Ruskinja Tatjana Tufegdžić Ural je zamijenila crnogorskim Volujakom. U plužinskom selu Stabna sa porodicom bavi se kozarstvom.
Tatjana Tufegdžić prije 18 godina došla je iz Rusije i Ural zamjenila Volujakom. Prvoobitno su Tufegdžići živjeli u Baru, a nakon toga su se preselili u rodno mjesto njenog supruga Ranka u plužinsko selo Stabna. I teško je, kaže naša sagovornica, napraviti paralelu između života u Rusiji i života ovdje.
„To je ogromna razlika, ali, sasvim dovoljno da kažem, između primorja i centralnog dijela Crne Gore, i sjevera, to su dvije različite države“, priča Tatjana.
Tufegdžići se danas na organizovan način bave kozarstvom. Oni drže bursko nubijske koze.
„S obzirom da su ovo koze mesne rase i mlijeko je vrlo kvalitetno. Ko zna šta znači grušavina, od njega može da se gruša mlijeko i u januaru i februaru, kao od ovce“, kaže Ranko Tufegdžić.
Našim selima, kažu Tufegdžići, nedostaje mnogo da bi ljudi imali valjan život. Električne energije često nema, no postoje, dodaju, i veći problemi.
„Problem je u tome što divljač, mesožderi napadaju koze i ovce i krave što su se pojavili i u našem rejonu“, priča Ranko.
„Osnovno pitanje za sve koji hoće da se vrate negdje na selo bi bilo da ima, recimo, 15-20 km do doktora, do pomoći. Nema radne snage, a tu u selu ko nema, gdje nema dosta ruku, teško je ovo da se održi, no eto, borimo se još“, naglašava Ranko.
Zbog svega ovoga stanovnika u Stabnama je sve manje.
„Ljeti još dolaze neki koji su tu kao vikendaši, da budu na ljetovanju. A zimi, oko 5-6 kuća ima, možda 2-3 porodice, a sve drugo u kući jedna baba i jedan djed“, kaže Tatjana.
Ima i drugačijih primjera. Upravo su naši sagovornici ti koji ostaju i opstaju na selu.
U posao je uključena i kćerka koja ide u šesti razred osnovne škole, a u slobodno vreme pomaže roditeljima na farmi.