Ukazuju da šumski ekosistemi imaju nemjerljiv značaj za cjelokupan živi svijet na planeti.
“Šume proizvode kiseonik, štite od poplava, klizišta i erozije, one su staništa, skloništa i izvor hrane za životinje. Nama ljudima, korisne su kao važan resurs za ekonomski razvoj, a jedan su od ključnih faktora u borbi protiv klimatskih promjena. Dok ovo čitamo i postajemo svjesni koliko su nam šume značjane, hektari kopna se pretvaraju u pustoš upravo zbog uništenja ovog važnog ekosistema”, ističu u CZIP-u.
Ukazuju da su veliki problem nelegalne sječe, krčenja puteva, prenamjena u poljoprivredna zemljišta, ali se ipak kao daleko najveća prijetnja degradaciji šuma izdvajaju požari.
Blizu 60 odsto teritorije Crne Gore je pokriveno šumama, koje se na osnovu očuvanosti, raznovrsnosti i vrijednosti svrstavaju među najkvalitetnije u Evropi.
“Veliko bogatstvo koje imamo, nesavjesnim ponašanjem i odnosom prema prirodi, možemo izgubiti bukvalno za jedan dan. Svake godine dešavaju se veliki šumski požari koji u najvećem broju slučajeva nastaju nakon namjernog paljenja livada, pašnjaka, biljnog otpada ili bilo koje druge vrste otpada koji se zatim otrgne kontroli i zahvati šumski kompleks”, navode u CZIP-u.
Direktna šteta nastala kao rezultat požara najčešće se predstavlja kao ekonomski problem i izražava se u metrima kubnim izgubljene drvne mase.
“Međutim, ono što brojevi ne mogu pokazati je stvarni uticaj na ekološku fukciju šume. U potpunosti uništen biljni i životinjski svijet, zagađenje tla i vazduha, posljedice su koje možemo da vidimo i do 70 godina kasnije, koliko je jednoj opožarenoj šumi potrebno da se oporavi. Vatra djeluje direktno na vegetaciju i ekosistem u cjelini, ostavljajući za sobom pustoš koja se oporavlja narednih nekoliko decenija. Ona uništava nadzemni i podzemni dio biljke, a za posljedicu ima promjenu predjela i pokretanje ciklusa vegatcijskih sukcesija”, upozoravaju u CZIP-u.
U 95 odsto slučajeva krivac za šumski požar je čovjek.
“Uzroci požara su razni, nekada je to nečija želja da namjerno uništi šumu, ali u najvećem broju slučajava šumski požari se dešavaju zbog nemara, neznanja i nedovoljne informisanosti. Kaznena politika kada su požari u pitanju, gotovo da se i ne primjenjuje. Sa druge strane, upravljanje šumskim resursima na način koji to danas činimo, ostavlja naše dragocjene šume velikom riziku i izloženost negativnim uticajima”, ističu u CZIP-u.
.
