Ljudska radoznalost je bezgranična, ali se nerijetko nađe sa one strane granice dobrog ukusa ili zakona. Uz to, tehnika je toliko napredovala da je za „praćenje“ nekoga sada potreban tek – mobilni telefon. Tajno možete snimiti fotografiju, razgovor za susjednim stolom u lokalu, razgovor koji vodite sa nekim...
Nedavno je objavljeno kako spretni hakeri koriste stari model mobilnog „nokia 1100“ za novi način krađe. Zahvljujući serijskoj grešci, reprogramiranim uređajem se mogu „presretati“ transferi novca koji korisnik obavlja preko mobilnog telefona. Evropljani su već na oprezu zbog otkrivenih ovakvih krađa, ali se Zapadni Balkan još ne može time „pohvaliti“. Ipak, treba podsjetiti na nedavno objavljene snimke koje je Vladimir Cvijan, nekadašnji savjetnik za pravne poslove predsjednika Srbije, napravio mobilnim telefonom tokom razgovora sa ljudima iz vrha sudstva.
Svemogući mobilni: Da je danas jednostavno snimiti nekoga ili nešto, za Portal Analitika potvrđuje i dr Ranko Vojinović, rukovodilac Sektora za telekomunikacione i elektronske tehnologije u Upravi policije Crne Gore.
On dodaje da je lista uređaja koji služe za snimanje i praćenje prilično dugačka, a zbog minijaturnih dimenzija danas se mogu ugraditi bilo gdje – od dugmeta do ručnog sata. Ipak, Vojinović podsjeća da su praćenje, snimanje i, naravno, prisluškivanje, koji mogu ličiti na zabavan način zadovoljavanja radoznalosti, dopušteni rijetkim osobama čiji je to isključivi posao.
Kako su savremene komunikacione tehnologije opšteprihvaćene i svima dostupne - pa i teroristima i pripadnicima organizovanih kriminalnih grupa - Vojinović kaže da su ovlašćenim službama zakonom date mogućnosti „za praćenje i presretanje svih vrsta komunikacija“, kako bi se dobile informacije korisne tokom istrage i validne kao dokaz na sudu.
- Postoje službe koje su zakonima određene za takve aktivnosti, i za sve druge koji to pokušaju - slijedi sankcionisanje. Sve je to regulisano segmentima Zakonika o krivičnom postupku koji se odnose na mjere tajnog nadzora. Preciznije, tajni nadzor i snimanje razgovora koji se obavljaju sredstvima za tehničku komunikaciju na daljinu, poput mobilnih i fiksnih telefona, određuje nadležni sudski organ . Naime, ako se na drugi način ne mogu prikupiti dokazi ili bi njihovo prikupljanje iz bilo kog razloga bilo riskantno, na obrazloženi predlog tužilaštva istražni sudija može propisati policiji sprovođenje mjera tajnog nadzora. I to je legalno presretanje, odnosno praćenje koje podrazumijeva i prisluškivanje. Osim toga, u mjere tajnog nadzora spada i upotreba elektronskih uređaja za pozicioniranje. Sve ovo sprovode isključivo državne institucije koje za to imaju zakonsko ovlašćenje, među kojima je i Uprava policije Crne Gore - objašnjava Vojinović.
Prisluškuje samo policija: Dakle, kao što Zakon o krivičnom postupku definiše, ako istražni sudija smatra da postoji opravdana sumnja da nekoga treba pratiti i snimati, policija je tu da to i obavi.
Kakva je tu, onda, uloga operatora mobilne i fiksne telefonije? Po našem zakonu, oni moraju policiji obezbijediti sve što je na bilo koji način vezano za njihov rad, a može biti korisno u istrazi. Kako kaže Vojinović, po Zakonu o elektronskim komunikacijama čak se i precizira da kompanije za fiksnu i mobilnu telefoniju same snose dio troškova obezbjeđivanja opreme i tehničke podrške za legalno praćenje komunikacija, što je uostalom i praksa u svijetu.
Portparol Crnogorskog telekoma Miodrag Strugar kaže da se kompanija koju predstavlja, kao i druga dva operatera mobilne telefonije u Crnoj Gori, pridržavaju zakonskih odredbi bez izuzetka.
- Kada iz Uprave policije stigne zahtjev da se određeno lice prati ili snimaju njegovi razgovori, mi smo u obavezi da to i učinimo. U svakoj drugoj situaciji, operateri mobilne telefonije nisu u mogućnosti, prije svega zakonskoj, da nekoga prate ili snimaju – kaže Strugar.
Iako postoje brojna nagađanja o praćenju prepiski SMS-om ili prisluškivanju razgovora, Strugar odgovara da korisnici mobilne telefonije nemaju razloga za brigu, naravno ako se bave legalnim poslovima.
- Moguće je da je nekada signal slabiji, pa da to korisniku izgleda kao da ga neko „iz pozadine“ prisluškuje. Ako šetate i razgovarate, mobilni će hvatati i koristiti signal sa različitih antena - baznih stanica, a da vi to nećete ni primijetiti. Međutim, dešava se nekada da je najbliža bazna stanica preko koje se obavlja razgovor, u određenom trenutku preopterećena, pa se onda uređaj „kači“ na neku drugu koja je rasterećenija i koja uopšte ne mora fizički da bude najbliža. Možda će neke razočarati ovo što ću reći, ali mobilni operateri ne prisluškuju klijente – dodaje Strugar kroz osmijeh.
Sve bolja oprema: Za one koji se zakonski bave prisluškivanjem, vrhunska oprema je imperativ. Vojinović ističe da je oprema koju sada ima Uprava policije među najsavremenijim, a i proizvođač je svjetski poznato i priznato ime.
- Radi se o specijalizovanoj opremi, jer u protivnom ne bismo mogli da odgovorimo zahtjevima. Ona je u skladu sa svjetskim standardima, poput strogih uslova ETSI-ja koje evropske institucije propisuju za ovu vrstu opreme. S druge strane, komunikacione tehnologije su u procesu stalne nadgradnje, usavršavanja, pa tako i mi, zajedno sa davaocima komunikacionih usluga, stalno vršimo osavremenjavanje svojih sistema. To izaziva visoke troškove za Upravu policije, ali se time obezbjeđuje kompleksna oprema i obuka ljudi koji razvijaju, održavaju i eksploatišu ovaj sistem – kaže Vojinović i pojašnjava proces nabavke:
- Nabavka i instalacija opreme za specijalne namjene ne podliježe uvijek sprovođenju tenderske procedure . U skladu sa tim, nabavka ovakvih uređaja se vrši uz saglasnost vladine Komisije za kontrolu postupka javnih nabavki, što znači da Vlada razmatra potrebu i odobrava nabavku ovakve opreme.
Kako izgleda prisluškivanje „sa druge strane zakona“, najbolje može reći onaj ko cijeli sistem poznaje sa legalne strane. Vojinović kaže da su brojni uređaji koji se mogu nabaviti, ali je to dio crnog tržišta.
- Činjenica je da opremu za prisluškivanje i snimanje proizvode za to ovlašćeni proizvođači, ali ona često nelegalnim kanalima dolazi na crno tržište. Osim tehničkih sredstava čija se ponuda često nalazi u medijima (minijaturne kamere, „bubice“ za prisluškivanje, telefoni sa mogućnostima snimanja razgovora i preusmjeravanja poziva, GPS lokatori) pojavljuje se i kompleksnija oprema koja liči na običan kofer i simulira rad baznih stanica. Ako se postavi blizu osobe ili bazne stanice, onda ona može da „preuzme“ dio telefonskih razgovora i na taj način se vrši nelegalno prisluškivanje. Ovakvi uređaji dekodiraju signale koji se prenose mrežom mobilne telefonije, omogućavajući praćenje, prisluškivanje govora i SMS poruka, ali i drugih podataka koje se prenose ovim sistemom. Cijena ovakve opreme kreće se od nekoliko stotina do više desetina hiljada dolara – kaže Vojinović i dodaje da crnogorska Uprava policije do sada nije evidentirala ovakve uređaje u Crnoj Gori, ali je dobila podatke o korišćenju u zemljama u okruženju.
Ovako brojne mogućnosti svakako idu u prilog onima koji se potajno nadaju da je njihov razgovor sa komšijom ili prijateljem dovoljno bitan da bi ga neko prisluškivao. Ili se neko rađe sjeća Ilije Čvorovića iz „Balkanskog špijuna“ Dušana Kovačevića: „Špijuni su među nama, samo ih treba znati prepoznati“.
Kristina Jerkov
