odlučuje hoće li ili neće pokrenuti oduzimanje imovine.
U tekstu koji je usvojila Vlada piše da zaštitnik „može pokrenuti..“, a ne „zaštitnik pokreće...“ postupak.
"Zašto? Zato da bi izvršna vlast imala slobodu da odluči o tome prema kome hoće, ili neće, pokrenuti postupak oduzimanja imovine", kaže ona.
SKRIVANJE I OBMANE
Na pitanje kako tumači ponašanje ministra pravde Marka Kovača koji je od crnogorske laičke i stručne javnosti skrivao finalni tekst nacrta puna četiri i po mjeseca, od početka avgusta, ali i direktno obmanjivao javnost u više navrata, a posljednji put da je Vlada od Evropske komisije dobila punu saglasnost na predloženi tekst, što je demantovano i u izjavi za Pobjedu iz Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, Ćalović-Marković kaže da su vjerovatno svjesni oštrih reakcija pokušali na taj način progurati zakon u „foto-finišu“ zasijedanja Skupštine na kraju godine.
"Mislim da su to namjerno radili jer su, vidjevši iz komentara Evropske komisije da taj zakon ima mnogo rupa, očekivali snažnu kritiku javnosti koja se i desila. Onda su pokušavali na neki način da u cajtnotu proguraju taj zakon. Zbog toga mislim da su ga predložili za usvajanje krajem godine. Da su imali dobru namjeru, oni bi željeli što bolji zakon i sasvim sigurno bi se potrudili da uključe što veći broj ljudi koji mogu da im pomognu da ga poprave, ne bi ga krili", kategorična je Ćalović-Marković.
Ona je ispričala da joj je ministar Kovač u jednoj televizijskoj emisiji javno obećao da će joj dati prijedlog zakona, ali da je poslije te emisije „prosto nestao“.
"Nakon toga, više puta smo mu se obraćali i dopisima, podsjećajući ga što je obećao pred kamerama, a on je nastavio da krije tekst nacrta. Smatram da su namjerno pokušavali da svedu diskusiju o tekstu zakona na minimum i da ga, vjerujem, procesuiraju i usvoje do kraja godine. Čini mi se da smo uspjeli da ih u toj namjeri zaustavimo, makar u ovoj godini", kaže ona.
POLITIČKI PREGOVORI
MANS je apelovao, što je bila i preporuka EK, da se zakon povuče iz procedura i vrati na široku javnu i inkluzivnu raspravu, a taj apel su podržale i Akcija za ljudska prava i Centar za demokratsku tranziciju. Ćalović-Marković smo pitali očekuje li da se to i dogodi, a s obzirom na prethodno ponašanje ministra Kovača i premijera Abazovića, ali i u svjetlu najava potencijalnog formiranja nove vlade.
"Mislim da će mnogo zavisiti od toga hoće li biti formirana nova vlada. Ne znam što da očekujem, jer živimo gdje živimo. Meni se čini da će i ovaj zakon biti dio paketa političkih pregovora. Čini mi se da će, jer je Abazović od starta pričao da je ovo nešto što treba da bude rezultat njegovog rada, pokušati na neki način da uključi u političke pregovore oko formiranja nove vlade", kaže ona.
Ćalović-Marković se nada da su šanse da se predloženo rješenje usvoji male, jer je ukazano na mnogo problema u vezi sa primjenom zakona.
"Svakako ne bi trebalo biti moguće da se ovakav zakon usvoji. Mislim da će se, ako dođe do dogovora o formiranju nove vlade, restartovati rad na zakonu. Ako ti dogovori ne uspiju, sa druge strane, računam da neće imati potrebnu podršku u parlamentu", zaključila je ona.
Usvajanje zakona bi bilo rizično
Vrhovni sud Crne Gore krajem novembra organizovao je okrugli sto „Oduzimanje imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću u kontekstu zaštite prava na imovinu“ na kojem su usvojeni zaključci koji korespondiraju sa mišljenjem Evropske komisije, a koja je ukazala na ozbiljne rizike i izazove u fazi implementacije propisa ukoliko zakon bude usvojen u ovoj verziji.
Nažalost, pomenuti okrugli sto nije bio otvoren za medije, pa je javnost za ove zaključke saznala tek nakon što su mediji sredinom decembra, nakon što je Vlada usvojila prijedlog zakona, objavili pismo koje je 9. decembra šef jedinice za Crnu Goru i Srbiju u Generalnom direktoratu za susjedstvo i proširenje Majkl Miler dostavio šefu Misije Crne Gore u Briselu ambasadoru Petru Markoviću. Za ovo pismo, ministar Kovač je ustvrdio da nije stav EK, što je kasnije demantovano iz Delegacije EU u Podgorici.
Iz Vrhovnog suda Crne Gore reagovali su tek kada su ove informacije objavljene i saopštili da su predstavnici sudstva imali kritički stav prema rješenjima iz zakona.
Sudije su istakle snažnu rezervu prema pitanjima djelotvornosti i efikasnosti postupka koji bi bio na predviđeni način revidiran.
Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću predviđa proceduru u okviru krivičnog postupka do potvrđivanja optužnice za krivična djela iz nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva, a nakon toga nadležnost suda u parničnom postupku.
"Cijenimo da ovakav dualitet procedure može dovesti do neefikasne primjene zakona. S tim u vezi, naročito se otvaraju pitanja primjene Zakona o parničnom postupku, Zakona o međunarodnom privatnom pravu i operativne i djelotvorne pravne pomoći, koja je više izražena u krivičnim, nego u građanskim stvarima", poručili su iz Vrhovnog suda.
Bez političke volje za djelotvornu borbu protiv kriminala i korupcije
Advokat Veselin Radulović ocijenio je za Pobjedu da od samog početka postupak izmjena i dopuna Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću pokazuje da se tom pitanju pristupilo prilično neozbiljno i površno.
"Iako je javnost ubjeđivana da se sprema „antimafija“ zakon, ozbiljno se postavlja pitanje postojanja političke volje da se najzad pripremi ambijent koji će obezbijediti djelotvornu borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. U prilog takvom zaključku ide i svojevrsno izbjegavanje javne rasprave i neobjavljivanje teksta nacrta zakona", kazao je Radulović.
On ističe da zabrinjava i činjenica da su brojne opravdane kritike ignorisane.
"Suviše vremena se do sada izgubilo na pripremi ovog nacrta i na kraju se čini da imamo jedan prilično loš tekst koji, ukoliko bi bio usvojen, ne bi doveo do rezultata koje javnost očekuje", ocjenjuje Radulović.
Prema njegovom mišljenju, od početka se trebalo raditi na izradi posebnog zakona koji bi definisao tzv. građansko oduzimanje imovine kroz parnični postupak, a ne raditi na dopunama postojećeg zakona.
"Pri tome je trebalo koristiti najbolja uporedna iskustva država koje su ostvarile značajne rezultate na ovom polju. Tzv. građansko oduzimanje bez krivične osude i prošireno oduzimanje nakon donošenja osuđujuće presude u krivičnom postupku, nije kvalitetno regulisano nacrtom koji je usvojila Vlada. Pravnotehnički nije uopšte dobro rješenje da se dva različita postupka definišu istim zakonom. Takođe, rezerve i primjedbe u odnosu na kapacitete i iskustvo zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, koji bi trebao da pokreće postupke, nijesu ozbiljno razmotrene", kaže Radulović.
Sve navedeno, tvrdi on, govori u prilog zaključku da se ovim pitanjima nije pristupilo dovoljno ozbiljno i dovodi se u sumnju postojanje političke volje da se obezbijedi pravni okvir koji bi u praksi omogućio da se oduzme nezakonito stečena imovina.
